Poslovni broj: Usž-1973/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZR, [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić, Rijeka, Ante Starčevića 2, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba UR i NR obje iz [adresa], obje zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog ureda Marko Došen, Martina Gržetić Došen, Rijeka. A. Medulića III, radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1048/2023-12 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1048/2023-12 od 4. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-041-02/23-08/16, URBROJ:567-12/04-23-01 od 29. ožujka 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, a točkom III. odbijen je zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika od 29. ožujka 2023. utvrđeno je da je zahtjev UR i NR , obje iz [adresa] za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka osnovan; utvrđeno je da je prikupljanjem i obradom osobnih podataka putem videonadzornog sustava odnosno korištenjem dvije videonadzorne kamere postavljene od strane ZR iz [adresa] u sklopu stambenog objekta na toj adresi, pročelje objekta, I. kat, ugao ispod krova, koje svojim obuhvatom snimanja zahvaćaju terasu na prvom katu i vanjsko stepenište objekta koje vodi prema prvom katu, dio dvorišta, susjedne površine/objekte te javnu površinu-dio [adresa] Z i morsku površinu, a koje površine nisu u vlasništvu ZR, došlo do prekomjerne i nezakonite obrade osobnih podataka protivno odredbama članaka 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka i protivno odredbama članaka 26., 31. i 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zašiti podataka; zabranjuje se ZR kao voditelju obrade, svaka daljnja obrada osobnih podataka putem videonadzornog sustava postavljenog u sklopu stambenog objekta; nalaže se imenovanom, kao voditelju obrade, brisanje svih zapisa nastalih snimanjem navedenim videonazdornim sustavom, a koji su prikupljeni protivno navedenim člancima Opće uredbe i Zakona i obvezuje se ZR na poduzimanje naloženih mjera iz izreke ovog rješenja u roku od 15 dana od primitka rješenja (sve detaljno navedeno u izreci toga rješenja u točkama 1. do 5.).
3. Tužitelj žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo načela upravnog postupka, nije mu omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, a rješenje javnopravnog tijela nije obrazloženo sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku. Presudu prvostupanjskog suda smatra nezakonitom i neosnovanom jer je sud prihvatio odluku tuženika. Navodi da je tijekom postupka tuženiku dostavio dokaz odnosno ugovor o kupoprodaji od 30. siječnja 2023. prema kojem je stekao u vlasništvo dvoetažni stan površine 163,79 m2, a UR i NR korisnice su stana površine 35,53 m2, pa smatra da nije imao potrebu ishoditi bilo kakvu suglasnost u odnosu na cijelu stambenu zgradu. Ističe da Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da se obrada osobnih podataka putem videnonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonazdora. Navodi da je dostavio tuženiku svoje očitovanje i dokumentaciju iz koje je razvidno da je postavljanje videonazora nužno i opravdano jer ima sina 100% invalida, dijagnoze razvojnog poremećaja, autizma, epilepsije pa je postavljanje nadzora nužno i opravdano. Ističe da je njegov sin od nepoznate osobe dobio teške udarce u glavu, stomak te je posljedično doživio lagani moždani udar, a njegov sin zna napustiti stan bez pratnje koja mu je potrebna jer nema razvijene govorne vještine niti osjećaj za opasnost, npr. od vozila. Osim toga pas pasmine Staford u vlasništvu UR i NR boravi u dvorištu bez nadzora. Poziva se na Konvenciju Ujedinjenih Naroda o pravima djeteta i smatra da ni tuženik ni sud istu nisu poštivali. Smatra da je osporeno rješenje akt samovolje tuženika. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, uvažiti tužbeni zahtjev ili predmet vratiti na ponovni postupak javnopravnom tijelu. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je postupao sukladno članku 57. stavku 1. i članku 58. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretnju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46 EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i članku 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ 42/18.), da je postupio u granicama svojih ovlasti. Ostaje kod osporavanog rješenja, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Zainteresirane osobe, iako pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
8. Imajući na umu Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretnju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46 EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, pravilno je u konkretnom predmetu tužbeni zahtjev odbijen.
9. Naime, prema podacima spisa predmeta i obrazloženju osporavane presude proizlazi da su **.**.2022. UR i NR, obje iz [adresa], podnijele zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka u kojem je navedeno da je NR od Ministarstva hrvatskih branitelja dobila stan na korištenje, kao kćerka poginulog hrvatskog branitelja, u stambenom objektu na adresi [adresa] u [adresa], a u istom stambenom objektu u drugom stanu korisnik ZR postavio je kamere koje snimaju zajedničko dvorište i prilaz njihovu stanu, što narušava njihovu privatnost i stvara osjećaj nelagode.
10. U postupku je utvrđeno da su u sklopu stambene zagrade na adresi [adresa] u [adresa], pročelje objekta, I. kat, ugao ispod krova, postavljene dvije kamere od strane ZR u svrhu zaštite i sigurnosti djeteta, a iste su usmjerene prema terasi na prvom katu i vanjskom stepeništu objekta koje vodi prema prvom, katu, dijelu dvorišta, susjednim površinama/objektima te javnoj površini-dio ulice Put Vinka Valkovića i morsku površinu. Nadalje je utvrđeno da je kao vlasnik nekretnine upisana Republika Hrvatska (na dan donošenja osporavanog rješenja 29. ožujka 2023.). Pravo vlasništva na ime tužitelja na stanu upisano je u zemljišne knjige 2. svibnja 2023. na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s Ministarstvom hrvatskih branitelja.
11. Utvrđeno je, a na temelju danih očitovanja tužitelja i ostalih prikupljenih dokaza da se obuhvatom snimanja predmetnih videonadzornih kamera zahvaća privatna te javna površina i da za snimanje nije predočena suglasnost vlasnika.
12. Člankom 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova (stavak 1.). Videonadzorom se može obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama (stavak 2. ).
13. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, članak 31. te članke 26. i 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i članke 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, koja je stupila na snagu i izravno se primjenjuje u svim državama članica EU od 25. svibnja 2018., koje mjerodavne odredbe u presudi citira prvostupanjski sud, u postupku i sporu pravilno je utvrđeno da je u konkretnom slučaju došlo do povrede Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da nije sudjelovao u upravnom postupku te da rješenje tuženika nije doneseno sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.)
15. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen, pravilno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
17. Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo ni na trošak žalbenog postupka (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
18. Napominje se sudu da pogrešku u pisanju datuma donošenja presude u uvodu treba ispraviti sukladno članku 64. ZUS-a.
19. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavaka 4. i 6. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
