REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2588/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja MODERATOR d.o.o., OIB 10160841858, Udbina, Podudbina 15, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Šmit, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 36, protiv tuženika CARICO HANDELSGESELLSCHAFT m.b.h., Hauptplatz 9/3, A-9300 St. Veit an der Glan, Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Rajter Savić, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 23, radi isplate iznosa od 5.310,50 eur, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-208/2022-15 od 29. ožujka 2023., 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-208/2022-15 od 29. ožujka 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-208/2022-15 od 29. ožujka 2023. u točki III. izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 446,11 eur sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-208/2022-15 od 29. ožujka 2023. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 93,00 eur sa zateznom kamatom od 7. svibnja od 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-208/2022-15 od 29. ožujka 2023. u točki I. njezine izreke održan je na snazi europski platni nalog Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-eu-4/2022 od 4. travnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.310,50 eur sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa do isplate, kao i naknaditi trošak izdavanja europskog platnog naloga u iznosu od 232,04 eur sa zateznom kamatom od 4. travnja 2022. do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 609,95 eur sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2023. do isplate. Točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 519,21 eur sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2023. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj tuženiku prodao robu iz računa broj 956-M1-1 i 962-M1-1 koju robu je tuženik primio, ali ju nije platio pa je primjenom odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO) prihvatio tuženi zahtjev. Iz iskaza saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud je zaključio kako nije točan navod tuženika da je predmetne račune platio po predračunu broj 240/2019. Sud je tuženikov predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ocijenio nepravovremenim pa ga nije izveo.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 53/19).

4. Protiv označene presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

5. Tuženik presudu pobija u točkama I. i II. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer sud nije izveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost da su utuženi računi već plaćeni putem predračuna, već je presudu temeljio na iskazima svjedoka. Smatra da je na tužitelju bio teret dokazivanja da je po predračunu plaćena neka druga roba, a ne ona iz utuženih računa.

6. Tužitelj presudu pobija u točki III. izreke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn umjesto u iznosu od 15,00 eur. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 124,43 eur.

7. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba odbaci jer je tuženik žalbu podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno, odnosno da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 eur.

8. Tuženikova žalba nije osnovana.

9. Tužiteljeva žalba je osnovana.

10. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

11. Predmet spora je isplata iznosa od 5.310,50 eur prema računima broj 956-M1-1 od 15. srpnja 2019. koji glasi na iznos od 1.458,46 eur i broj 962-M1-1 od 15. srpnja 2019. koji glasi na iznos od 3.852,04 eur za isporučenu robu.

12. Odredbom članka 17. stavka 1. Uredbe broj 1896/06 o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje: Uredba broj 1896/06) je određeno da ako se prigovor protiv europskog platnog naloga uloži u roku iz članka 16. stavka 2. postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla u skladu s pravilima za običan građanski postupak, osim ako tužitelj izričito nije zatražio da se u tom slučaju postupak okonča te u slučaju kada tužitelj utjeruje tražbinu s pomoću postupka europskog platnog naloga, ništa na temelju nacionalnog prava ne dovodi u pitanje njegov položaj u naknadnom običnom građanskom postupku (stavak 1.). Prijenos na običan građanski postupak u smislu stavka 1. uređuje pravo države članice porijekla (stavak 2.). Tužitelj se obavještava o tome je li tuženik uložio prigovor kao i o bilo kakvom prijenosu na običan građanski postupak (stavak 3.).

13. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a) kako to ispravno navodi tuženik u odgovoru na tužbu. Međutim, ako stranka, kao ovdje tuženik, presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neće se žalba odbaciti, kako to pogrešno smatra tužitelj, već drugostupanjski sud neće provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Stoga je ovaj sud ocjenjivao postoji li povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik i pogrešna primjena materijalnog prava te je ocijenio da nije počinjena bitna povreda i da je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Naime, nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje i da je predmet spora plaćanje računa broj 956-M1-1 i 962-M1-1. Isto tako nije sporno da je tužitelj tuženiku 5. srpnja 2019. izdao predračun (proforma račun) broj 240/2019 koji je glasio na iznos od 7.704,08 eur koji predračun je tuženik platio 9. srpnja 2019.

16. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da tim iznosima nisu plaćeni računi broj 956-M1-1 i 962-M1-1, dok tuženik tvrdi suprotno, pa svoju tvrdnju tuženik može dokazati samo predloženim dokazom vještačenja kako i tvrdi u žalbi, jer je teret dokazivanja, da je isporučena roba plaćena, na tuženiku.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem poslovni broj P-208/2022 od 19. svibnja 2022. prvostupanjski sud je pozvao stranke u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti zahtjeve i predložiti dokaze uz upozorenje na posljedice propuštanja roka (članak 461.a ZPP-a).

18. Tuženik je rješenje primio 23. svibnja 2022., a tužitelj 3. lipnja 2022. Tužitelj je dostavio podnesak 15. lipnja 2022. u kojem iznosi činjenice i predlaže dokaze. Tuženik nije postupio po nalogu suda iz predmetnog rješenja, već je izvođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predložio tek na pripremnom ročištu 5. listopada 2022.

19. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije dokazao istinitost svoje tvrdnje da je plaćanjem predračuna broj 240/2019 platio i utužene račune.

20. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz računa te iskaza svjedoka, a na tuženiku je bio teret dokaza da je robu platio ili da je njegova obveza prestala na drugi način. Na utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio odredbu članka 376. ZOO-a.

21. Odluka o parničnom trošku u točki III. izreke presude djelomično nije pravilna. Naime, sud je pogrešno zaključio da tužitelju za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife iz 2022. godine pripada pravo na vrijednost boda od 10,00 kn, i to zato što Tbr. 48. Tarife određuje da se kod obračuna trošak primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

22. Stoga je tužitelju trebalo priznati daljnji trošak od 73,10 eur po toj osnovi te 19,90 eur za trošak sastavljanja žalbe na presudu i to 16% jer je u tom iznosu uspio sa žalbom.

23. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković