REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4987/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Zdenko Gudelj, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Rajčić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1206/2024-2 od 16. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4571/2023 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Revizija se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1206/2024- 2 od 16. rujna 2024. podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i „izvanrednu reviziju zbog revizijskog razloga iz čl. 381., 382. st. 2. ZPP“, zbog pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava, a koja glase:
„1. Da li su tužitelji ovlašteni deklaratorno se utvrditi kao suvlasnici u parničnom postupku kojim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine prema -naspram samo jednog tuženika kao suvlasnika koji zajedno sa tužiteljima obnašaju suvlasničku zajednicu na točno određenom realnom dijelu nekretnine ne dirajući u prava ostalih suvlasnika sve pozivom i na odredbu čl. 37 st.3 i 4 ZVDSP?
2. Da li tužitelji kao suvlasnici i pravni slijednici svog prednika mogu kao tuženika obuhvatiti samo jednog suvlasnika ili tužbenim zahtjevom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici kao jedinstveni suparničari na točno određenom realnom dijelu nekretnine ako je predmetna deklaratorna tužbena zaštita usmjerena na reguliranje vlasničko pravnih odnosa samo između pojedinih suvlasnika i ne diraju u prava ostalih suvlasnika?
3. Da li su tužitelji prema tuženiku materijalni suparničari i kao takvi imaju pravo na odvojenu pravnu zaštitu prema tuženiku kao jednom od suvlasnika koji je u materijalnom suposjedu na dijelu stvari koja je definirana i stvarno izdvojena nekretnina na zajedničkoj nekretnini više suvlasnika sve sukladno odredbama čl. 37 t.6 ZOVDSP?.
4. Da li se postavljanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje realnog dijela na nekretnini prema točno određenom suvlasniku dira u prava ostalih suvlasnika i da li takva odluka suda ima učinak prema ostalim suvlasnicima pošto u postupku nisu sudjelovali kao jedinstveni suparničari?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je između stranaka izvršena realna dioba kuće s pripadajućom okućnicom na nekretnini upisanoj kao suvlasništvo više osoba, a tužitelji nakon izvršene diobe tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da su 1. tužiteljica suvlasnica u ¾ dijela, a 2. tužitelj u ¼ dijela, određenog realnog dijela nekretnine kč. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] koji realni dio predstavlja:
- površinu: prizemlja (stana u prizemlju) izgrađenog na dijelu čes. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s garažom površine 112,59 m2, a što je prikazano u skici vještaka od 19. rujna 2022. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-A;
- da su vlasnici i betonske ploče na etaži 1 kat. stambene zgrade i prava građenja na predmetnoj ploči i stanu označen u tlocrtu površina 1 kata kao “ravna nedovršena ploča (ravni neprohodni krov) P=121,71 m2 kao i stubište površine 8,40 m2, što je prikazano u skici vještaka od 19. rujna 2022. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A.
5. U odnosu na postavljena pitanja u prvom redu valja odgovoriti da o tomu jesu li zemljišnoknjižni suvlasnici određene nekretnine jedinstveni odnosno nužni suparničari, ovisi o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravlja u postupku (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1092/2022-4 od 20. prosinca 2023., Rev-x-725/14-2 od 18. studenoga 2014. i Rev-x-477/14-2 od 20. prosinca 2016.).
6. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev nije odbijen jedino iz razloga jer tužitelji nisu tužili sve upisane suvlasnike već i iz razloga da osim što valja utvrditi vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetne nekretnine na određenom realnom dijelu na kojem je kuća s okućnicom, valja glede predmetnih stanova u istoj ne iste realno odrediti, već utvrditi i predstavljaju li isti samostalne uporabne cjelina i za to mora postojati potvrda nadležnog upravnog odjela u gradu te nastavno iste povezati kao posebne dijelove s određenim suvlasničkim dijelom.
7. Odluke na koje se tužitelji pozivaju nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama. U odluci ovog suda broj Rev-1084/2020 od 8. veljače 2023. radilo o originarnom stjecanju vlasništva dosjelošću te je u sasvim drugačijoj činjeničnoj situaciji izraženo pravno shvaćanje da tužitelj u parničnom postupku koji tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine mora obuhvatiti sve suvlasnike kao tuženike. I u odluci Rev-1519/2018 od 14. lipnja 2022. radilo se stjecanju vlasništva dosjelošću, ali nije zauzeto nikakvo pravno shvaćanje u odnosu na postavljena pitanja već shvaćanje o stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu. Odluka broj Rev-98/2021 od 2. ožujka 2021., odnosila se na uknjižbu prava plodouživanja, dok se u odluci broj Rev-906/2014 od 13. prosinca 2017., odlučivalo samo protiv odluke o troškovima postupka sadržane u drugostupanjskoj presudi.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješiti kao u toč. I. izreke rješenja.
10. Prema čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke samo ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
11. S obzirom da u ovom predmetu ovaj sud nije donio rješenje kojim bi dopustio reviziju, valjalo je, na temelju čl. 391. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
