REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-60/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1024/2023-3 od 7. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-356/2016-58 od 19. svibnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-356/2016-61 od 19. svibnja 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se revizija tužitelja.

II Tuženiku se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen dana 11. lipnja 2007. u Zagrebu između tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 koju privatnu ispravu je potvrdio javni bilježnik Miroslav Bračun iz Slavonskog Broda, pod brojem OV-18024/2007 od 13. lipnja 2007., a kojim Ugovorom o kreditu je tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 po svom pravnom predniku Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 181.000 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.579,13 eur / 19.432,45 kn1 u roku od 15 dana (st. II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3074/2024-2 od 28. kolovoza 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije radi pravnog pitanja:

''Može li se održati / opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke nepoštene i ništetne pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05) i/ili odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07), ili je u tom slučaju ugovor ništetan u cijelosti?''

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj podnosi reviziju protiv navedene presude, pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a revident predlaže pobijanu presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno u istom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode, predlažući reviziju odbiti kao neosnovanu, ujedno potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen dana 11. lipnja 2007. u Zagrebu između stranaka.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, iz čega je izveo zaključak da kako se radi o bitnim sastojcima ugovora (iznos kredita i uvjeti vraćanja), da se ne može primijeniti odredba čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), već da je ništetan cijeli ugovor temeljem odredbe čl. 323. ZOO.

10. Međutim, sud drugog stupnja je ocijenio pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da ništetnost navedenih odredbi, koje su bitni sastojci predmetnog ugovora, ima za posljedicu i ništetnost cijelog ugovora obrazlažući pri tom da prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi (pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013.), Ugovori o kreditu, kod kojih je utvrđena ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu vezanu uz CHF, nisu ništetni u cijelosti, jer mogu opstati bez tih ništetnih odredbi, na način da se primjenjuje fiksni valutni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao i fiksna kamatna stopa, kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu.

11. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

12. U reviziji tužitelj ustraje u tvrdnji da su navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

13. S obzirom na revizijske navode o potrebi primjene prakse Suda Europske unije (dalje i: Sud EU) na predmetni odnos između stranaka i pozivanje na određene odluke toga Suda, valja prije svega reći da te odluke nisu mjerodavni izvor prava u konkretnome slučaju. One se, naime, odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovor, sklopljen 11. lipnja 2007., nije u dosegu navedene Direktive, jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje i: EU).

13.1. Naime, u članku 2. stavku 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

13.2. Zato je za razrješenje materijalnopravnih pitanja u ovome predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti navedenih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07).

14. Člankom 1021. ZOO, koji glasi: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.“, propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu.

14.1. Člankom 324. stavkom 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

14.2. Prema članku 324. stavku 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14.3. Člankom 87. ZZP/03, odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

10.5. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO-a i ZZP-a, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire člankom 324. stavkom 2. ZOO.

15. U ovome stadiju postupka i treba odlučiti o pitanju mogućnosti opstanaka predmetnih ugovora u cjelini polazeći od toga da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

16. Valja, dakle, odgovoriti na pitanje ima li ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli za daljnji učinak i ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti.

17. Kao što je već rečeno, bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

17.1. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno.

17.2. Visina anuiteta koji korisnik plaća ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

17.3. Valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.

17.4. Dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).

18. Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

18.1. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Nije sporno da je predmetnim Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa (5,25%).

18.2. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnima, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobitak na teret druge ugovorne strane.

19. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama članka 324. stavak 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnome slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi „ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje“, te zbog toga ostaje valjan (članak 324. stavak 2. ZOO).

21. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP-a i ZOO-a, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalih, i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu opstati na snazi bez ništetnih odredbi, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

22. Uostalom, postupak u kojemu je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga, koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača, nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti.

23. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

24. Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i druge). U dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija, u praksi je sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman.

25. Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drukčije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika.

26. Dakle, odgovarajući na predmetno revizijsko pitanje ovaj revizijski sud zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.

27. Kako je i u konkretnome slučaju moguć opstanak ugovora o kreditu bez ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, drugostupanjski je sud odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijeloga ugovora i isplate koja je posljedica toga, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, pobijana je presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje.

28. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o njoj (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek