REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5233/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja Nogometnog kluba Zagreb, Zagreb, Veslačka 1a, OIB: 42652141010, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Ilić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3412/2024-3 od 13. rujna 2024. kojom je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-86/2024 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3412/2024-3 od 13. rujna 2024. kojom je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-86/2024 od 13. lipnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivnik osiguranja je osporio navode predlagatelja te je predložio odbiti prijedlog kao nedopušten.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu iz sljedećih razloga.
5. U odnosu na prvo pitanje valja reći da sud u pobijanoj odluci nije naveo da raniji zakupodavac ne bi imao pravo po prestanku ugovora od bespravnog korisnika stvari potraživati naknadu za korištenje u visini tržišne zakupnine, već smatra da tužitelj nije dokazao postojanje vjerojatnosti tražbine s obzirom da po ocjeni tog suda nalaz i mišljenje vještaka izrađen u postupku osiguranja dokaza nije podoban dokaz jer vještak nije određeno naveo procjenjuje li zakupninu po čl. 23. ili po čl. 24. Odluke tuženika zbog čega od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.
6. Drugo postavljeno pitanje nije važno jer sud u pobijanoj odluci nije izrazio shvaćanje o pravu na naknadu prema čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 1125. Zakona o obveznim odnosima niti je zaključio suprotno tj. da zakupodavac ne bi imao vlasnička ovlaštenja po prestanku zakupa tražiti od ranijeg zakupca naknadu.
7. Treće postavljeno pitanje o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP je previše općenito s obzirom na to da u pitanju nije navedeno u čemu bi se po shvaćanju predlagatelja sastojala proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava odnosno koja je to proturječnost koja prema predlagatelju postoji.
8. U odnosu na četvrto pitanje o tome može li u postupku osiguranja privremenom mjerom sud odlučiti da ne prihvaća visinu potraživanja utvrđenu u postupku osiguranja dokaza predlagatelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, jer u odluci revizijskog suda broj: Revx-337/2018 od 15. veljače 2022. nije zauzeto shvaćanje o tako postavljenom pitanju nego o tome da se u postupku osiguranja dokaza ne može ocjenjivati i analizirati dokaz koji je potrebno osigurati, dok u petom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je sud odlučio o prethodnom pitanju suprotno pravomoćnoj odluci parničnog suda o istom pitanju zbog čega niti ta pitanja nisu važna.
9. Vezano za šesto pitanje valja reći da od odgovora na prvi dio pitanja o tome mora li prvostupanjski sud dostaviti žalbu na odgovor ne ovisi ishod spora, jer je žalba u ovom konkretnom predmetu prema navodima samog predlagatelja (točka 8. na stranici 22. prijedloga za dopuštenje) dostavljena predlagatelju na odgovor, a za drugi dio pitanja o tome mora li prvostupanjski sud ostaviti stranci dostatan rok za očitovanje na žalbu valja reći da predlagatelj nije iznio razloge važnosti. To stoga, jer u odlukama revizijskog suda na koje se predlagatelj poziva (Rev-91/2017 od 19. siječnja 2021. i Revt-98/2011 od 15. travnja 2014.) nije izraženo shvaćanje o tome mora li sud stranci ostaviti primjeren rok za očitovanje već je izraženo shvaćanje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka kada žalba nije dostavljena stranci na odgovor (a u ovom konkretnom slučaju žalba je dostavljena predlagatelju).
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
