REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-417/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GEE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-264/2024-3 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/2020-34 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-264/2024-3 od 3. rujna 2024., i sudi:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-264/2024-3 od 3. rujna 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. i pod točkom II. izreke, kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/2020-34 od 8. siječnja 2024., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.054,76 EUR–a, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, i kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.956,81 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, te se u tom dijelu preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/2020-34 od 8. siječnja 2024., tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, odbijaju kao neosnovani, te se nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.224,95 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 8.054,76 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.956,81 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, te je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5038/2024-2 od 6. veljače 2025., tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. i st. II. izreke u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, i 64/23) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnost između ostalih i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud preinači ili ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i obveže tužiteljicu na plaćanje troškova postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika) za isplatu na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. veljače 2015. pa do 31. prosinca 2019. u bruto iznosu od 8.054,76 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odgajateljice u domu,

- da tuženik osim djelatnosti socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod toč. XXI. 1.1. pod brojem škole 58. naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,

- da je tuženik ustanova na koju se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01) i Zakon o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01 i 39/09), a što proizlazi iz okolnosti da se tuženik financira, odnosno da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Dodatak sporazumu) kojim se uređuje osnovica za izračun plaća i način usklađivanja pariteta, s time da se u čl. 7. istog uređuju nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma koji su u vezi s rastom međugodišnjim realnim tromjesečnim BDP-om,

- da je sukladno Dodatku Sporazumu te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., kojom se utvrđuje sadržaj izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma, te vjerodostojnim tumačenjem izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovi za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. primjena povećanja osnovice odgođena do 31. prosinca 2013.,

- da je u čl. 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 51/18 - dalje: KU/18), kao i čl. 17. ranijeg Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 72/14, 39/17) propisano da Sporazum, kojim su u čl. 2. propisni dodaci za povećanje obujma i složenosti poslova, sadržajno predstavlja sastavni dio KU/18 i primjenjuje se na način i u rokovima određenim Sporazumom,

- da je odredbom iz čl. 1. st. 2. KU 1, čl. 1. st. 2. KU 2 i čl. 1. st. 2. KU 3 ugovoreno da na strani poslodavca kolektivni ugovor obvezuje Vladu Republike Hrvatske, školski odbor i ravnatelja ustanove u kojoj se obavlja srednjoškolska djelatnost, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01) i Zakon o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01 i 39/09) te kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka od 14. rujna 2020., dodatak po Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, obračunat na osnovnu plaću tužiteljice za razdoblje od 1. veljače 2015. pa do 30. prosinca 2019., iznosi ukupno 60.688,58 kn bruto (8.054,76 EUR–a).

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće u utuženom razdoblju bruto iznos 8.054,76 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' , broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju (izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu), nakon čega je odlučio kao pod točkom I. izreke predmetne presude.

11. Navedeno shvaćanje temelje na ocjeni da treba primijeniti KU/18 kojim su propisani dodaci na plaću odnosno Sporazumom na kojeg isti upućuje, koji su prihvaćeni u svrhu reguliranja zaostajanja plaće u sustavu obrazovanja i znanosti te predstavljaju dodatke za povećanje opsega i složenosti poslova. Naime zaključili su da je djelatnost tuženika, iako je ustanova socijalne skrbi, između ostalog i obavljanje odgojno obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, na što upućuje i sam naziv tuženika, uzimajući u obzir da se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i športa Republike Hrvatske. Stoga su mišljenja da tuženik neosnovano smatra da u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni KU 1, KU 2 i KU 3 koji sadržavaju odredbu da Sporazum sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora i da se primjenjuje na način i u rokovima određenim istim, nego da je trebalo primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi jer tuženik osim djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja obavlja i djelatnost socijalne skrbi (prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi), pozivajući se pritom posebno na odredbu iz čl. 203. st. 8. ZR–a.

12. Tuženik pogrešnim smatra shvaćanje nižestupanjskih sudova po kojem tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka na plaću ugovorenih temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., a ne samo na dodatke na plaću (koji su isplaćeni) temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, što je suprotno čl. 203. st. 8. Zakona o radu. Kako se u ovome predmetu radi se o sporu o primjeni dva kolektivna ugovora. Zakon o radu predvidio je ovakvu situaciju te je za tu situaciju citiranom odredbom propisao primjenu kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac, ovdje tuženik je prema službenoj statističkoj klasifikaciji nesporno razvrstan pod: "Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom Brojčana oznaka razreda: 87.30".

13. Sporno je koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva z., o. i š. RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

14. Prema ocjeni revizijskog suda, ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova.

15. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

16. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud i u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024., Rev-1106/24 od 1. listopada 2024. i dr.).

17. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

18. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

20. Prema ocjeni revizijskog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao izreci ove odluke.

21.1. Preinačenjem drugostupanjske presude tuženiku je valjalo, sukladno odredbama čl. 166. st. 2. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 8.054,76 EUR-a tuženiku dosuditi zatražene troškove postupka i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife, 1.250,00 kuna/165,90 eura s PDV-om), troška zastupanja na ročištima od 9. lipnja 2020, od i 10. lipnja 2022. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) od po 1.250,00 kuna/165,90 eura s PDV-om, zastupanja na ročištu od 6. travnja 2022., (Tbr. 9. t. 2. Tarife) u iznosu od 82,95 eura (50%), te troška dva obrazložena podneska (očitovanje na nalaz vještaka i podneska od 34. siječnja 2023) od po 1.250,00 kuna/165,90 eura, Tbr. 8. t. 1. Tarife, odnosno ukupno 912.45 eura, kako je tuženik zatražio u podnesku kojim je popiso trošak prvostupanjskog postupka (list 217, spisa).

21.2. Uz navedeni trošak tuženici pripada i trošak sastava žalbe (Tbr. 10. t. 1. OT) od 250,00 eura i PDV na navedeni iznos od 62,50 eura, (ukupno žalbeni trošak 312,50 eura), pa ukupni trošak nižestupanjskog postupka iznosi 1.224,95 eura.

21.3. Tuženici pripada i pravo na trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije u iznosu od po 375,00 eura prema Tbr. broj 10. t. 5. uz Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), kako je i zatražio, te je odlučeno kao u t. II. izreke.

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je, odlučio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić