REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1891/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom NITOR d.o.o, za trgovinu, proizvodnju i usluge „u stečaju“, OIB 97553872697, Vukasova 2, Split, odlučujući o žalbama razlučnog vjerovnika i kupca BANKA SPLITSKO- DALMATINSKA d.d. „u stečaju“, OIB 25351138943, Mosećka 99, Split, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Odvjetničko društvo Krka i Krka d.o.o., Starčevićeva 13, Split, i stečajnih vjerovnika AT, OIB [osobni identifikacijski broj], ATP, OIB [osobni identifikacijski broj], HT, OIB [osobni identifikacijski broj], i ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, izjavljenim protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-92/2019-768 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba razlučnog vjerovnika BANKA SPLITSKO-DALMATINSKA d.d. „u stečaju“ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-92/2019-768 od 2. travnja 2025.

II. Odbacuje se žalba stečajnih vjerovnika AT, ATP, HT i ĆT, izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-92/2019-768 od 2. travnja 2025. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je u točki I. izreke odlučio da se iz utrška ostvarenog prodajom imovine stečajnog dužnika NITOR d.o.o u stečaju i to katastarske čestice zem. [katastarska čestica] stambeno-poslovna zgrada, dvor 2.188 m2, stambeno-poslovna zgrada 1030 m2, dvor 1158 m2, ukupno 2188 m2 z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], 65. Suvlasnički dio: 450/7559 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-65) dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom parkirnog mjesta označenog PM.12, površine 19,68 m2, na etaži podrum 1, s pripadajućom prohodnom terasom površine 430,47 m2, položenom na V. katu ispod ravnog krova sa sjeverne strane objekta, sveukupne površine 450,15 m2, u iznosu 194.100,00 EUR namiruju troškovi unovčenja predmeta razlučnog prava u iznosu od 46.118,65 EUR. U točki II. izreke odlučeno je da se po odbitku tog iznosa namiruje tražbina razlučnog vjerovnika BANKA SPLITSKO-DALMATINSKA d.d. „u stečaju“, OIB 25351138943, Mosećka 99, Split, u iznosu 147.981,35 EUR, a u točki III. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da nakon pravomoćnosti rješenja bez odlaganja isplati iznose od 46.118,65 EUR u korist računa dužnika NITOR d.o.o. „u stečaju“, i 147.981,35 EUR u korist računa BANKA SPLITSKO-DALMATINSKA d.d. „u stečaju“.

2.1. U obrazloženju se navodi da je navedena imovina dužnika prodana na javnoj dražbi koju je provela Financijska agencija (Identifikator nadmetanja: 47595, Identifikator predmeta prodaje: 26656) kupcu ĐT iz [adresa] koji je stavio najvišu valjanu ponudu u iznosu 194.100,00 EUR i da je rješenje o dosudi poslovni broj St-92/2019-641 od 19. kolovoza 2024. postalo pravomoćno, nakon čega je 2. travnja 2025. održano ročište za diobu kupovine.

2.2. Stečajna upraviteljica dostavila je obračun troškova unovčenja koji se sastoje od troškova koji izravno terete prodane nekretnine, razmjernog dijela općih troškova stečajnog postupka i ostalih obveza stečajne mase te razmjernog dijela nagrade stečajnom upravitelju. Prvostupanjski je sud utvrdio da kupovnina od unovčenja nekretnina sudjeluje u ukupnoj stečajnoj masi u iznosu od 5,276304% te je troškove i ostale obveze stečajne mase obračunao u tom razmjeru. Pozivom na odredbe članaka 248. i 254. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) prvostupanjski je sud prihvatio obračun stečajnog upravitelja (str. 12184.-12187. spisa) prema kojem su troškovi unovčenja viši od 5% (9.705,00 EUR) utvrdivši da oni iznose 46.118,65 EUR, a odnose se na izravne troškove koji terete prodanu nekretninu: trošak prodaje 185,80 EUR, trošak procjene vještaka 414,75 EUR, trošak očevida na nekretnini 432,00 EUR, trošak pričuve 467,04 EUR i trošak PDV-a 38.820,00 EUR, dok se neizravni troškovi razmjerno vrijednosti unovčene imovine prema vrijednosti ostale unovčene odnosno procijenjenoj vrijednosti neunovčene imovine od (194.100,00 : 3.678.711,56) odnose na bruto nagradu za rad stečajnog upravitelja 4.345,18 EUR, doprinos za zdravstveno osiguranje za nagradu 325,89 EUR, trošak knjigovodstvenih usluga 597,98 EUR, trošak arhiviranja 411,27 EUR, putne troškove 10,22 EUR, trošak sudske pristojbe za diobu stečajne mase 14,01 EUR, trošak poštarine 3,39 EUR i trošak pečata 1,12 EUR, pa je sveukupni (izravni i neizravni) trošak obračunat u iznosu od 46.118,65 EUR. Odbitkom tako obračunatog troška određeno je da se iz kupovnine ostvarene prodajom imovine na kojoj postoji razlučno pravo namiruje prvi u zemljišnim knjigama upisani razlučni vjerovnik BANKA SPLITSKO-DALMATINSKA d.d. „u stečaju“, Split, u iznosu od 147.981,35 EUR uz konstataciju da je iznos novčanih sredstava ostvaren unovčenjem imovine na kojoj postoji razlučno pravo manji od iznosa glavnice po kreditu razlučnog vjerovnika.

2.3. U odnosu na zatražene troškove razlučnog vjerovnika za zastupanje u ovom stečajnom postupku koji su dostavljeni u spis na ročištu od 2. travnja 2025., prvostupanjski sud obrazlaže da svaki stečajni vjerovnik snosi svoje troškove zastupanja u stečajnom postupku.

3.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio razlučni vjerovnik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) naglašavajući da je u obzir trebalo uzeti i njegove troškove, koji su sastavni dio njegovog potraživanja prema dužniku, te da je prvostupanjski sud prihvatio obračun stečajnog upravitelja bez odgovarajućih dokaza i zakonske osnove.

3.2. Žalbu su podnijeli i stečajni vjerovnici VT, ATP, HT i ĆT, osporavajući visinu tražbine razlučnog vjerovnika ističući da je prvostupanjski sud zanemario primjedbe koje su istakli na ročištu za diobu.

4. U odgovorima na žalbe stečajna upraviteljica pobija žalbene navode.

5. Pobijano rješenje je ispitano sukladno odredbama članka 365. i članka 381. ZPP-a („Narodne novine“ broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), u vezi s odredbom članka 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Ovaj sud nalazi da je pravilno i osnovano na zakonu jer nisu ostvareni žalbeni razlozi te da je žalba stečajnih vjerovnika nedopuštena.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je opisana nekretnina prodana na elektronskoj javnoj dražbi na kojoj je sudjelovao samo jedan ponuditelj, kupac ĐT (str. 11146.-11154. spisa) kojem je pravomoćnim je rješenjem o dosudi od 19. kolovoza 2024. ta nekretnina dosuđena i koji je u cijelosti uplatio kupovninu.

7. Pogrešno žalitelji smatraju da je obračun troškova unovčenja, kojeg je stečajni sudac prihvatio i sukladno tome utvrdio taj trošak u pobijanoj točki I. izreke rješenja, suprotan smislu odredbe članka 248. stavka 1. SZ-a i utvrđen suprotno smislu odredbe članka 254. SZ-a. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se kao troškovi unovčenja nekretnine koja se prodaje u stečajnom postupku, uz troškove koji su u izravnoj vezi s unovčenjem, utvrđuju i ostali opći troškovi nastali radi unovčenja cjelokupne stečajne mase, s time da se ti troškovi iz cijene postignute prodajom konkretne nekretnine utvrđuju i namiruju razmjerno vrijednosti stvari na kojoj postoji razlučno pravo u odnosu na ostalu stečajnu masu. Smisao odredbe članka 248. stavka 1. SZ-a jest u razmjernom snošenju ukupnih troškova stečajnog postupka svih vjerovnika koji se namiruju u okviru stečajnog postupka pa i razlučnih vjerovnika kada se stvar na kojoj imaju razlučno pravo prodaje u okviru stečajnog postupka, što nesumnjivo dovodi do troškova stečajnog postupka, ne samo onih koji se odnose na izravnu prodaju stvari na kojoj postoji razlučno pravo, već i ostalih troškova stečajnog postupka. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe članka 248. stavka 1. SZ-a u smislu kako to obrazlažu žalitelji.

8. Prema utvrđenju ovog suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i primijenio razmjer koji se odnosi na unovčenu žaliteljevu tražbinu osiguranu razlučnim pravom i na cjelokupni iznos unovčene stečajne mase u predmetnom stečajnom postupku. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da unovčenje predmetnih nekretnina predstavlja razmjer od 5,276304% učešća u ukupnoj stečajnoj masi i pravilno je utvrdio troškove koji izravno i neizravno terete unovčenje predmetnih nekretnina (točka 3. obrazloženja) te je pravilno odredio iznos koji se ima izdvojiti radi namirenja pobrojanih troškova. U odnosu na navedeno, osim što uopćeno navode pogrešnost obračuna, žalitelji ne ukazuju na konkretne pogreške suda u odnosu na određeni razmjer i visinu troškova, a koje je stečajna upraviteljica opravdala priloženom dokumentacijom (str. 12331.-12383. spisa) pri čemu činjenica tko je vlasnik knjigovodstvenog servisa nije od odlučnog značaja.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da razlučni vjerovnik nema pravo na naknadu troškova zastupanja u stečajnom postupku u ovoj fazi postupka, a na to će pravo eventualno imati ukoliko se ostvare uvjeti propisani u odredbi članka 139. stavka 1. točke 2. SZ-a. Trošak sudjelovanja razlučnog vjerovnika u stečajnom postupku predstavlja tražbinu nižeg isplatnog reda, koje vjerovnik može prijaviti u stečajnom postupku samo na poseban poziv stečajnog suca (članak 257. stavak 6. SZ-a) u slučaju da su namirene sve tražbine vjerovnika viših isplatnih redova.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu razlučnog vjerovnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 10. SZ-a.

11. U odnosu na žalbu stečajnih vjerovnika valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radilo o prodaji nekretnina uz primjenu odredaba Ovršnog zakona (članak 247. stavak 1. SZ-a). Prvostupanjski je sud, nakon što je održano ročište za diobu (članak 283. SZ-a), pravilno primijenivši odredbe članaka 247., 253. i 254. SZ-a, donio pobijano rješenje o namirenju (članak 125. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Budući da u konkretnom slučaju proizlazi da je iznos ostvaren prodajom nekretnine na kojoj razlučni vjerovnik ima razlučno pravo manji od iznosa njegove tražbine pa njegova tražbina nije namirena, ne postoji preostali iznos koji bi trebalo predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika pa nije niti ostvaren uvjet dopuštenosti žalbe iz odredbe članka 125. stavka 6. OZ-a.

12. Stoga je žalbu stečajnih vjerovnika AT, ATP, HT i ĆT, valjalo odbaciti sukladno ovlaštenju sadržanom u odredbi članka 366. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 10. SZ-a.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak