REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1794/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Kontin Miklin odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin i Željko Rožić u Križevcima, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, Područni ured Bjelovar, Bjelovar, Masarykova 7, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju NB, diplomirani pravnik, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući povodom prijedloga predlagateljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-130/2024-2 od 22. listopada 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-648/2023-8 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog predlagateljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog predlagateljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je, na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-130/2024-2 od 22. listopada 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-648/2023-8 od 20. lipnja 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije, predlagateljica je navela da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Može li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje biti pasivno legitimirana stranka u postupku utvrđenja izvanbračne zajednice kada je postupak utvrđenja izvanbračne zajednice pokrenut radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu sukladno članku 74.a. i članka 22. stavka 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju?
2. Tko je pasivno legitimiran u postupku utvrđenja izvanbračne zajednice radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, kada osoba u odnosu na koju se ostvaruje pravo nema drugih nasljednika?
3. Ukoliko se smatra da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije pasivno legitimiran u postupku utvrđivanja izvanbračne zajednice, kako će odluka suda o utvrđenju izvanbračne zajednice vezati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te ga obvezati na isplatu mirovine?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja koje je predlagateljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To stoga jer pobijano drugostupanjsko rješenje u odnosu na pitanje pasivne legitimacije protustranke ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odlukama broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022. i broj Rev-497/2024-2 od 4. travnja 2024., prema kojem HZMO nije pasivno legitimiran, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak. Status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe, utvrđuju se u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Slijedom toga, HZMO ne može biti pasivno legitimirana stranka u postupcima za utvrđenje izvanbračne zajednice, ali bi mogao biti umješač na strani tuženika, u kojem slučaju bi imao status umješača s položajem jedinstvenog suparničara (čl. 209. ZPP u vezi čl. 201. ZPP).
4.1. Ovaj sud u revizijskim navodima predlagateljice ne nalazi osnovane razloge za ponovno preispitivanje navedenog pravnog shvaćanja.
5. Stoga pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, zajamčeno čl. 26. Ustava Republike Hrvatske. Pritom se poziva na odredbu čl. 62. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da je brak životna zajednica žene i muškarca i st. 3. istog članka kojim je propisano da se brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju zakonom.
7. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije predlagateljice svodi se na nezadovoljstvo činjenicom da izvanbračni drug, koji nakon smrti svog izvanbračnog druga ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu, mora dokazati postojanje izvanbračne zajednice u sudskom izvanparničnom postupku sukladno važećim propisima, te izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom ovog postupka.
8. Prema ocjeni vijeća, činjenica da u svezi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, bračni drugovi svoj bračni status dokazuju izvodom iz matice vjenčanih, dok se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku kako je to propisano odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22
– dalje: ZMO), kao niti okolnost da je predlagateljica prijedlog podnijela protiv osobe koja nije pasivno legitimirana zbog čega je njezin zahtjev odbijen, same po sebi ne znače da su time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava predlagateljice, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP).
9. Budući predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred sudom i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen, na temelju čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
