Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-126/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Inoplan d.o.o., Bakar, Klanac 177, OIB: 57934878801, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pr-4005/2021-32 od 27. veljače 2023., u sjednici održanoj 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke), djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pr-4005/2021-32 od 27. veljače 2023;

a) potvrđuje u točki I. i II. izreke,

b) preinačava u točki III. izreke tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 885,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: Pr-4005/2021-32 od 27. veljače 2023., odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 1.775,00 eura/13.373,74 kuna1, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1.675,00 eura/12.620,29 kuna od 5. listopada 2021.

- 100,00 eura/753,45 kuna od 27. veljače 2023.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku, INOPLAN d.o.o., Klanac 177, 51222 Bakar, OIB 57934878801, da na ime naknade štete isplati tužiteljici, CT iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.262,26 Kn/3.401,19 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 22.379,71 Kn/2.970,30 EUR na ime neimovinske štete teku počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva dana 5. listopada 2021. godine pa do isplate, a na iznos od 3.246,55 kn/430,89 EUR na ime tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza teku počem od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 359,90 eura/2.711,67 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 27. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška te zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti odbijaju kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 8. studenoga 2022."

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom II. i III. izreke žalbu je izjavila tužiteljica i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužiteljici dosudi cijeli zatražen iznos naknade štete, kao i žalbenog troška.

2.1. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik, također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i zahtjev odbije u cijelosti.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i troškove prijevoza u iznosu od 530,89 EUR i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.645,30 EUR (dakle ukupno 5.176,19 EUR) koju je pretrpjela kao posljedicu štetnog događaja – razbojništvo na radnom mjestu koji se dogodio dana 24. kolovoza 2020.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika zaposlena na radnom mjestu prodavačice,

- da iz prijave ozljede na radu i iz iskaza svjedoka proizlazi da su dana 24. kolovoza 2020., oko 21:00 sat, za vrijeme dok je obavljala poslove u ugostiteljskom objektu brze prehrane na Turkovu, zajedno sa ŠT, na stražnja vrata ugostiteljskog objekta utrčala dva muškarca s maskama i tamnim sunčanim naočalama na licu i rukavicama mašući pištoljem prema njima govoreći da je to pljačka i da daju novce, a zatim su ih počeli naguravati i pretraživati novčanike, nakon čega je razbojnik koji nije ima pištolj gurnuo tužiteljicu prema blagajni uz prijetnju da će je ubiti, te su nakon što je blagajnu otvorila, razbojnici uzeli oko 4.400,00 kn i službeni mobitel te pobjegli na stražnja vrata.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke proizlazi da je za vrijeme trajanja događaja, tužiteljica osjećala primarni strah koji je bio izuzetno visokog intenziteta, strah jakog intenziteta postojao je do javljanja liječniku obiteljske medicine 25. kolovoza 2020., a strah srednjeg intenziteta do javljanja psihijatru odnosno 28. kolovoza 2020., a strah blagog intenziteta sve do 23. listopada 2020. U pogledu smanjenja opće životne aktivnosti vještak navodi da je zbog posljedica štetnog događaja funkcioniranje tužiteljice u svakodnevnici narušeno, jer se tužiteljica socijalno izolirala, ne radi više, ali i ne traži posao, noću ne izlazi bez pratnje, pa se s obzirom na sve navedeno može zaključiti da je kod tužiteljice došlo do smanjena opće životne aktivnosti zbog štetnog događaja do 5%. Na ročištu prilikom saslušanja vještakinja je navela da tužiteljici nije bila nužna tuđa pomoć u odnosu na tzv. tenzijske glavobolje koje bi bile posljedica predmetnog štetnog događaja, te da u medicinskoj dokumentaciji nema zabilježenih glavobolja, jer bi u tom slučaju tužiteljica bila upućena kod specijalista neurologa. Tegobe koje je tužiteljica navela su specifične za posttraumatske poremećaje, a smanjenje opće životne aktivnosti je ocijenila s obzirom na životnu dob tužiteljice i socijalne okolnosti te njezino životno psihičko stanje. Sadašnje posljedice su te da se socijalno izolirala, sniženog je raspoloženja i nema motiva za traženje novog posla jer se osjeća nesigurna, te će cijeli život imati traumatsko iskustvo. Vještakinja je navela da je tužiteljica neredovito uzimala lijekove, neredovito odlazila psihijatru i nije posjetila dnevnu bolnicu, ali nije sigurno da bi, da je sve to i učinila strah bio uklonjen, odnosno da to ne bi u cijelosti uklonilo njezinu duševnu trpnju, a tužiteljici nije bila potrebna tuđa njega i pomoć.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, te da ne postoje razlozi koji oslobađaju tuženika od odgovornosti za štetu koju je tužiteljica pretrpjela na radu. Imajući u vidu duljinu trajanja i intenzitet pretrpljenog straha, te duševne bolove koje je tužiteljica trpjela zbog smanjenja životne aktivnosti, prvostupanjski je sud zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, tužiteljici dosudio iznos od 1.675,00 EUR (točka I. izreke), a za imovinsku štetu koja se odnosi na troškove prijevoza radi liječenja 100,00 EUR (dakle ukupno 1.775,00 EUR), dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu neimovinske štete u iznosu od 3.003,03 EUR, te imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 398,16 EUR odbijen kao neosnovan (dakle ukupno 3.401,19 EUR) (točka II. izreke) vodeći pri tom računa o orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a pozivom na članak 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR), članak 25. Zakona o zaštiti na radu (("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR-a) i članak 1067. stavak 3., članak 1100 i članak 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do štetnog događaja došlo, prilikom razbojništva za vrijeme redovnog rada tužiteljice na radnom mjestu prodavačice zbog čega je pretrpjela štetu na radu, a prodavaonica nije imala instaliran nikakav protuprovalni alarm, te je za cjelokupnu štetu proizašlu iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao poslodavac, pri čemu ne postoje okolnosti koje bi isključile odnosno umanjile njegovu odgovornost, te je poslodavac dužan naknaditi štetu koji radnik pretrpi na radu i u vezi s radom po općim propisima obveznog prava (članka 25. stavak 1. ZZR i članak 111. stavak 1. ZR). Pravilno je prvostupanjski sud otklonio navode tuženika da radnja zamaskiranih počinitelja predstavlja radnju treće osobe ili događaja koji je izvan obavljanja poslova na radu i u vezi s radom koji bi ga ekskulpirale od odgovornosti. Tužiteljica je zbog opisa posla kojeg obavlja (rad s gotovim novcem) izložena opasnostima koje mogu ugroziti njezin život i zdravlje, a pljačka prodavaonice predstavlja profesionalni rizik kojem su izloženi pravni subjekti koji u okviru svog redovnog poslovanja rade s gotovim novcem.

10. U odnosu na navode tuženika koji u žalbi iznosi da štetni događaj nije " realno" takav da bi kod tužiteljice doveo do povreda duševnog i tjelesnog zdravlja koje opravdavaju isplatu pravične novčane naknade po članku 1100. ZOO treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19 ZOO čime joj je nastala neimovinska šteta, te da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja, dob tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu. Napad pištoljem na radnom mjestu u noćnim satima kod svakog normalnog mora izazivati intenzivan stres i strah, pri čemu različite osobe različito reagiraju, a tužiteljica je napad doživjela vrlo teško i zbog toga je provodila liječenje. Prvostupanjski sud odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim, a koji je prilikom saslušanja otklonio sve prigovore na nalaz. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u dijelu odluke kojom je utvrđen doprinos tužiteljice nastanku neimovinske štete i to 10% samo u dijelu duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pa je u tom dijelu dosudio razmjerno sniženu naknadu, na što tužiteljica u žalbi osnovano ukazuje. O podijeljenoj odgovornosti se može govoriti samo kada je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle da postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog djela vlastite štete, a što u ovom postupku suprotno navodima prvostupanjskog suda ne proizlazi iz provedenih dokaza. Osim toga treba reći da se naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje dosuđuje u jednom iznosu, a strah, smanjenje životne aktivnosti su kvalifikatorne okolnosti štete za koju se dosuđuje naknada a ne vidovi štete, a kako je to bilo prije stupanja na snagu važećeg ZOO. Orijentacijski kriterij Vrhovnog suda Republike Hrvatske su samo orijentacijski, a ne služe kako bi se strogo matematički izračunala novčana naknada. Suprotno navodima tužiteljice, ni njezini žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti, niti su osnovana njezina shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti. Prema ocjeni ovog suda pravična naknada za ovu štetu s obzirom na kvalifikatorne okolnosti pretrpljene povrede kao i sve ostale okolnosti slučaja te cijeneći dob tužiteljice (rođ.1985) pripada u iznosu od 1.675,00 EUR.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete tuđe njege i pomoći pravilno je odbijen kao neosnovan, jer iz nalaza vještaka proizlazi da tužiteljici ta pomoć nije bila potrebna, pa žalba tužiteljice ni u tom dijelu nije osnovana.

11.1. Međutim, odlučujući o parničnim troškovima prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, na što tužiteljica osnovano ukazuje u žalbi. Naime, temeljem članka 154. stavak 2. i 155. ZPP, ocjenjujući uspjeh tužiteljice (po osnovu 100 %, a 35% s osnova visine, pa je tužiteljica uspjela u sporu s 67,5 % (a ne 59,90 % kako je izračunao prvostupanjski sud), a tuženik s 32,5 %. Kada od postotka uspjeha tužiteljice odbijemo postotak uspjeha tuženika proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu s 35 %. Tužiteljici stoga od ukupno dosuđenih troškova za poduzete radnje u postupku i to za sastav tužbe po Tbr.7.točka 1. Tarife, za sastav podnesaka od

17.

veljače 2022., 22. travnja 2022. i 08. studenog 2022., po Tbr.8. točka 1. Tarife, te za zastupanja na ročištima od 22. veljače 2022., 28. travnja 2022., i 17. siječnja 2023., sve po 199,00 EUR, pripada nagrada od ukupno 1.393,00 EUR, što prema postignutom uspjehu tužiteljice iznosi 487,55 EUR. Navedenom trošku pripadaju i troškovi medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 398,17 EUR, pa ukupno troškovi tužiteljice iznose 885,72 EUR. Naime, tužiteljici neosnovano nije priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu, jer se radi o trošku koji je bio potreban, a koji tužiteljici pripada neovisno o uspjehu u parnici, pa je stoga ove troškove valjalo dosuditi u punom iznosu, a ne 19,80 % tog iznosa kako je to izračunao prvostupanjski sud. Stoga ukupno troškovi iznose 885,72 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I pod b) izreke ove drugostupanjske odluke.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. pod a) izreke temeljem članka 368. ZPP, te pod točkom I. pod b) izreke temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

13. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, jednako kao i zahtjev žaliteljice koja je samo u pogledu odluke o sporednoj tražbini uspjela sa žalbom (troškovima parničnog postupka), pa je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti kao neosnovan, a sve temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Dubrovniku, 07. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović