Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-547/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Puljiz, odvjetnik iz Novske, protiv tuženika ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-84/2021-33 od 08. svibnja 2024., u sjednici održanoj 07. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-84/2021-33 od 08. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-84/2021-33 od 08. svibnja 2024., suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 53.089,12 eura, zajedno sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od 27. lipnja 2018., do 31. 12. 2022., a od 01. 01. 2023. kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena računajući ove do 30. 12. 2023., a od 31. 12. 2023. sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 31. srpnja 2015. do 17. lipnja 2018.
III. Nalaže se tuženiku ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.154,68 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 8. svibnja 2024., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik ne navodeći zakonski razlog pobijanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je izjavljena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.089,12 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a temeljem Sporazuma o međusobnom reguliranja duga od 20. studenog 2017.
6. Tužitelj tvrdi da je tuženiku pozajmio iznos od tadašnjih 400,000,00 kn, a o čemu je sačinjen Sporazum o međusobnom reguliranja duga od 20. studenog 2017. koji su međusobno potpisali osim tuženika i dva svjedoka.
7. Tuženik nije osporio valjanost Sporazuma niti činjenicu da je isti potpisan u nazočnosti dvaju svjedoka.
8. U postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili 20. studenog 2017., Sporazum o međusobnom reguliranju prava i obveza koji suglasno konstatiraju da tuženik duguje tužitelju iznos od 400.000,00 kn, a koji dug proizlazi s osnova otplate većeg broja rata ugovora o leasingu, koji je korišten za kupovinu osobnog automobila. Sporazumom se tuženik obvezao u cijelosti ispuniti svoju obvezu najkasnije do 17. lipnja 2018., s tim da se obvezuje najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu do konačne isplate, a počev od 15. prosinca 2017. predati na ruke tužitelja iznos od 1.500,00 kn, tako da će se po konačnoj isplati dug umanjiti za iznose koji su tužitelju predani na ruke. Osim navedenog Sporazuma tužitelj je priložio i izjavu potpisanu od strane tuženika i ovjerenu kod javnog bilježnika 04. lipnja 2014., a kojim tuženik potvrđuje dugovanje tužitelju novčanog iznosa od 400.000,00 kn koji dug je nastao jer je tužitelj kao jamac - platac umjesto tuženikove supruge kao dužnika, te tuženika osobno kao jamca otplaćivao dospjele iznose ugovora o leasingu koji je sa bankom zaključila tuženikova supruga.
9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja i naložio tuženiku plaćanje iznosa od 53.089,12 EUR, jer je iz priloženih isprava utvrđeno da tuženik duguje tužitelju navedeni iznos (protuvrijednost od 400,000,00 kn) koji je naveden u ispravama, a tuženik tijekom postupka nije tvrdio da dug ne postoji niti da je izmirio barem dio utuženog iznosa niti u tom pravcu priložio bilo kakve dokaze.
10. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji joj je prethodio bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje tako pazi po službenoj dužnosti.
11. Prema članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
12. Stoga kraj činjenice da je Sporazumom o međusobnom reguliranju prava i obveza od 20. studenog 2017. nesporno utvrđeno da tuženik duguje tužitelju iznos od 400,000,00 kn, sada 53.089,12 EUR (1 EUR – 7,53450 kn), te kraj činjenice da tuženik i ne tvrdi da je ispunio obvezu iz zaključenog Sporazuma iako se obvezao u cijelosti ispuniti svoju obvezu najkasnije do 17. lipnja 2018., a što je potvrdio i u izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika 04. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja.
13. Žalitelj žalbenim navodima koji nemaju uporište u sadržaju isprava niti rezultatima provedenog dokaznog postupka nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tužitelju nije onemogućeno raspravljanje time što je ročište od 16. studenog 2023., održano iako je isti predložio odgodu zbog poslovne odsutnosti, jer o tome nije u spis priložio dokaz. U odnosu na prigovor zastare potraživanja koji je istaknut tek u žalbi treba reći da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku, 07. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
