REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-318/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa], U 7a, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici FJ i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukušić, Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1611/2024-3 od 13. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10008/2023-40 od 28. ožujka 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1611/2024-3 od 13. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10008/2023-40 od 28. ožujka 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog tužiteljice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeća pravna pitanja:
"I. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
II. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?
III. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?;
IV. U slučaju kad sud, u sporu iz potrošačkog ugovora, utvrdi da predmetni ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže na štetu potrošača, te, posljedično tome, donese odluku kojom se nalaže banci da, makar djelomično, isplati novčane iznose stečene temeljem nepoštene ugovorne odredbe, je li sud dužan, prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka, voditi računa o tome da se odlukom o parničnom trošku ne naruši pravična ravnoteža između stranaka, odnosno, je li sud dužan voditi računa o tome da ne nastupi ograničenje koje umanjuje samu bit potrošačeva prava na pristup sudu, kao i da se potrošača ne odvrati od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba?"
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da prva tri pitanja kojima predlagateljica problematizira primjenu odredbe čl. 26. st. 3. ZOO-a nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer predlagateljica u njima polazi od pogrešne pretpostavke da kamatna stopa u ugovoru o kreditu nije određena niti odrediva, jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova (određena je početna kamatna stopa).
6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da odluke na koje se tužiteljica pozvala ne predstavljaju razlog važnosti postavljenog pitanja, jer je u tim odlukama različita činjenična i pravna situacija. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u točki 30.2 obrazloženja, koje je potvrdio i drugostupanjski sud, zauzeo shvaćanje da u konkretnom slučaju nije riječ o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu iz čl. 188. st. 2. ZPP pa je stoga tužiteljici dosuđen parnični trošak sukladno djelomičnom uspjehu u sporu prema čl. 154. st. 2. ZPP.
7. U odluci revizijskog suda broj: Rev 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. tužitelj je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu nakon čega je povukao tužbu te se sklapanje dodatka smatra udovoljenjem tužbenom zahtjevu pa tužitelj osnovano u tom konkretnom slučaju potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP, dok iz pobijanih odluka ne proizlazi da je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu nakon kojega je došlo do povlačenja tužbe.
8. Iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1341/2022-2 od 13. prosinca 2022. proizlazi da je tužiteljica nakon vještačenja povukla dio tužbenog zahtjeva zbog čega je za taj dio tužbeni zahtjev odbijen, što također nije situacija u ovom konkretnom predmetu.
9. Nadalje, odluka revizijskog suda broj: Rev 172/08-2 od 15. siječnja 2013. i odluke Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Gž-328/2021-2 od 22. listopada 2021. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž.1085/09-2 od 18. studenog 2009. nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer su sudovi u tim odlukama zaključili da je riječ o eventualnoj kumulaciji tužbenog zahtjeva, dok suprotno tome, sudovi u ovom konkretnom slučaju nisu zaključili da je riječ o eventualnoj kumulaciji tužbenog zahtjeva, a tužiteljica nije pitanjem osporavala da u konkretnom slučaju ne bi bila riječ o eventualnoj kumulaciji zahtjeva niti su sudovi u navedenim odlukama na koje se tužiteljica pozvala zauzeli shvaćanje o pitanju kako ga je postavila tužiteljica.
10. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017. također je donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer je tužbeni zahtjev osobe kojoj su privremeno oduzeta sredstva uspjela s osnovom u cijelosti, a s visinom samo 1% i to u sporu protiv Republike Hrvatske zbog čega je odluka o parničnom trošku tužitelja koji mora platiti trošak tuženici-Republici Hrvatskoj nepravičan pa niti ta odluka nije primjenjiva u konkretnom slučaju.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice i riješiti kao pod točkom I. izreke.
12. Tužiteljica je u prijedlogu isticala i povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čega proizlazi da prijedlog podnosi i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP.
13. U ovom postupku je tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, a vezano za ujednačnost sudske prakse tužitelja se upućuje na točku 5. obrazloženja ove odluke pa stoga nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
14. Slijedom navedenog, budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje povreda temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
