Poslovni broj: Usž-340/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽT, državljanina Republike Burundi, smještenog u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4358/2024-8 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4358/2024-8 od 5. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/14375, URBROJ: 511-01-212-24-7 od 19. rujna 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 19. rujna 2024. odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Prvenstveno ističe da sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za određivanje odgodnog učinka tužbe i predlaže da prvostupanjski sud u skladu s člankom 120. ZUS-a odluči o tom zahtjevu, a ujedno navodi da je ne donošenje odluke o predmetnom zahtjevu jedan od razloga za pobijanje prvostupanjske presude. Ističe da je obrazloženje suda o razlozima odbijanja tužbenog zahtjeva pogrešno i u suprotnosti s dokazima iz spisa upravnog tijela. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o činjenicama i dokazima koje iz opravdanih razloga nije predočio niti ih je mogao predočiti u prijašnjem postupku koji je pravomoćno okončan. Navodeći kronologiju ranijeg upravnog postupka i upravnog spora te iznoseći dokaze na kojima temelji zahtjev u ovome postupku, smatra da se radi o dokazima koji su prvi put izneseni povodom njegovog naknadnog zahtjeva, a s obzirom na njihovu prirodu (smrt oca, datum primitka poruke) nije ih mogao iznijeti tijekom prethodno vođenog postupka za odobrenje međunarodne zaštite. Smatra da prvostupanjski sud svjesno i namjerno nije ulazio u ocjenu iznesenih dokaza, kao i njihove relevantnosti za utvrđenje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Navodi i da je neuka stranka, zbunjena formalnim postupkom u kojem sudjeluje i da nije mogao shvatiti i razlikovati postupak koji se vodio povodom prvotno postavljenog zahtjeva, zatim sudski spor koji se vodio, pa potom upravni postupak u povodu naknadnog zahtjeva i konačno novi sudski spor u kojem je po prvi puta saslušan. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je na isto pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 3/23. - dalje: Zakon) propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona. Prema članku 47. stavku 3. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
8. Prema članku 47. stavku 6. Zakona naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-441/2024-7 od 7. kolovoza 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7324, URBROJ: 511-01- 212-23-10 od 4. prosinca 2023., kojim je odbijen prvi tužiteljev zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen.
10. U tom je postupku utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 1. prosinca 2022. u kojemu je u bitnome naveo da je Burundi napustio iz političkih razloga jer je tijekom 2015. uhićen i maltretiran od strane snaga sigurnosti zbog čega je pobjegao u DR Kongo, a da je za vrijeme boravka u DR Kongu uhićen pod optužbom da je pripadnik plemena Ž te da se nakon puštanja na slobodu vratio u zemlju podrijetla koju ponovno napušta nakon organiziranja bijega. Naveo je da bi povratkom u Burundi bio uhićen jer je burundijski predsjednik izjavio da će svi deportirani biti uhićeni po povratku u zemlju, a preseljenje u drugi dio zemlje nije moguć jer u tim mjestima nema uvjeta za normalan život niti bi i dalje bio siguran.
11. Predmetni upravni postupak pokrenut je naknadnim zahtjevom tužitelja za međunarodnu zaštitu od 10. rujna 2024. U zahtjevu je naveo da je primio obavijest da je njegov otac preminuo od trovanja nakon što je pušten iz pritvora jer je on napustio zemlju podrijetla. Osim toga je zaprimio još jednu poruku od prijatelja u kojoj se navodi da je još uvijek tražena osoba u zemlji podrijetla.
12. Postupajući po predmetnom zahtjevu tuženik je utvrdio da je tužitelj uz naknadni zahtjev priložio iste dokumente koje je priložio i tijekom prethodnog postupka. Iz potvrde o smrti utvrđeno je da je ista izdana od liječnika opće prakse, da je pacijent umro od bolesti i pri tome ne sadrži podatke o tome da bi se radilo o trovanju, dok je za oznaku spola pacijenta navedeno slovo „F“ što ukazuje da se radilo o ženskoj osobi, zbog čega je tuženik zaključio da priložena dokumentacija nije vjerodostojna. Iz prijepisa poruka koje je tužitelj dostavio nije moguće utvrditi iz koje je zemlje pošiljatelj niti kada su poruke upućene tužitelju. Stoga je tuženik odbacio zahtjev na temelju članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona.
13. U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski sud je, nakon uvida u pravomoćnu presudu kojom je odbijen tužiteljev prethodni zahtjev za međunarodnu zaštitu i spis tuženika, pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odbacivanje naknadnog zahtjeva, obrazloživši navedenu ocjenu dostatnim i valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
14. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da tužiteljev novi zahtjev ne sadrži nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke ili koje tužitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 3. Zakona. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da je tužitelj u naknadnom zahtjevu i tužbi samo opisao ranije okolnosti zbog kojih se boji povratka u Burundi, a vjerodostojnost priloženih dokaza i osnovanost straha već je bila razmotrena u prethodnom upravnom sporu.
15. Tužitelj u ovom postupku nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede ispunjavanja propisanih pretpostavki za prihvaćanje naknadnog zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja na temelju činjenica i dokaza iznesenih u predmetnom postupku u vezi s činjenicama i dokazima upotrijebljenim u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 4. Zakona, ovaj Sud smatra da činjenice na koje tužitelj ukazuje u naknadnom zahtjevu, odnosno dokazi kojima predlaže utvrđivanje tih činjenica, ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.
16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je presudu obrazložio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. S obzirom na način na koji je riješen predmetni upravni spor, odnosno s obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, nije bilo osnove niti za određivanje odgodnog učinka tužbe, kako je to tužitelj u tužbi zatražio, a činjenica što je prvostupanjski sud propustio odlučiti o predmetnom zahtjevu nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude.
18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
19. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
