REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-641/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DADAIS d.o.o., sa sjedištem u Kastvu, Ćikovići 7c, OIB: 57145395821, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Osječka 50, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1249/2024-7 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja DADAIS d.o.o., Kastav i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1249/2024-7 od 24. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1249/2024-7 od 24. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/24-01/395, urbroj: 443-02-02- 11-24-1 od 16. srpnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem tuženika od 16. srpnja 2024. naloženo je tužitelju u svojstvu poslodavca da za trojicu radnika (čiji su osobni podaci navedeni u izreci rješenja), egipatskih državljana, podnese Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 28. ožujka 2024. te je naloženo tužitelju da u korist državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura uz ostale prateće odluke kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tuženika.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj poslodavac imenovanim radnicima te netočno utvrđuje da su imenovani radnici radili za tužitelja da im je tužitelj odredio raspored radnog vremena sa dnevnim i tjednim odmorom i stankom jednako kao i svim drugim zaposlenima kod tužitelja, da ih je tužitelj rasporedio na rad i davao im radne zadatke na nadziranom privremenom gradilištu te da su radili na sredstvima rada tužitelja, a formalno bili zaposleni kod poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o. te da stoga opisani rad ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje. Tužitelj smatra da se radi o potpuno pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda jer on evidentno nije poslodavac imenovanih radnika već su svi imenovani strani radnici uredno prijavljeni kod poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o. Dakle, suprotno zaključku prvostupanjskog suda svaki od imenovanih radnika egipatskih državljana ima reguliran status boravka i rada u Republici Hrvatskoj, ima važeću radnu dozvolu izdanu od poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o. Kostrena te ih je isti poslodavac uredno prijavio u radni odnos i uredno im isplaćuje plaću. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da radnici nisu bili prijavljeni na mirovinsko osiguranje obzirom su svi imenovani radnici bili uredno prijavljeni na mirovinsko osiguranje kod svog poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o. s kojim je tužitelj sklopio ugovor o poslovnoj suradnji radi izvođenja građevinskih radova te se radi o obvezno pravnom ugovoru o poslovnoj suradnji radi izvođenja građevinskih radova. U konkretnom slučaju se radi o ugovoru o poslovnoj suradnji, a nikako o radu za drugog poslodavca, već su imenovani radnici obavljali poslove naložene od strane njegovog poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o., a koje je ovaj ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i svojom presudom poništi pobijanu presudu u cijelosti te riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi i naloži tuženiku da mu nadoknadi prouzročene troškove upravnog spora, uvećano za troškove podnošenja žalbe, podredno, da pobijano rješenje poništi i vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem navodi utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka te smatra da predmetni rad stranih radnika s obzirom na narav i vrstu posla i ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje te se mora ishodovati dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja, jer radnici rade isključivo za jednog poslodavca to jest tužitelja, a formalno su zaposleni kod drugog poslodavca to jest SQUEAKY CLEAN d.o.o. sa sjedištem u Kostreni. Tužitelj pogrešno navodi, citirajući odredbu članka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, da se evidentno ne radi o neprijavljenom radu, budući da su predmetni radnici radili za tužitelja, na način da im je poslodavac tužitelj odredio raspored radnog vremena sa dnevnim i tjednim odmorom te stankom, jednako kao i svim djelatnicima zaposlenim kod tužitelja, da ih je rasporedio na rad i davao im radne zadatke na nadziranom privremenom gradilištu te da su radili na sredstvima rada tužitelja, a samo formalno bili zaposleni kod poslodavca SQUEAKY CLEAN d.o.o. Zakon o suzbijanju nezakonitog rada vrlo je jasan u pogledu činjenica i neprijavljenog rada u užem smislu, odnosno radnik, između ostalog, mora biti prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada te zapošljavanje državljanina treće zemlje mora biti u skladu sa Zakonom o strancima. Tuženik smatra da presuda Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel na koju upućuje tužitelj i kojim je tužitelj oslobođen od optužbe nije odlučna u upravnom postupku, a poglavito stoga što navedena presuda nije pravomoćna. Tuženik predlaže da ovaj Sud iz razloga navedenih u odgovoru na žalbu i u obrazloženju utuženog rješenja, odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa, koji je započeo 26. lipnja 2024. na privremenom gradilištu rekonstrukcije građevine poslovne namjene Cernik – Čavle, na kojem gradilištu je kao glavni izvođač radova upisan tužitelj i nad poslovanjem trgovačkog društva SQUEAKY CLEAN d.o.o. sa sjedištem u Kostreni o čemu su sastavljeni zapisnici o provedenom nadzoru koji se nalazi u spisu predmeta. Provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da su trgovačko društvo SQUEAKY CLEAN d.o.o. i tužitelj sklopili ugovor o poslovnoj suradnji od 7. veljače 2024. i aneks ugovora o poslovnoj suradnji od 25. ožujka 2024. te da je trgovačko društvo SQUEAKY CLEAN d.o.o. ustupilo tužitelju trojicu radnika, egipatskih državljana koji su radili kod tužitelja od 28. ožujka 2024. u kontinuitetu do zaticanja na radu od strane inspektora 26. lipnja 2024. Predmetni radnici su na privremenom gradilištu rekonstrukcije građevine poslovne namjene na kojem je glavni izvođač radova tužitelj, poslove obavljali svakodnevno, radili su po rasporedu radnog vremena sa dnevnim i tjednim odmorom te stankom jednako, kao i svi djelatnici tužitelja na rad ih je raspoređivao radne zadatke davao tužitelj putem svojim poslovođa i radili su sredstvima rada tužitelja pa takav rad ima obilježja poslova za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje i za koji se mora ishoditi dozvola za rad i boravak u Republici Hrvatskoj za poslodavca, ovdje tužitelja, jer radnici rade isključivo za jednog poslodavca i to tužitelja, a formalno su zaposleni kod drugog poslodavca.
8. Prvostupanjski sud je 12. prosinca 2024. održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima dao strankama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Prema odredbi članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ 151/22. – dalje: ZSNR) propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog i obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.
10. Odredbom članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) propisano je da kada se radi o osiguranicima iz članka 9. stavka 1. točke 1. do 7. tog Zakona obveznici su dužni podatke o početku osiguranja dostaviti najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.
11. Odredbom članka 7. stavka 2. ZSNR propisano je da će nadležni inspektor u roku 8 dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana kada je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
12. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da rad trojice radnika kod tužitelja, egipatskih državljana, u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNR predstavlja neprijavljeni rad jer imenovane tužitelj prije početka rada koji ima obilježja rada za koji se zasniva radni odnos nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Pravilno je s obzirom na navedeno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 7. stavka 2. ZSNR i naložio tužitelju da imenovane radnike prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i uplati u državni proračun Republike Hrvatske za svakog od njih zakonom propisani iznos.
13. Žalbeni navodi tužitelja u kojima tvrdi da nije poslodavac predmetnih radnika već da je poslodavac drugo trgovačko društvo ne mogu se prihvatiti jer nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Naime, treba istaknuti da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojim prigovorima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s kojim zaključcima prvostupanjskog suda se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
