REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1262/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćniku Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 800/2022-2 od 7. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-301/2021 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 800/2022-2 od 7. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-301/2021 od 25. travnja 2022. osim u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 61,56 eura te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.837,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 463,80 kuna kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.255,00 kuna, dok je u ostalom dijelu u iznosu od 1.745,00 kuna zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.837,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te u točki II. izreke, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.255,00 kuna.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 23/2024-2 od 11. siječnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-800/2022-2 od 7. listopada 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Je li tuženik ovlašten istaknuti prigovor materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacije) nakon zaključenja pripremnog ročišta i na glavnoj raspravi, te je li sud kod isticanja takvog prigovora u obvezi raspraviti prigovor prijeboja, makar i u sporu male vrijednosti“?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskoj fazi postupka sporna je mogućnost isticanja materijalnopravnog prigovora prijeboja nakon zaključenja prethodnog postupka u sporu male vrijednosti.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčani iznos koji je prednica tužitelja platila za tuženika kao jamac na temelju ugovora o kreditu sklopljenog s OTP bankom d.d. primjenom čl. 1013. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

10. Odlučujući o prigovoru prijeboja koji je stavio tuženik, prema shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije uzeo u obzir prigovor prijeboja budući da ga je tuženik istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu uopće nije naveo da taj prigovor bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, s obzirom na to da je riječ o sporu male vrijednosti, drugostupanjski sud navodi da pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. toč. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP kao niti u odnosu na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom podnesenom 16. srpnja 2018. dok je na snazi bio Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP/2014). Prema čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/2019) postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Stoga se na sporove male vrijednosti koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP/2019 primjenjuju odredbe ZPP/2014., a takav je i ovaj spor.

12. Prema čl. 457. ZPP/2014 ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

13. Stoga budući da u odredbama ZPP/2014 koje uređuju sporove male vrijednosti nije posebno propisano mogu li se i kada se mogu isticati prigovori radi prebijanja i materijalnopravni prigovori, a odredbama o sporovima male vrijednosti nije onemogućeno stavljanje prigovora radi prebijanja niti materijalnopravnih prigovora, tada valja primijeniti odredbu čl. 288.a st. 6. ZPP/2014 i na sporove male vrijednosti.

14. Odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP je propisano da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga Zakona.

15. Prema shvaćanju ovog suda, sukladno čl. 288.a st. 6. ZPP tuženik je mogao staviti materijalnopravni prigovor prijeboja na glavnoj raspravi, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, ali radi opravdanja tog prigovora više nije mogao iznositi nove činjenice i nove dokaze osim ako ih nije bez svoje krivnje mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

16. Stoga, ako je tuženik istaknuo prigovor prijeboja na glavnoj raspravi, sudovi su bili dužni razmotriti taj prigovor prema stanju predmeta odnosno prema dokazima i činjenicama koje je tuženik iznio do zaključenja prethodnog postupka (uz iznimku propisanu čl. 299. st. 2. ZPP) neovisno o tome što je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti.

17. Slijedom navedenog, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da sud nije trebao uzeti u obzir prigovor prijeboja koji je tuženik istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je to u suprotnosti s čl. 288.a st. 6. ZPP. Međutim, jedino ograničenje se odnosi na mogućnost isticanja činjenica i iznošenja dokaza radi opravdanja prigovora prijeboja.

18. Budući da je tuženik u reviziji naveo da je već u odgovoru na tužbu istaknuo da je dug platio i da je priložio uplatnice (što bi proizlazilo i iz spisa predmeta), dakle, ističe da je naveo činjenice i iznio dokaze kao potkrjepu svojih tvrdnji već u odgovoru na tužbu, dok je prigovor prijeboja sukladno čl. 288.a st. 6. ZPP mogao istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka, nižestupanjski sudovi su pogrešno postupili kada nisu razmotrili tuženikov prigovor prijeboja.

19. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženik je ovlašten istaknuti prigovor materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacije) nakon zaključenja pripremnog ročišta i na glavnoj raspravi te je sud kod isticanja takvog prigovora u obvezi raspraviti prigovor prijeboja, čak i u sporu male vrijednosti.

20. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude.

21. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil