Poslovni broj: Usž-3820/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Hrvoje Miličević, odvjetnik iz Županje, Veliki Kraj 51, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1036/2022-11 od 22. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1036/2022-11 od 22. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 11. siječnja 2022., kojim je tužitelju u točci I. izreke utvrđen manje obračunati porez i prirez na dohodak s osnove samostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. u iznosu od 38.044,74 kune i za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 15.399,83 kune. U točki II. izreke tužitelju je naložena uplata navedenih iznosa na za to propisane račune uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata od 24. prosinca 2021. do dana uplate. U točki III. izreke je tužitelju naloženo da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama, a točkom IV. je određeno da će tužitelj ovo rješenje izvršiti u roku od osam dana od dana njegove izvršnosti, dok je u točki V. izreke određeno da će se ako tužitelj ne izvrši uplate iznosa navedenih u točki II. u roku iz točke IV. izreke ovog rješenja naplata izvršiti ovrhom.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Iznosi kronologiju postupka. U bitnome ponavlja tužbene navode. Smatra da je pobijana presuda nezakonita i kontradiktorna sama sebi. Nejasno je je li sud odbio priznati troškove goriva, popravka i održavanja vozila iz razloga što vozila nisu navedena u popisu dugotrajne imovine ili iz razloga što je pregledom računa utvrđeno da registarska oznaka ne odgovara niti jednom od vozila. Ističe da mu nije priznat kao izdatak ulazni račun od Sajmišta beton d.d., a koja tražbina poreznog obveznika je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom. Kao stranka je, u postupku koji je vođen kod Trgovačkog suda u Osijeku, broj: POVRV.367/2018, bio ne ŠP kao fizička, nego ŠP vlasnik obrta, soboslikar i fasader [adresa], te samog statusa stranke u postupku je razvidno da se radi o trošku koji je vezan isključivo uz obavljanje obrtne djelatnosti. U navedenoj presudi se radi o ulaznom računu od Sajmišta beton d.d., a iz kojeg nesporno proizlazi da je Sajmište beton izvršio uslugu prodaje betona povodom izgradnje betonske ploče garaže koja je napravljena za potrebe obrta. Smatra da je u upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Evidentno je da porezni obveznik u popisu dugotrajne imovine i ranije vodio prijevozna sredstva sve do 2016., a u kojoj godini je promijenio osobu koja mu vodi knjigovodstvene usluge, a koja je omaškom zaboravila navesti teretni automobil i osobni automobil u popis dugotrajne imovine. Poziva se na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) prema kojem službena osoba treba brinuti da neznanje, odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Djelatnost poreznog obveznika je obavljanje soboslikarskih i staklarskih radova, uklanjanje građevina, pripremni radovi na gradilištu, ugradnja stolarije i ostali završni građevinski radovi te upravo zbog navedenog porezni obveznik je još 2006. kupio vozilo Mercedes sprinter, a navedeno vozilo se koristi i danas za potrebe obrta. Ista činjenica, osim što je životna i logična, potkrepljuje se i u materijalnim ispravama, jer na koji bi način porezni obveznik ostvario iznose primitka preko milijun kuna bez da je koristio teretno vozilo. Uvidom u poslovne knjige poreznog obveznika nesporno je da je isti obavljao radove u niz gradova te je nemoguće takvom poreznom obvezniku da ne bude priznata niti jedna kuna koja je potrošena za gorivo. Predlaže da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev ili da se vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja i zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je tužitelj obrtnik koji obavlja djelatnosti soboslikarskih i staklarskih radova te da je u knjizi primitaka i izdataka u 2016. u izdatke knjižio troškove goriva, popravka, održavanja, registracije i osiguranja vozila, dok je u popisu dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2016. utvrđeno da tužitelj nema upisanih vozila u vlasništvu obrta, već samo garažu. Nadalje, proizlazi da je tužitelj uz ostalo uz izdatke knjižio račune društva Sajmište beton d.o.o., koji se odnose na kupnju i prijevoz betona u ukupnom iznosu od 12.078,44 kune, po računu broj: 455 od 14. studenog 2016. na iznos od 3.836,00 i račun broj: 467 na iznos od 8.242,19 kuna. Nadalje, iz zapisnika o nadzoru proizlazi da su u knjizi primitaka i izdataka za 2016. i 2017. vidljivi računi za kupljeno gorivo, popravak i održavanje vozila, registraciju i osiguranje istih, ali da istovremeno pregledom popisa dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2016. i na dan 31. prosinca 2017., tužitelj nema upisanih vozila u vlasništvu obrta.
7. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je činjenično stanje tijekom poreznog nadzora pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da je tužitelj kao izdatke knjižio račune društva Sajmište beton d.o.o., broj: 455 i 467, koji se odnose na kupnju i prijevoz betona, ali da iz otpremnica vezanih za navedene račune nije razvidna adresa gradilišta, niti je tužitelj poreznom tijelu dostavio vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu iz koje bi se moglo utvrditi da je isti utrošen u poduzetničke svrhe, kao i činjenicu da tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju za proknjižene izvatke po osnovi goriva, popravka, održavanja, registracije i osiguranja vozila u iznosu od 68.598,88 kuna. Stoga su pravilno ocijenjeni prigovori tužitelja kao neosnovani. Navedene prigovore tužitelj ponovno ističe u žalbi.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovanim ocijenio prigovor tužitelja, kako mu je kao porezni izdatak priznat iznos po računima, broj: 455 i 467 te da je tražbina po navedenim računima utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, jer tužitelj nije dostavio nikakve dokaze, odnosno vjerodostojne knjigovodstvene isprave u smislu članka 66. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/2016.), odnosno odnosno članka 56. ranijeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), kojima bi dokazao da bi kupljeni beton po računima društva Sajmište beton d.o.o. bio utrošen u poslovne svrhe, a da je navedeni beton utrošen u poslovne svrhe nije vidljivo ni iz presude Trgovačkog suda u Osijeku na koju se poziva, već je samo iz te presude vidljivo da je dogovorena isporuka određene količine betona, ali ne i da je isti utrošen za izradu tužiteljeve garaže. Isto tako je pravilno ocijenjeno da je neosnovan tužbeni navod tužitelja da mu je trebalo priznati troškove goriva, popravka, održavanja, registracije i osiguranja vozila, budući da se navedena vozila ne nalaze u popisu dugotrajne imovine.
9. Stoga, ovaj Sud smatra da obrazloženje nije kontradiktorno, jer je prvenstveno navedeno da mu nisu porezno priznati troškovi goriva, popravka, održavanja, registracije i osiguranja vozila, iz razloga što je pregledom popisa dugotrajne imovine utvrđeno da tužitelj nema upisana vozila u vlasništvu obrta.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
