Poslovni broj: Usž-1329/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CA iz [adresa], kojeg zastupa Dina Galić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu "Dina Galić i Janica Plantak", Varaždin, Tome Blažeka 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-795/2020-7 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-795/2020-7 od 24. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 4. veljače 2020. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 25. siječnja 2019.
2. Rješenjem od 25. siječnja 2019. poništeno je privremeno porezno rješenje Ministarstva financija od 8. studenog 2017., kojim je tužitelju u predmetu utvrđivanja poreza na dohodak za 2016. utvrđen gubitak u iznosu od 1.836,00 kn te razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 35,82 kn s osnove uplaćenog poreza i prireza te je poreznom obvezniku utvrđen porez na dohodak za 2016. te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 49.077,79 kn.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja tužbene navode, pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (sve temeljem odredbe članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da je ostalo sporno to što je člankom 13. Zakona o porezu na dohodak propisano da je dohodak od samostalnog rada razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbom članka 14. Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s odredbom članka 16. ovoga Zakona. Prema članku 16. tog Zakona propisano je da se izdacima koji se oduzimaju od primitaka iz članka 14. ovog Zakona pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada smatraju uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka. Poreznom obvezniku izdaci s osnove uplaćenih doprinosa i to socijalno osiguranje u iznosu od 4.680,32 kn, zdravstveno osiguranje u iznosu od 2.023,53 kn nisu oduzeti od primitaka već je kao polazišni iznos dohotka uzet cjelokupni bruto iznos svih primanja bez priznatih troškova doprinosa. Porez na dohodak sa obračunatim prirezom za uplatu iznosio bi, nakon oduzimanja navedenog 38.789,71 kn, umjesto netočno obračunatih 49.077,79 kn. Predlaže da se žalba tužitelja usvoji te poništi presuda Upravnog suda u Zagrebu.
4. Tuženik iako uredno pozvan nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odredbom članka 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13.) propisano je da je rezident fizička osoba u Republici Hrvatskoj i ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlena je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću. Člankom 6. Zakona propisano je da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugog dohotka iz članka 3. Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. Zakona.
7. Člankom 39. stavkom 2. Zakona propisano je da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz stavka 1. ovog članka ostvari izravno iz inozemstva i/ili ako dohodak iz članka 5. Zakona ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni i/ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama zakona, osim u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja Republika Hrvatska izuzme taj dohodak od oporezivanja.
8. Člankom 37. stavkom 4. Zakona propisano je da ako je rezident ostvario dohodak u inozemstvu i ako je taj dohodak oporezivan u inozemstvu porezom koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak porez plaćen u inozemstvu uračunava se na propisan način u tuzemni porez na dohodak.
9. Sukladno članku 12. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Slovačke Republike („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 11/96.) porezima na dohodak i na imovinu, naknade za autorska prava nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj državi, međutim, takve naknade za autorska prava mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale i to prema zakonu iz te države, ali ako je stvarni korisnik naknade rezident druge države ugovornice tako razrezani porez ne smije biti veći od 10% od bruto iznosa naknada. Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovog ograničenja.
10. Odredbom članka 15. stavka 1. Ugovora propisano je da u skladu s odredbama članka 16., 18. i 19. plaća i slična primanja, koje rezidenti države ugovornice ostvaruju od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje, koje se od toga ostvaruje može se oporezivati i u toj drugoj državni. Ugovorom je propisana metoda odbitka kao metoda izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.
11. Člankom 23. stavkom 1. Ugovora propisano je da ako se radi o rezidentu Hrvatske dvostruko oporezivanje uklanja se kako slijedi u nastavku: Kad rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se u skladu s odredbama ovog ugovora mogu oporezivati u Slovačkoj Hrvatska odobrit će: a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćen u Slovačkoj: b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Slovačkoj. Takav odbitak u oba slučaja međutim ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može ovisno o slučaju pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Slovačkoj.
12. U postupku je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je porezni obveznik dostavio od strane Porezne uprave za odabrane porezne subjekte iz Bratislave potvrdu o podmirenju poreza na dohodak za razdoblje 2016. godina, ovjerenu i prevedenu sa slovačkog jezika gdje je naveden prihod od osnovne djelatnosti u iznosu od 50.141,97 eura, odnosno u kunama 378.962,33 kn te uplaćen porez od 8.758,19 eura odnosno u kunama 66.192,53 kn. Na temelju naprijed navedenih činjenica utvrđen je ukupni godišnji dohodak u iznosu od 378.962,33 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 115.270,00 kn, uplaćeni predujam poreza i prireza u tuzemstvu u iznosu od 0,00 kn, uplaćen porez u inozemstvu koji se može odbiti u iznosu od 66.192,53 kn, ukupno uplaćen porez i prirez u iznosu od 66.192,53 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 49.077,79 kn.
13. Prema ocjeni i ovoga Suda tuženik je precizno i točno obrazložio kako je izračunao, odnosno utvrdio ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak, godišnju poreznu osnovicu, godišnju obvezu poreza i prireza uplaćeni porez u inozemstvu razliku poreza i prireza za uplatu.
14. Odredbom članka 23. stavka 1. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jasno je propisano da ako se radi o rezidentu Hrvatske, što je nesporno, dvostruko oporezivanje se uklanja kad rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koja se u skladu sa odredbama tog Ugovora može oporezivati u Slovačkoj, a Hrvatska će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Slovačkoj, kao odbitak poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenu u Slovačkoj. Dakle, nigdje se ne spominju izdaci s osnove uplaćenih doprinosa i to za socijalno i zdravstveno osiguranje na koje ukazuje tužitelj tijekom cijelog postupka.
15. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a. Naime, prihvaćajući sva činjenična utvrđenja javnopravnih tijela pravilnim, zaključio je da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljio rješenje, a uz to je pravilno primijenio i mjerodavne odredbe materijalnog propisa zbog čega je tuženik odbio žalbu tužitelja.
16. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članak 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
