REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1474/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3832/2023-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2020-182 od 5. rujna 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženice se prihvaća i ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3832/2023-2 od 19. ožujka 2024. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2020-182 od 5. rujna 2023. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu toč. I. i III. izreke dakle u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati 2.067.364,27 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 1998. pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 306.802,24 € u roku od 15 dana. Toč. II. izreke pobijane drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu (toč. III. Izreke). U nepobijanom dijelu (toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u daljnjem iznosu od 214.267,44 €) presuda suda prvog stupnja nije bila predmetom ispitivanja povodom žalbe.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2696/2024-2 od 27. kolovoza 2024. podnosi tuženica pobijajući odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena njena žalba pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Da li je sud prvog stupnja postupio nezakonito i nepravilno ako je odluku donio u roku 5,5 mjeseci u ovršnom postupku za koji je zakonom propisano da je sud dužan postupati hitno?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode iz revizije tuženice i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju tvrdi da je pretrpio uslijed nezakonitog rada suca u obnašanju sudačke dužnosti.

8. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja odgovornost tuženice za naknadu štete ocjenjuje se prema odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 3/94, 100/96 i 131/97, dalje ZS). Člankom 67. ZS je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

9. Dakle, za postojanje odgovornosti za štetu u smislu navedene zakonske odredbe moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke:

1. nezakoniti ili nepravilni rad suca

2. postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećenoj osobi i

3. postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada suca i nastale štete oštećenoj osobi, pri čemu je oštećena osoba dužna dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, tj. da šteta ne bi nastala da takvog rada suca nije bilo.

10. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5728/98 od 22. rujna 1998. naloženo Glumina Banci d.d. Zagreb platiti tužitelju 4.090.698,53 DEM sa zateznim kamatama te naknaditi troškove parničnog postupka, a tužitelj je temeljem ove presude kao ovršne isprave sudu podnio ovršni prijedlog koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 23. studenog 1998. pod poslovnim brojem Ovrpl-3053/98. Odmah po primitku ovršnog prijedloga (prvi naredni dan) ovršni sud je tužitelja pozvao na plaćanje sudske pristojbe (24. studenog 1998.), a opomena na plaćanje sudske pristojbe je naknadno ponovljena, pa je rješenje o ovrsi ovršni sud donio 4. svibnja 1999., prvog narednog dana nakon što je tužitelj (ovrhovoditelj) dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi. Polazeći od nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Ljerke Živković, Vlatke Sakar, i Zrinka Ručevića (koje u bitnom ocjenjuju suglasnima) nižestupanjski sudovi utvrđuju da bi slučaju da je na vrijeme doneseno rješenje o ovrsi na računu banke bilo dovoljno sredstava, odnosno da bi tužitelj (ovrhovoditelj) uspio provesti naplatu svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom.

11. Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je ovršni sud postupio suprotno odredbi čl. 13. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96 i 29/99 – dalje: OZ) jer rješenje o ovrsi nije donio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, hitno i po redoslijedu zaprimanja te da je takvo postupanje suda u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom tužitelja jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je na računu Glumina Banke bilo novčanih sredstava, pa bi, da je rješenje o ovrsi doneseno sukladno OZ, tražbina tužitelja bila namirena.

12. Polazeći od čl. 9. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95 i 57/96 - dalje ZSP) kojim je propisana iznimka od stavka 1. istoga članka i izričito navedeno da će sud postupati u onim sudskim predmetima u kojima nisu plaćene propisane pristojbe na akt kojim se pokreće postupak, ako je zakonom propisana hitnost rješavanja (koja je bila propisana čl. 13. OZ), ocjenjuju da se postupanje suda u konkretnom slučaju – propuštanje donošenja rješenja o ovrsi sve dok nije bila uplaćena sudska pristojba, ne može smatrati zakonitim i pravilnim, a da time što tužitelj nije odmah platio sudsku pristojbu nije od utjecaja na njegova eventualni doprinos nastanku štete jer je sud neovisno o tome je li sudska pristojba plaćena trebao donijeti rješenje o ovrsi.

13. U odnosu na postavljeno pravno pitanje:

Ocjena je li sud postupio nezakonito ili nepravilno ako je odluku donio u roku od 5,5 mjeseci u ovršnom postupku za koji je zakonom propisano da je sud dužan postupati hitno ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Postupanje sudova u smislu pružanja pravne zaštite građanima u ostvarivanju njihovih prava radi čega se obraćaju sudu u smislu odredaba ZS kao i čl. 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017, dalje: Konvencija) podrazumijeva između ostalog i da sud o zahtjevu stranke odluči u razumnom roku.

Stoga prilikom ocjene je li postupanje suda bilo nezakonito ili nepravilno treba uzeti u obzir pravne standarde postupanja sudova u okolnostima koje su podudarne nastaloj pravnoj situaciji i okolnostima konkretnog slučaja u vremenskom okviru kada je navodna štetna radnja počinjena, pritom polazeći od ocjene je li štetnik mogao razumno predvidjeti mogućnost nastanka štete (jesu li postojale okolnosti koje bi upozoravale na okolnosti nemogućnosti naplate tražbine).

14. Pritom prilikom ocjene o osnovanosti tužbenog zahtjeva i postojanja uzročne veze u okolnostima utvrđenog nepravilnog rada suda treba utvrditi da je upravo takav rad suda doveo do nastanka štete i je li se u okolnostima konkretnog slučaja moglo razumno očekivati nastupanje štete.

15. U okolnostima konkretnog slučaja u pogledu ovog zaključka sud drugog stupnja polazi od ocjene sudskog vještaka Ljerke Živković prema kojem bi tužitelj u ovršnom postupku uspio namiriti svoju tražbinu da je rješenje o ovrsi izdano pravovremeno kao i da se naplata tražbine vršila u skladu sa odredbama OZ-a ne Zakona o platnom prometu i Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci, a upravo u pogledu ovog dijela nalaza i ocjene da bi tužitelj sigurno uspio namiriti svoju tražbinu nalazi vještaka nisu usaglašeni jer je vještak Zrinko Ručević izjavio da se ne može složiti sa bezuvjetnom ocjenom vještakinje Ljerke Živković da bi tužitelj svoju tražbinu uspio namiriti u ovršnom postupku da je rješenje o ovrsi donijeto ranije. Ove okolnosti su upravo bitne za ocjenu postojanja uzročne veze.

16. Stoga, a kako nižestupanjski sudovi prilikom ocjene nepravilnosti rada suda i utvrđenja odštetne odgovornosti tužene nisu postupali u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem, obje nižestupanjske presude su temeljem čl. 391. st. 7. ZPP ukinute i predmet je vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek