REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-780/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Martina Divalta 92, protiv tuženika "Addiko bank" d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-193/2020-2 od 21. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 780/19-4 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća i ukidaju se presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-193/2020-2 od 21. svibnja 2020. i Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-780/19-4 od 26. srpnja 2019. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se u konačnom odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljen između tužitelja i tuženika dana 19. 10. 2004. potvrđen dana 28. 10. 2004. godine po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-2334/2004.u cijelosti (toč. I. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je prethodno citirani ugovor o kreditu zajedno sa Sporazumom ništetan djelomično i to u dijelu koji glasi: „…. obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ….“, te u dijelu kojim se traži utvrđenje da je ništetna odredba iz članka 6. Ugovora o kreditu koja glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.: “, odbijen je i zahtjev za utvrđenjem da Izjava tuženika-Raskid Ugovora o [broj kredita] ne proizvodi pravne učinke, te da i dalje postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika temeljem Ugovora o kreditu i Sporazumu, te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom 70.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. 04. 2007. godine do isplate (toč. II. izreke). Toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 7.500,00 kn.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3671/2020-2 od 2. veljače 2021. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:
„1. Prenosi li se ugovorom o ustupu tražbine na novog vjerovnika cjelokupna pravna pozicija ustupitelja iz ugovora koji je sklopio s dužnikom?
2. Je li, unatoč ustupu tražbine na novog vjerovnika, očuvana pasivna legitimacija suugovaratelja (starog vjerovnika) u sporu pokrenutom od strane drugog suugovaratelja (dužnika) radi utvrđenja takvog ugovora ništetnim?“
a koja se u bitnom svode na postojanje pasivne legitimacije ugovorne strane ugovora o kreditu koja je nakon sklapanja tog ugovora pravo naplate tražbine koje proizlazi iz tog ugovora prenijela na treću osobu ugovorom o cesiji - čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Revizija je osnovana.
5. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu ocjene pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora nakon što je jedna ugovorna strana (vjerovnik – ujedno tuženik) svoje potraživanje koje proizlazi iz tog ugovora prenijela na treću stranu (koja nije ugovorna strana ugovora o kreditu).
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je u cijelosti ništetan ugovor o kreditu kojeg je sklopio sa tuženikom. Podredno, ako bi sud utvrdio da ovaj zahtjev nije osnovan, tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, utvrđenje da je bez pravnog učinka izjava o raskidu ugovora o kreditu, te isplatu.
8. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1261/2017 od 23. listopada 2017. prema kojem okolnost ustupa tražbine ne dovodi do prijenosa pravne pozicije vjerovnika koji je sklopio ugovor sa dužnikom na novog vjerovnika, već bi za to bio potreban prijenos ugovora na novog vjerovnika.
9. Mjerodavne odredbe ZOO koje reguliraju pravni odnos stranaka u postupku su:
čl. 80. ZOO prema kojem:
1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
2) Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
čl. 84. ZOO prema kojem:
1) Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
2) Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. čl. 127. ZOO prema kojem:
1) Svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. 2) Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. 3) Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.
4) Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora.
čl. 327. ZOO:
1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
2) Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.
čl. 328. ZOO:
Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
10. Prema činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelje pobijane odluke proizlazi da su parnične stranke 19. listopada 2004. sklopile ugovor o kreditu sa sporazumom o osnivanju založnog prava prema kojem je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u protuvrijednosti od 139.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je tuženik (cedent) tražbinu iz ugovora o kreditu temeljem ugovora o cesiji od 26. siječnja 2018. prenio na Eos Matrix d.o.o. (cesionar)
11. Nižestupanjski sudovi pozivom na čl. 84. st. 2. ZOO ocjenjuju tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od pravne ocjene da ugovor o cesiji sadržajno ne predstavlja ugovor o prijenosu prema čl. 127. ZOO, ali da tužitelj može prema cesionaru isticati prigovore koje je mogao isticati prema cedentu do trenutka ustupa tražbine, pa da je stoga osnovan prigovor promašene pasivne legitimacija tuženika.
12. Polazeći od prethodno citiranih odredbi ZOO odgovor na postavljena pravna pitanja glasi:
Ugovorom o prijenosu tražbine (cesiji) vjerovnik (cedent) na trećeg (cesionara) prenosi svoju tražbinu koju ima prema dužniku (cesusu).
Dakle, predmet ugovora o cesiji je prijenos tražbine koju vjerovnik ima prema dužniku temeljem pravnog posla koji je sklopio sa dužnikom.
Stoga suugovaratelji i nakon što je sklopljen ugovor o cesiji mogu uzajamno isticati prigovore kojima osporavaju pravnu valjanost samog pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom ugovora o cesiji, dakle suugovaratelj (vjerovnik iz temeljnog pravnog posla) je i nadalje pasivno legitimiran u sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom cesije.
13. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem u situaciji kada je sklopljen ugovor o cesiji i tražbine je prenijeta na cesionara, da tužitelj/cesus svoja prava ne može ostvarivati u parnici ranijem vjerovniku/cedentu jer on više nije ugovorna strana.
14. Ovo pravno shvaćanje, iako sudovi pravilno utvrđuju da u konkretnom slučaju nije ostvarena pravna situacija prijenosa ugovora u smislu čl. 127. ZOO, nije u skladu sa prethodno citiranim zakonskim odredbama.
15. Jedino bi u situaciji prijenosa ugovora u smislu čl. 127. ZOO došlo do prijenosa svih prava iz temeljnog pravnog posla na trećeg, te je upravo stoga čl. 127. st. 1. i 2. ZOO propisano da je za prijenos ugovora potreban pristanak druge strane, a u konkretnoj situaciji iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je takva suglasnost tužitelja postojala.
16. Stoga, a kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa o pomanjkanju pasivne legitimacije tuženika nisu ocijenili odlučne činjenice u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva pobijane nižestupanjske presude su ukinute i predmet je vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).
17. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
