REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4842/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž- 67/2023-2 od 11. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-406/2021-36 od 9. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-67/2023-2 od 11. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P- 406/2021-36 od 9. prosinca 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu naznačio glase:

„1. Može li sud, primjenom članka 502.c ZPP u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze;

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost; 3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe članka 241. ZOO;

4. Je li u primjeni članka 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva;

5. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine;

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje;

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine;

8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

3. Tuženik nalazi da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu zbog nepodudarnosti pravnih shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017, te pravnom praksom Suda EU izraženoj u odlukama broj C-186/16, C-33/76, C-255/00, i dr., a kao razlog važnosti istaknuta je i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer predlagatelj ocjenjuje da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda nepodudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u, primjerice, presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2658/12 od 11. studenoga 2013.

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

6. Prva dva naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zbog toga što iz sadržaja pobijane odluke proizlazi da su u postupku provedeni gotovo svi dokazi koje je tuženik predložio, uključujući i dokaz saslušanjem svjedokinje ABC, djelatnice tuženika koju je tuženik predložio upravo na okolnosti odlučnih činjenica vezanih za obaviještenost tužitelja o spornim ugovornim odredbama. U odnosu na dokaze koji nisu izvedeni dani su razlozi za odbijanje tih dokaznih prijedloga, pa tako i prijedlog za saslušanje u svojstvu svjedoka javnog bilježnika. Taj prijedlog nije prihvaćen, čak i neovisno o svrsishodnosti ovog dokaza, najprije zbog činjenice što je javni bilježnik u međuvremenu preminuo. Dopuna vještačenja po vještaku financijske struke očitovanjem vještaka na ročištu ocijenjena je nepotrebnom zbog toga što predmet pobijane presude nije bio kondemnatorni, već deklaratorni zahtjev. Suprotno, razlozima drugog naznačenog pitanja, u dokaznom su postupku pregladni promotivni uvjeti tuženika.

6.1. Pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na treće, četvrto, sedmo i osmo naznačeno pitanje u skladu su s pravnim shvaćanjima koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i s pravnim shvaćanjima zauzetim u sada već stabilnoj, ustaljenoj i dosljednoj praksi revizijskog suda izraženoj primjerice u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr.

7. O petom i šestom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu jer sudovi nisu odlučivali o dosudi zatezne kamate niti o njezinu dospijeću, kako se to u petom pitanju tvrdi, kao ni o eventualnoj preplati, kako se to tvrdi u šestom naznačenom pitanju.

8. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse te time osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektu povrede prava na jednakost oružja u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. To stoga što mu je, prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su ozbiljno, logično, uvjerljivo, razborito i dostatno obrazložene. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.

11. Kada, dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil