REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1771/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Petar Petrić i Ana-Marija Kajić iz Zagreba, protiv tuženica 1. ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1561/2024- 3 od 9. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-491/2023- 31 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice PP i tuženica ČP i ĆP odbijaju se.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška odgovora na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1561/2024-3 od 9. listopada 2024. u dijelu s kojim nije uspjela u postupku, s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravno pitanje koje glasi:

"- da li je tužiteljici koja je podnijela osnovanu tužbu i koja je u potpunosti uspjela u pogledu osnove tužbenog zahtjeva kao i u pogledu najvećeg dijela novčanog iznosa tužbenog zahtjeva, potrebno prilikom određivanja troškova, uspjeh u parnici ocjenjivati kao "djelomičan uspjeh" i "srazmjerni dio troškova" ili ga treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva te joj dosuditi zatraženi parnični trošak.".

2. Tuženice su također podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nisu uspjele u postupku, s time da pitanje koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni glasi:

"MOŽE LI II-STUPANJSKI SUD PRIMJENOM ČL. 373A ZPP-A UTVRDITI ISTO ČINJENIČNO STANJE A KOJE JE I-STUPANJSKI SUD UTVRDIO POTPUNO POGREŠNO PRIMJENOM ČL. 221 A ZPP-A, A U ISTO VRIJEME PRILIKOM PREINAČENJA UTVRDITI I DRUGAČIJE ČINJENIČNO STANJE OD I- STUPANJSKOG SUDA, OPET PRIMJENOG ISTOG ČL. 373 A ZPP-A?".

3. Odgovor na prijedlog tuženica za dopuštenje revizije nije podnesen, dok su tuženice odgovorile na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije i zatražile trošak odgovora na isti.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pitanje koje je postavila tužiteljica nije pravno pitanje koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga jer odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Zapravo, tužiteljica postavljenim pitanjem još jednom prigovara drugostupanjskoj presudi u dijelu odluke o trošku.

5. Jednako tako, niti pitanje koje su postavile tuženice u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može se smatrati važnim pravnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To prije svega zbog toga jer su u odnosu na isto izostali određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2279/2021 od 5. lipnja 2024. na koju ukazuju tuženice nje određen razlog važnosti jer u istoj odluci i nije izraženo pravno shvaćanje, već je odluka donesena u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.

7. Odbijen je zahtjev tuženica za naknadu troška odgovora na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić