REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4996/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. BF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica u Zagrebu, i 2. LF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Šebetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja BFJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. HF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Valter Šram i Antun Zanetti, odvjetnici u Puli, i 2. Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1677/2022-2 od 12. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-933/2012-207 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja i umješača na strani tuženika- protutužitelja HF za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji - protutuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 1677/2022-2 od 12. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-933/2012-207 od 24. listopada 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

- Može li sud smatrati da je između stranaka sklopljen sporazum o uređenju međe, iako ta činjenica nije utvrđena u prvostupanjskom postupku, a i to ne proizlazi ni iz raspolaganja stranaka tijekom postupka;

- Je li sud ovlašten presudom urediti među između stranaka pokraj utvrđenja da su stranke sklopile sporazum o uređenju međe;

- Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu na način da prihvati nalaz i mišljenje jednog vještaka, a u sudskom spisu postoji nalaz i mišljenje drugog vještaka koji se razlikuju u pogledu veličine sporne površine;

- Može li se smatrati da se volja za sklapanjem ugovora može izjaviti samo riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem kada su u pitanju nekretnine, odnosno stjecanje prava vlasništva nekretnine?

1.2. Ujedno tužitelji - protutuženici smatraju da im je u drugostupanjskom postupku „zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom (članak 48.) te pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava“, pa predlažu da im se revizija dopusti i po toj osnovi.

2. Tuženik - protutužitelj je odgovorio na prijedlog tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije tako što ga je, u bitnom, ocijenio nedopuštenim i predložio odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije. Umješač na strani tuženika - protutužitelja HF je također odgovorio na prijedlog tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije te ga također predložio odbaciti kao nedopušten uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Međutim, tužitelji - protutuženici u prijedlogu jasno ne naznačuju razloge zbog kojih smatraju da im Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti se određeno pozivaju ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

6. U takvim okolnostima valja zaključiti da je prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova na temelju koje bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti, primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično).

7. Dodatno valja navesti i da se, imajući na umu ukupan sadržaj predmetnog prijedloga, uočava da predlagatelji smatraju pobijanu presudu nezakonitom. No prema ocjeni revizijskog suda, nezakonitost revizijom pobijane odluke kao indikator važnosti naznačenih pravnih pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi reviziju trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Nezakonitost bi eventualno mogla biti razlog za dopuštenje revizije kada bi pobijana odluka bila očito nezakonita. To se, međutim, ne može kazati za pobijanu presudu jer je ona obrazložena ozbiljnim, razboritim, relevantnim, logičnim, detaljnim i dostatnim razlozima.

7.1. U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu kao razloga zbog kojeg je predloženo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagatelji u prijedlogu nisu naveli ni koje su to potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.

8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim ni da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav ), kao ni pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno odredbom članka 48. Ustava odnosno člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

9. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su pobijanoj presudi izloženi jasni, detaljni, logični, uvjerljivi i dostatni razlozi koju tu presudu opravdavaju. U tom se smislu pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na vjerojatnost povrede prava tužitelja - protutuženika na pravično suđenje.

9.1. Isto se odnosi i na tvrdnju o povredi prava na mirno uživanje imovine. U prijedlogu za dopuštenje revizije izrijekom se ne navodi u odnosu na koji dio pobijane presude se odnosi tvrdnja o povredi ovoga temeljnog ljudskog prava, iako sadržaj prijedloga upućuje da se ova tvrdnja odnosi na primjenu članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). U vezi s primjenom ove odredbe, drugostupanjski je sud svoje razloge za način njezine primjene dodatno utemeljio i na ustaljenoj i stabilnoj praksi županijskih sudova konkretno se pozivajući na tu praksu. U takvim se okolnostima ne može zaključiti da su predlagatelji učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.

10. Stoga je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3., 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

11. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika - protutužitelja i umješača na njegovoj strani za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, radi čega je zahtjeve za naknadom tog troška valjalo odbiti kao neosnovane.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil