REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-956/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024., kojom djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-22/2023-50 od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora u iznosu 250,00 eur kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženica su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024., kojom djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-22/2023-50 od 18. listopada 2024. i to svatko protiv dijela presude kojim nije uspio u sporu.
2. Tužitelj svoj prijedlog temelji ga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP). U njemu naznačuje četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-390/2023 od 23. svibnja 2023. te navodi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
3. Tuženica svoj prijedlog temelji ga na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP te u njemu naznačuje dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to rješenje poslovni broj Revd-1638/20 od 5. travnja 2022. te očito pogreškom na nepostojeće rješenje Revd-3652/19 od 12 listopada 2022. jer dostavlja uz prijedlog rješenje Rev-3652/19 od 12 listopada 2022.
4. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženice te predložio isti odbiti uz naknadu troška odgovora u iznosu 250,00 eur.
4.1. Tuženica na prijedlog tužitelja nije odgovorila.
5. Razmatrajući prijedlog tužitelja, a postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da sva četiri naznačena pitanja u kojima se u bitno problematizira zaključak suda da je tužitelj koristio dnevnu stanku, nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer odgovor na njih ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno utvrđenja u svakom pojedinom postupku. Naime, sudovi su takav zaključak donijeli u okolnostima ovog slučaja polazeći od činjenice da tuženica nije pozitivnim propisima imala predviđenu obvezu evidentiranja korištenja dnevnog odmora sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine", broj 73/17) te da je u dokaznom postupku iz iskaza svjedoka utvrđeno da je tužitelj koristio dnevnu stanku u vrijeme kada je konzumirao tri obroka dnevno, a sam tužitelj, na kome je bio teret dokaza da se u utuženom razdoblju upravo radilo o situacijama kada nije mogao koristiti dnevni odmor to nije dokazao.
5.1. Nadalje, niti odluka ovoga suda na koju se tužitelj pozvao poslovni broj Rev- 300/2023 od 23. svibnja 2023. ne daje važnost postavljenim pitanjima jer je donesena u drugačijim pravnim i činjeničnim okolnostima. U tom predmetu sud je zaključio da je tužitelj na osnovu zapovijedi dnevno radio 12 sati (na poslovima elektroničkog izviđanja, održavanja i osiguranja objekta), pa ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor od 60 minuta, a da tuženica nije ni tvrdila, a niti je dokazala da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta jer samo pozivanje tuženice na Pravilnik o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 131/13, 36/15, 51/15, 121/16 i 38/18), koji regulira tek pravo radnika na jedan obrok za 8 sati rada a preko toga 3 dnevna obroka, nije dokaz da je korišten sporni uvećani dnevni odmor.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki I. izreke.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz pritužbu u prijedlogu koja se odnosi na navodnu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na pravično suđenje, ovaj sud je zaključio da je pritužba iznesena paušalno i općenito.
7.1. Sadržaj tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7.3. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. je trebalo odbaciti kao nedopušten, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
8. Razmatrajući prijedlog tuženice, a postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, u odnosu na oba postavljena pitanja kojima se problematizira pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva, odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u situaciji kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane, ovaj sud je ocijenio da nisu važno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je suđeno sukladno shvaćanju izraženom u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-351/2023 od 24. travnja 2024. koje u bitnom glasi da se odlukom Ministra obrane nisu mogla umanjivati ili isključivati prava djelatnih voljnih osoba koja im pripadaju prema općim propisima o radu.
8.1. Ujedno, niti razlozi na koje se tuženica pozvala ne bi mogli davati važnost postavljenim pitanjima. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1638/20 od 5. travnja 2022. nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje. Rješenje Revd-3652/19 od 12. listopada 2022. ne postoji, dok rješenje Rev-3652/19 od 12. listopada 2022. predstavlja ukidnu odluku u kojoj je predmet spora bila isplata razlike plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada, a ovaj postupak se u dijelu kojim je osporena presuda po tuženici, vodi radi isplate naknade za neiskorištene slobodne dane.
9. Slijedom navedenog, niti u odnosu na prijedlog tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, u ovoj pravnoj stvari, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
10. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa je riješeno kao u toč. IV. izreke.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
