Poslovni broj: Usž-3310/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća, te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Kaselj, odvjetnik u Zagrebu, Matije Murka 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi promjene statusa rezidentnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1836/2023-7 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1836/2023-7 od 27. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/72, urbroj: 513-04-23-6 od 24. ožujka 2023.
2. Rješenjem tuženika od 24. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, klasa: UP/I-910-01/21-07/4, urbroj: 513-07-05-01-22-9 od 4. veljače 2022., kojim se odbija zahtjev poreznog obveznika VĆ iz [adresa] za promjenom statusa rezidentnosti, iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Tužitelj smatra da je stajalište prvostupanjskog suda u vezi primjene mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona pogrešno, jer članak 4. stavak 2. točka a) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu propisuje da se fizička osoba rezident obiju država smatra rezidentom samo one u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u obje, smatra će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa). Tužitelj ističe da je priložio ovjereni prijevod Potvrde o rezidentnosti izdane od austrijske Porezne uprave od 16. prosinca 2021. iz koje proizlazi da je tužitelj rezident Republike Austrije, a jer je Porezna uprava Republike Austrije utvrdila da je središte osobnih i gospodarskih interesa poreznog obveznika, tužitelja, u Republici Austriji. Napominje da se radi o ovjerenom dokumentu Republike Austrije i da nije dopuštena bilo koja analiza istinitosti ili ispravnosti navedene potvrde, osim ako država izdavateljica dokumenta sama ne ospori vjerodostojnost dokumenta. Dodaje da je potvrda o rezidentnosti izdana na temelju Ugovora, koji je u smislu članka 134. Ustava Republike Hrvatske na pravnoj snazi iznad zakona, a da je pojam rezidentnosti definiran međunarodnim ugovorom i u konkretnom slučaju potvrđen od strane nadležnog tijela Republike Austrije.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud donese odluku sukladno članku 74. stavku 2. ZUS- a i žalbenim navodima, odnosno da poništi prvostupanjsku presudu, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u dijelu koji se osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao postojanje razloga zbog kojih se presuda pobija, a niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U žalbenom stadiju upravnog spora i dalje je sporno pitanje ima li u predmetnom slučaju osnove za promjenu statusa rezidentnosti tužitelja, iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske.
8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da ukoliko je prema odredbama članka 4. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 10/01. – dalje: Ugovor), fizička osoba rezident obje države ugovornice onda se njezin status određuje prema daljnjim propisanim kriterijima, što znači da u smislu navedene odredbe Ugovora valja postupati kada nastaje sukob rezidentnosti, uz primjenu svih objektivnih i subjektivnih kriterija. Sud pri tome dodaje da se pitanje prebivališta ili uobičajenog boravišta ne određuje prema Zakonu o prebivalištu, koji uređuje prijavu prebivališta ili boravišta građana u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, već sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, protivno tvrdnji tužitelja.
9. Premda je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj rezident Republike Austrije, o čemu je priložio potvrdu, također je utvrđeno da tužitelju u Republici Hrvatskoj živi supruga, na adresi u [adresa], da na toj adresi tužitelj boravi i prima poštu, a i da u nekretnini koja se nalazi na toj adresi tužitelj ima pravo plodouživanja, stanovanja i uporabe, a zajedno sa suprugom tužitelj ima u suvlasništvu stan u [adresa]. Slijedom toga je utvrđeno da je središte životnih interesa tužitelja u Republici Hrvatskoj, zbog čega je ocijenjeno da je rezident Republike Hrvatske. Stoga je tužitelju odbijen zahtjev za promjenom rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske. Kraj takvog stanja stvari, nije odlučna okolnost da je tužitelj privremeno odjavio prebivalište u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, jer se pitanje prebivališta u predmetnom slučaju ocjenjuje u smislu pretpostavki propisanih u odredbi članak 43. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.).
10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio ocjenu upravnih tijela da tužitelj ima prebivalište u [adresa], odnosno da mu je u Republici Hrvatske središte životnih interesa. Pravilno je ocijenio da je bez utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari okolnost da sin tužitelja ima prijavljeno prebivalište na tužiteljevoj adresi u [adresa], u Republici Austriji, jer je punoljetna osoba i ne ulazi u krug uzdržavanih članova obitelji.
11. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
