REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-796/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. zastupanog po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-819/2021-3 od 21. listopada 2024. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2024/2017 od 30. siječnja 2019., na sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-819/2021-3 od 21. listopada 2024. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2024/2017 od 30. siječnja 2019. U prijedlogu je označio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:

„1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štete prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?

2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a

a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,

b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne stane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?

3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.

1.2. Kao razlog važnosti prvog istaknutog pitanja tuženik ukazuje da pravno shvaćanje iz pobijane presude suprotno ustavnim i konvencijskim pravima tužitelja, kao i pravnoj stečevini EU inkorporiranoj u praksi suda EU (C-618/10 i dr.).

1.3. Tužitelj smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti podnošenje revizije radi predloženih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu te za ostvarivanje ustavnih prava na pošteno suđenje i jednakost svih pred zakonom, a za koja prava smatra da su mu povrijeđena donošenje pobijane presude, koja je prema stavu tužitelja, neobrazložena i arbitrarna.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.

4. Naime, prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da ta pitanja nisu važna u smislu ranije citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., niti odluke Suda EU na koje se tužitelj poziva ne daju važnost navedenim pitanjima jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti ima mjesta njihovoj primjeni s obzirom na temporalnu primjenu prava Europske unije u konkretnom sporu (C-567/20, presuda od 5. svibnja 2022. toč. 38.).

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

7. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese odlučne činjenice te predloži dokaze za istaknuti zahtjev i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je odluci drugostupanjski sud iznio dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o osnovanosti zahtjeva tužitelja, kao i o istaknutim prigovorima tuženika te se ta odluka ne može smatrati neobrazloženom ili arbitrarnom. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku povrijeđeno prava na pravično suđenje.

8. Dakle, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić