REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4921/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Viadukt d.d. u stečaju, OIB 74794390096, sa sjedištem u Zagrebu, Kranjčevićeva 2, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik Odvjetničkog društva Ljubenko & Partneri, sa sjedištem u Zagrebu, Branimirova 29, protiv tuženika PR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, Dubašnička 17, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3119/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1566/2019 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3119/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1566/2019 od 28. lipnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
Pitanja naznačena u prijedlogu glase:
- Je li predsjednik uprave izjednačen sa svim radnicima društva u odnosu na dužnu pažnju koju je potrebno primijeniti u obavljanju radnih zadataka odnosno funkcije koju obnaša, odnosno primjenjuje li se na radnika kao i na Predsjednika uprave ista dužna pažnja;
- Smatra li se ostavka upućena e-mailom pisanom ostavkom;
- Je li nadzorni odbor dužan iščitavati jasnu volju za trenutačnim prestankom članstva u upravi sukladno članku 244.a stavka 2. ZTD;
- Je li moralno priznati otpremninu Predsjedniku uprave koji je dao ostavku u trenutku blokade društva i otvaranja stečaja nad društvom čiji je Predsjednik uprave u trenutku blokade bio;
- Odnosi li se Sporazum Sindikata graditeljstva kojim je dogovoreno smanjenje plaće svih obveznika i na Predsjednika uprave pravne osobe obveznika primjene predmetnog Sporazuma?
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja tako što ga je, u bitnom, ocijenio nedopuštenim i predložio odbaciti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Međutim, tužitelj u prijedlogu jasno ne naznačuje razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti se određeno poziva ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka, osim što paušalno navodi da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, „a praksa viših sudova je različita“ time da određeno ne ukazuje ni na jednu odluku nekog višeg suda. Pored toga navodi i da je riječ o pravnim pitanjima o kojima „odluka drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda“ za koju je prethodno naveo ne postoji.
6. U takvim okolnostima valja zaključiti da je prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova na temelju koje bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti, primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično).
6.1. Dodatno valja navesti i da se, imajući na umu ukupan sadržaj predmetnog prijedloga, uočava da predlagatelj smatra pobijanu presudu nezakonitom. No prema ocjeni revizijskog suda, nezakonitost revizijom pobijane odluke kao indikator važnosti naznačenih pravnih pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi reviziju trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Nezakonitost bi eventualno mogla biti razlog za dopuštenje revizije kada bi pobijana odluka bila očito nezakonita. To se, međutim, ne može kazati za konkretnu pobijanu presudu jer je ona obrazložena ozbiljnim, razboritim, relevantnim, logičnim, detaljnim i dostatnim razlozima.
6.2. U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu kao razloga zbog kojeg je predloženo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagatelj u prijedlogu nije naveo ni koje su to potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.
7. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 3. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, radi čega je zahtjev tuženika za naknadom tog troška odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
