REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-945/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 1403633387, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Eos Matrix d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Haid & Švaljek Krešić j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1363/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2482/2020-48 od 16. srpnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1363/2024-2 od 11. studenoga 2024. u dijelu s kojim nije uspjela u postupku pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP).
2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, odredba kojom se glavnica i otplata kredita, dakle cjelokupna kreditna obveza, obračunavaju uz valutu švicarski franak, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?
2) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom ?
3) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, odredba kojom se tečaj strane valute švicarski franak u odnosu na nacionalnu valutu kuna, obračunavaju po tečajnoj listi banke, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?
4) Je li je pri ocjeni nepoštenosti ugovora o kreditu, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima potrebno ocijeniti kumulativni učinak svih odredbi ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača u smislu da se odredbe ugovora primjenjuju u njihovoj ukupnosti, i koji je kriterij za ocjenu o tome može li opstati na snazi ugovor o kreditu u kojem su gornje tri, ili samo neka od gore navedenih, odredbi u Ugovoru o kreditu nepoštene i ništetne?
5) Je li sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima sud pri ocijeni nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe ovlašten ulaziti u sadržaj i preispitivanje ugovora, odnosno ugovorne odredbe, te vlastitim tumačenjem i interpretacijom modificirati sadržaj, pa i na način da utvrđuje ništetnim samo dijelove pojedinih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ugovornu cjelinu ili je obveza suda, po utvrđenju nepoštenosti i ništetnosti, isključiti iz primjene cijelu nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj je riječ, a ako ugovor bez nje, a bez ikakvog dodatnog tumačenja ne može opstati, onda i cijeli ugovor o kreditu utvrditi bez pravnog učinka, i kakav značaj u tome ima interes potrošača?".
3. Nadalje, tužiteljica još navodi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je prouzrokovalo i povredu prava na pristup sudu, kao i povredu prava imovine, a sve to vezano uz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku, s time da je u prijedlogu naznačio deset pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
5. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn.
6. Ima li tuženik na temelju odredbe članka 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka u slučaju kada je u cijelosti odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja, a usvojen podredni tužbeni zahtjev tužitelja?
7. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
9. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
10. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinijena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".
5. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda iznesenom u odluci Rev 820/2023-2 od 23. travnja 2024.
7. S tim u vezi ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a kako to tvrdi u prijedlogu zbog teške povrede materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu i povreda prava imovine.
8. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.
9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da se niti pitanja naznačena u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu u skladu je s ustaljenom praksom ovog suda izraženom u odlukama primjerice broj Rev 2245/17, Rev 3142/18, Rev 2221/18, Rev 574/2024, Rev 308/22, Rev 562/24, Rev 940/2020 i dr., s time da je potrebno naglasiti da pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka, nisu sama po sebi pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, čak i u slučaju postojanja takvih povreda u konkretnom slučaju, posljedice istih ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
