REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-380/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mati Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i partneri u Zagrebu, protiv tuženice RU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Ćubeli, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ugovora ništetnim i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1421/2021-2 od 26. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1421/2021-2 od 26. travnja 2022., u točki I. izreke i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021., u točki I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđen je ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 24. siječnja 2014. između PU i RU, solemniziran 28. siječnja 2014. pod brojem OV-439/14, u dijelu u kojem je raspolagao sa ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čkbr. [katastarska čestica], pobliže opisanoj u toj točki izreke. U točki II. izreke naloženo je tuženici izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva u roku 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ta presuda. U točki III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici ŽU iznos od 258.912,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj točki izreke, roku 15 dana. U točki IV. izreke, za iznos od 258.912,00 kn tužbeni zahtjev je odbijen, te je u točki V. izreke određeno da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021. u točki I. izreke. U točki II. izreke djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021. u točki II. izreke, na način da je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ŽU, koji glasi: "Nalaže se tuženici RU, [adresa] izdati tužiteljici ŽU, [adresa] ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist RU na ½ dijela čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te podobnu za upis prava vlasništva na ½ dijela iste nekretnine u korist tužiteljice ŽU iz [adresa], sve u roku 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda. je., te je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-708/2023-2 od 3. prosinca 2024. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I. izreke u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

"1. Je li sud u parničnom postupku vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude na temelju priznanja iz drugog postupka koja je donesena u postupku u kojemu tužena nije sudjelovala kao stranka niti u odnosu na tuženu postoji intervencijski efekt iz toga drugog postupka te s tim u vezi, može li pravomoćna presuda stvarati pravo na ikoga osim za stranke koje su sudjelovale u tom drugom postupku, budući da je navedeno u suprotnosti s načelom res iudicata facit ius inter parters? 2. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici je li i kada prestala bračna zajednica već je svoju odluku utemeljio na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja iz drugoga postupka u kojemu nije sudjelovala jedna od stranaka koja ističe takav prigovor?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu u kojem je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, i to pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači pobijana presuda u okviru razloga navedenih u reviziji.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 24. siječnja 2014. između sada pok. PU, kao primatelja uzdržavanja i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, kojim je raspolagao sa ½ dijela čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište s oranicom, a koji dio predstavlja suvlasnički dio tužiteljice, temeljem bračne stečevine tužiteljice i sada pok. PU.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je predmetna nekretnina (zemljište) kupljena 1987., da je kao kupac u ugovoru o prodaji od 6. travnja 1987. naveden PU,

- da je na navedenoj nekretnini izgrađen je objekt (restoran), koji je dovršen 1995., odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i pok. PU,

- da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj P Ob-126/16 od 1. ožujka 2017., tužiteljica utvrđena suvlasnicom za ½ dijela predmetne nekretnine, jer je u tom postupku utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. PU

- da je sada pok. PU, kao primatelj uzdržavanja, 24. siječnja 2014. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja, kojim je u cijelosti u korist tuženice raspolagao predmetnom nekretninom bez suglasnosti tužiteljice, kao suvlasnice.

- da je tuženica bila u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi sa pok. PU, te da tužiteljica nije bila upoznata sa raspolaganjem svoga supruga, odnosno da isti nije tražio njezinu suglasnost prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom. Takvo postupanje prvostupanjski sud je ocijenio protivnim čl. 41. st. 1. i čl. 61, st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), te čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 59/90 i 45/98 - dalje ZBPO), odnosno ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), u dijelu u kojem je pok. PU raspolagao sa ½ dijela navedene nekretnine.

10. Sud drugog stupnja ocjenjuje pravilnim utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda.

11. U ovom predmetu sud prvog stupnja, pod poslovnim brojem P-231/2017 od 16. travnja 2018., donio je presudu kojom je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-576/2018 od 24. srpnja 2018., a obje odluke su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2838/2018 od 11. veljače 2020. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da su se nižestupanjski sudovi protivno odredbi čl. 3. st. 3. navedenog Zakona pozvali na nedopuštenost radnji parničnih stranaka poduzetih izvan predmetne parnice u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnoj službi u Kutini pod poslovnim brojem P Ob-126/2016, a zbog čega nisu cijenili pravomoćnu presudu donesenu u tom parničnom postupku i njenu relevantnost za odlučivanje u predmetnom parničnom postupku.

12. U ovom revizijskom postupku je sporno pitanje vezanosti suda za utvrđenje iz pravomoćne presude na temelju priznanja donesene u drugom postupku u kojemu tuženica nije sudjelovala kao stranka, odnosno sporno je pitanje postojanja intervencijskog efekta navedenog postupka u odnosu na tuženicu, te vezano za navedeno je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

13. Tuženica, naznačenim pitanjem u odnosu na koji je dopuštena revizija, u biti ističe pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 5. ObZ, čl. 208.a, čl. 211. ZPP-a te postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

14. Tuženica, u reviziji navodi da je tijekom čitavog postupka ukazivala kako presuda na temelju priznanja P Ob-126/16., kojom se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, predstavlja nedopušteno raspolaganje stranaka u smislu odredaba čl. 3. st. 3. ZPP-a, a to iz razloga što je u tom postupku ovdje tužiteljica, nastupala kao tužiteljica sa zahtjevom protiv svoje djece kao tuženika i u kojemu postupku su tuženici priznali tužbeni zahtjev iako u trenutku davanja izjave nisu bili nikakvi ovlaštenici glede predmetne nekretnine pa samim time nisu niti mogli priznavati tužbeni zahtjev u smislu načela "nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet". Nadalje navodi da je tvrdila, a smatra i dokazala, da iako brak između pok. PU i tužiteljice nije bio formalno razveden, da je njihova faktična bračna zajednica prestala 1976. godine, te da je tuženica izvršila uknjižbu prava vlasništva pod prvenstvenim redom prije upisa zabilježbe spora u kojemu je donesena presuda na temelju priznanja.

15. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

15.1. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka. One se, prema stavku drugom te odredbe mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se, a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (st. 3.). A ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijesti o započetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, prema st. 1. čl. 211. ZPP-a, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica.

15.2. Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. (čl. 206. st. 1. ZPP-a). Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka. čl. 206. st. 2. ZPP-a.

15.3. Odredbom čl. 208.a. st. 1. ZPP-a propisan je intervencijski učinak presude prema umješaču, a prema toj odredbi, u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje. Odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na imenovanog prethodnika (članak 210.) te na treću osobu obaviještenu o parnici (čl. 211.). Prema odredbi čl. 211. st. 1. ZPP-a ako tužitelj ili tuženik treba da treću osobu obavijesti o započetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica.

16. Iz odredbe čl. 208.a. ZPP-a proizlazi da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje. Ista stvar je i sa trećom osobom koju stranke mogu obavijestiti o otpočetoj parnici, kako bi odluka iz tog spora imala intervencijski učinak na tu treću osobu ukoliko bi ta treća osoba namjeravala pokrenuti parnicu protiv neke od stranaka iz spora o kojem je ona obaviještena. (tako VSRH, II Rev 35/86 od 24. 6. 1986. - PSP 33/179).

17. Prema nepromijenjenom shvaćanju revizijskog suda umješaču dostavljanjem poziva i odluka suda treba omogućiti poduzimanje svih procesnih radnji u postupku pogodnih da pomognu uspjehu stranke kojoj se pridružio, pa kad je sud propustio tako postupiti, ne može se prema umješaču isticati intervencijski učinak presude (VSRH, Rev-1393/1984 od 21. ožujka 1985. - PSP 28/89). Pravomoćna presuda donesena u parnici oštećenika i osiguravatelja od autoodgovornosti mogla bi proizvesti intervencijski učinak prema štetniku da je on u toj parnici imao svojstvo umješača ili da je barem o njoj bio obaviješten (Rev-3852/94 od 26. ožujka 1998. - IO 2/1998-105., Rev-226/1982 od 13. srpnja 1982. - PSP 22/163).

18. Tuženica stoga u konkretnom slučaju s pravom u reviziji ističe da nižestupanjske odluke nisu utemeljene na pravnom shvaćanju suglasnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, u toj odluci Rev-1393/1984 od 21. ožujka 1985. je navedeno da umješaču treba dostavljanjem poziva i odluka suda omogućiti poduzimanje svih procesnih radnji u postupku pogodnih da pomognu uspjehu stranke kojoj se pridružio, pa kada je sud propustio tako postupiti, ne može se prema umješaču isticati intervencijski efekt parnice.

19. Tuženica u ovom sporu, kako je naprijed navedeno, ističe da spor koji je prethodio ovome (P Ob-126/2016) i u kojemu ona nije uopće sudjelovala u bilo kojoj ulozi, niti je obavještena o tome sporu, nije pravilno riješen (exceptio male gesti vel conducti processus) jer je davanje izjave o priznanju tužbenog zahtjeva ustvari nedopušteno raspolaganje stranaka, jer je u tom postupku, ovdje tužiteljica, nastupala kao tužiteljica i u tom postupku s zahtjevom na utvrđenje vlasništva (bračne stečevine) protiv svoje djece, kao tuženika, i u kojemu postupku su tuženici priznali tužbeni zahtjev o pravima koja nisu niti imali glede predmetne nekretnine, pa je osnovan revizijski navod da je takva presuda donesena na temelju nedopuštenog raspolaganja iz čl. 3. st. 3.ZPP-a. O nedopuštenom raspolaganju bi se radilo tim više ako je, kako tvrdi tuženica ona bila upisana kao vlasnik 1,5 godinu prije nego je dana izjava o priznanju tužbenog zahtjeva, odnosno nakon toga donesene presude na temelju priznanja. U tome smislu je davanje izjave o priznanju tužbenog zahtjeva, i po ovome sudu, ustvari nedopušteno raspolaganje stranaka iz čl. 3. st. 3.ZPP-a.

20. Ni shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojem je na predmetnoj nekretnini izgrađen objekt (restoran), dovršen 1995., odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i pok. PU, za sada nije prihvatljivo. Naime, prema nepromijenjenoj praksi revizijskog suda, brak je prema čl. 5. ObZ zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, a to ne podrazumijeva da bračna odnosno životna zajednica traje od službenog zaključenja zajednice do pravomoćnog (službenog) okončanja iste već i prije službenog okončanja braka, žena i muškarac mogu, a očito i jesu, kako je utvrđeno u ovom sporu, okončati svoju životnu zajednicu neovisno o tome kada je brak pravomoćno razveden. Bračna stečevina, je prema odredbi čl. 248. ObZ imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice (ne braka). Stoga osnovano tuženica navodi da ObZ, za razliku od nižestupanjskih sudova, razlikuje brak i bračnu zajednicu i da je bračna stečevina imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a ne nužno i za vrijeme trajanja braka. Naime trajanje braka nije od utjecaja za stjecanje imovine (koja bi se mogla smatrati bračnom stečevinom) već je za bračnu stečevinu odlučno postojanje bračne zajednice. (tako u Rev-1651/2017-2 od 13. listopada 2012.). Dakle, da bi se dakle neka imovina smatrala zajednički stečenom u braku, nije dovoljno da je ona stečena dok brak nije i formalno razveden, već je potrebno da je u trenutku njezinog stjecanja postojala zajednica života bračnih drugova (tako i u Rev-x 429/2011-2 od 12. ožujka 2013.).

21. Prvostupanjski i drugostupanjski sud ne rade razliku između braka i bračne zajednice te su iznijeli shvaćanje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. PU i tužiteljice, jer je u trenutku stjecanja nekretnine i izgradnje objekta pok. PU bio u braku s tužiteljicom. Naime, za utvrđenje što spada u bračnu stečevinu, kako je navedeno, odlučno je trajanje bračne zajednice, a ne formalni prestanak braka. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je predmetna nekretnina kupljena 1987. te da je na njoj izgrađen je objekt (restoran), koji je dovršen 1995., ali nisu utvrđivali odlučnu činjenicu kada je faktično prestala bračna zajednica tužiteljice i PU, (po revizijskom navodima tuženice 1976.), neovisno od toga kada je njihov brak bio formalno razveden, te kojim sredstvima je izgrađen restoran.

22. Slijedom iznesenog, ne može se prihvatiti da je činjenica bračne stečevine raspravljena u postupku P Ob-126/2016 pa pravomoćna presuda donesena u tom sporu nema intervencijski učinak u ovoj parnici. Stoga je istaknuti prigovor po kome predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. PU zbog nepostojanja intervencijskog učinka navedene pravomoćne presude valjalo raspraviti u ovoj parnici.

23. Stoga na postavljena pitanja, uvažavajući navedeno, valja odgovoriti:

Sud u parničnom postupku nije vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude na temelju priznanja iz drugog postupka koja je donesena u postupku u kojemu tuženica nije sudjelovala kao stranka niti u odnosu na tuženu postoji intervencijski efekt iz toga drugog postupka te s tim u vezi, pravomoćna presuda iz navedenog postupka ne može stvarati pravo na ikoga osim za stranke koje su sudjelovale u tom drugom postupku, budući da je navedeno u suprotnosti s načelom da "res iudicata facit ius inter parters".

Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici je li i kada je prestala bračna zajednica, već je svoju odluku utemeljio na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja iz drugoga postupka u kojemu nije sudjelovala jedna od stranaka koja ističe takav prigovor.

24. Kako se pobijana presuda temelji upravo na citiranoj presudi na temelju priznanja, te kako je tuženica isticala tijekom postupka i u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude da ona nema učinak u ovom sporu, i kako je iskazima svjedoka dokazivala da unatoč činjenici što brak tužiteljice nije bio formalno razveden tužiteljica nije bila u bračnoj zajednici sa sada pok. PU tijekom kupnje zemljišta 1987., niti tijekom gradnje objekta na predmetnoj nekretnini od 1990. do 1995. već da je pok. PU bio u životnoj zajednici s tuženicom sa kojom je i neprekidno živio od 1976., u tome smislu nižestupanjski sudovi su bili dužni na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke te o tome dati jasne razloge, međutim drugostupanjski sud nije otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju je počinio prvostupanjski sud, te je i sam počinio istu bitnu povredu postupka, jer ni on nije dao razloge o odlučnoj činjenici je li i kada je prestala bračna zajednica, već je svoju odluku utemeljio na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja iz drugoga postupka u kojemu nije sudjelovala jedna od stranaka, konkretno tuženica, koja ističe takav prigovor.

25. Prema tome, zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjskih sudova, odlučne činjenice za rješenje spora među strankama nisu raspravljene. Stoga je valjalo presude sudova prvog i drugog stupnja ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

27. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić