REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4881/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja 1. TB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. DB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve predlagatelje zastupaju punomoćnici - odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda mr.sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović u Puli, protiv protustranke EB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, radi uređenja međe, odlučujući o zahtjevu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1337/2022-2 od 3. srpnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj R1- 167/2020-15 od 6. srpnja 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1337/2022-2 od 3. srpnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj R1-167/2020-15 od 6. srpnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva.

2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Može li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja i mogu li se u odluci navoditi proturječni razlozi te može li se na takvim proturječnim razlozima temeljiti odluka;

2) Je li drugostupanjski sud ovlašten izmišljati žalbene navode stranke u postupku koja se žalila;

3) Je li drugostupanjski sud ovlašten samoinicijativno cijeniti okolnost je li prvostupanjski sud uredio/obnovio među prema posljednjem mirnom posjedu ili prema pravičnoj ocjeni obzirom da ta okolnost nije navedena u obrazloženju prvostupanjske odluke odnosno ne zna se po kojoj osnovi je ista uređena ili obnovljena, da li prema posljednjem mirnom posjedu kako je predlagao predlagatelj ili prema pravičnoj ocjeni suda;

4) Je li prvostupanjski sud bio dužan u svom obrazloženju navesti da li je uredio obnovio među posjed i ili prema pravičnoj ocjeni suda obzirom isto nedostaje;

5) Je li prvostupanjski sud u postupku uređenja/obnove međe obvezan kao sastavni dio prvostupanjskog rješenja staviti i skicu izmjere, kako je to naveo sud da će u raspravnom rješenju sa zapisnika od 20. svibnja 2022., a navedena skica izmjere nije sastavni dio prvostupanjskog rješenja niti ista postoji u sustavu e- komunikacije niti kao prilog prvostupanjskog rješenja;

6) Je li se drugostupanjski sud smio upustiti u imputaciju protustranke da je isti bespravno gradio kad isti ima konačno rješenje o izvedenom stanju i istu je legalizirao pa su onda navodi suda pod točkom 19. ovog obrazloženja prvostupanjske presude: „Svako tumačenje protustranke i pokušaj da bespravnu gradnju prikaže u svjetlu njegova uvjerenja“ i „prije nego li je bespravnom gradnjom to odlučio na svoju ruku uništavajući suhozid“ potpuno neprimjereni;

7) Je li prvostupanjski sud ovlašten i može li inkvizitornim načelom samoinicijativno, subjektivno, nadasve emotivno i lokalpatriotski navoditi što predstavlja a što ne kulturno dobro RH i što je trajno zaštićeno od RH;

8) Može li pravična ocjena suda predstavljati pravac između točaka C-D kako je naznačeno u skici izmjere od 8. svibnja 2019. s obzirom da isti pravac prolazi kroz kućicu/objekt protustranke za koju je isti ishodovao konačno rješenja o izvedenom stanju odnosno istu je legalizirao kao takvu;

9) Može li međa ići kroz objekt/kuću stranke u postupku koji je legaliziran i za koji su i dobivene sve dozvole, a sve to u smislu presumpcije vlasništva do međe;

10) Može li se kupiti i biti vlasnik nekretnine koja ima jedan ili dva suhozida ili se može kupiti nekretnina samo do suhozida?

4. Predlagatelji su odgovorili na prijedlog protustranke za dopuštenje revizije te su ga predložili odbiti.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku prakse te ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.

6. Naime, prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prvo naznačeno pitanje polazi od netočne činjenične tvrdnje da je drugostupanjski sud utemeljio svoju odluku na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su protivna dokazima i da je u drugostupanjska odluka utemeljena na proturječnim razlozima. To se posebno odnosi na tvrdnju da je u obrazloženju pobijanog rješenja namjerno izostalo utvrđenje koja je od stranaka bila u posljednjem mirnom posjedu, dok je u drugostupanjskom rješenju upravo naglašeno da su stranke o tom pitanju iskazivale suprotno, a prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje ni jedne od stranaka da je baš ona isključivi posljednji mirni posjednik dijelova nekretnine koje su predmet spora. Pored toga, a suprotno razlozima prvog naznačenog pitanja, drugostupanjski je sud detaljno i razložno pojasnio zbog kojih je razloga u primjeni odredbe članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) među uredio prema pravičnoj ocjeni prihvaćajući nalaz vještaka. U tom se smislu treće, kao ni četvrto naznačeno pitanje ne naslanjaju na činjenice na kojima je utemeljeno pobijano rješenje jer se tim pitanjima tvrdi da se „ne zna po kojoj osnovi je međa uređena ili obnovljena - da li prema posljednjem mirnom posjedu kako je predlagao predlagatelj ili prema pravičnoj ocjeni suda“, što, kako je naprijed navedeno, nije točno.

7.1. Drugo naznačeno pitanje predlagatelja polazi od tvrdnje da je drugostupanjski sud „izmislio“ njegove žalbene navode, ali pritom žalbu ne dostavlja iako ga na to upućuje odredba članka 387. stavka 4. ZPP. No čak i kad ne bi bilo točno da je predlagatelj kao žalitelj u žalbi istakao da je sud prvog stupnja trebao utvrditi među prema granici pravolinijski od točke A do točke D iz nalaza vještaka, ovo pitanje ne bi moglo biti ocijenjeno važnim u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, zato što ne dovodi u pitanje utvrđenje da je nekretnina predlagatelja sa svih strana omeđena suhozidom, dok ostale nekretnine, a posebno nekretnina protustranke, nije omeđena suhozidom (s kojim je utvrđenjem povezana tvrdnja o „izmišljanju“ žalbenih navoda).

7.2. U dijelu u kojem se razlozi za peto naznačeno pitanje tiču tog pitanja (u drugom dijelu se odnose na povredu navedenoga temeljnog ljudskog prava), razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj u prijedlogu nisu odgovarajući jer se uopće ne tiču ovog pitanja, pa utoliko ovo pitanje ne može imati potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP. Isto se odnosi na deseto naznačeno pravno pitanje.

7.3. Šesto, sedmo, osmo i deveto naznačeno pitanje u biti se svode na neprihvatljivost razloga za pravičnu ocjenu suda kao osnove za uređenje međe u okolnostima konkretnog slučaja. Za takav način uređenja međe inače ne postoje posebna pravila koja bi upućivala sud kako da uredi među i što uopće čini pravičnu ocjenu suda, već takav način odlučivanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. U predmetnim okolnostima sudovi su detaljno, ozbiljno, razborito, logično i dostatno opravdali svoju ocjenu o tome da je uređenje međe na način kako je određeno pobijanim rješenjem upravo utemeljeno na razlozima pravičnosti koji su objektivizirani rezultatima vještačenja po vještaku geodetske struke pri čemu je uzeto u obzir postupanje stranaka tijekom vremena u pogledu uništavanja postojećih međašnih znakova.

8. U takvim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.

9. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava), revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjska odluka ne predstavlja miješanje u ovo pravo tužitelja jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska odluka na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, dapače. Sudovi su odluku o uređenju međe između nekretnina stranaka dali u primjeni odredbe članka 103. ZVDSP, ali sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da su nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način kojim bi predlagatelju bio nametnut prekomjeran teret. Naime, riječ je o jednom od susjedskih prava, a ta prava inače predstavljaju ograničenja izvršavanja prava vlasništva na nekretninama. To je ograničavanje uzajamno, a cilj mu je omogućiti izvršavanje prava vlasništva na nekretninama kad se izvršavanja prava vlasništva sukobljavaju tako da bi izvršavanjem jednoga bilo onemogućeno ili pretjerano ograničeno izvršavanje drugoga. Kako su sudovi o tome vodili računa, što je razvidno iz razloga odluke, valja zaključiti da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine (vlasništva).

10. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu naznačenoga temeljnog ljudskog prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil