Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8076/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RZ, zastupanog po braniteljima iz odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 23. svibnja 2022., broj: 72. Pp-117/2022, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenika RZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24) okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 330,00 eura (tristotrideset eura), koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RZ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 kn, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da nije sporno da okrivljenik u ugostiteljskom objektu MERAG koristi oznaku propisane vrste i kategorije u skladu s rješenjem nadležnog upravno tijela tj. oznaku OBJEKT BRZE PREHRANE TIP II za koju ima izdano rješenje, a u konkretnom slučaju došlo je do greške u tisku prilikom tiskanja cjenika za ugostiteljske usluge objekt okrivljenika na način da je uz oznaku za koju okrivljenik ima izdano rješenje nadležnog tijela OBJEKT BRZE PREHRANE TIP II, navedena i oznaka caffe bar Merag. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti u svojim prekršajnim odredbama ne propisuje da isticanje dodatne oznake za koju ne postoji rješenje nadležnog upravnog tijela, uz već istaknutu oznaku za koju postoji rješenje nadležnog upravnog tijela, predstavlja prekršaj, a posebice prekršaj u smislu odredbe članka 11. Zakona. Ističe kako je okrivljenik nakon utvrđivanja navedene nepravilnosti od strane turističke inspektorice uklonio oznaku caffe bar Merag, odnosno okrivljenik je otklonio posljedice izazvane pogreškom u tiskanju cjenika. U konkretnom slučaju bilo je osnove za primjenu čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne obzirom da je okrivljenik otklonio grešku na koju je ukazao turistički inspektor. Iako citirana odredba ne predstavlja obvezu suda da okrivljenika oslobodi od kazne u slučaju otklanjanja posljedica, isti je bio dužan postupanje okrivljenika barem cijeniti kao olakotnu okolnost. Neovisno o prednje navedenom, okrivljenik drži kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za primjenu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, jer njegovim postupanjem nisu prouzročene nikakve štetne posljedice, te postupanjem okrivljenika nije povrijeđen javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti u mjeri koja bi takvo postupanje kvalificirala prekršajem.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje OZ, turističke inspektorice, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

8. Navodi žalitelja da nije sporno da okrivljenik u ugostiteljskom objektu MERAG koristi oznaku propisane vrste i kategorije u skladu s rješenjem nadležnog upravno tijela tj. oznaku OBJEKT BRZE PREHRANE TIP II za koju ima izdano rješenje, a u konkretnom slučaju došlo je do greške u tisku prilikom tiskanja cjenika za ugostiteljske usluge objekt okrivljenika na način da je uz oznaku za koju okrivljenik ima izdano rješenje nadležnog tijela OBJEKT BRZE PREHRANE TIP II, navedena i oznaka caffe bar Merag, te Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti u svojim prekršajnim odredbama ne propisuje da isticanje dodatne oznake za koju ne postoji rješenje nadležnog upravnog tijela, uz već istaknutu oznaku za koju postoji rješenje nadležnog upravnog tijela, predstavlja prekršaj, a posebice prekršaj u smislu odredbe članka 11. Zakona, neosnovani su.

9, Naime, odredbom članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisan je prekršaj ugostitelja ako prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju koristi oznaku propisane vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, posebnog standarda, odnosno oznake kvalitete koja nije utvrđena rješenjem nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva (članak 11.), te je materijalnom odredbom članka 11. Zakona propisano da prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju, ugostitelj smije koristiti oznaku propisane vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, posebnog standarda, odnosno oznake kvalitete koja je utvrđena rješenjem nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva.

10. Slijedom navedenoga, ugostitelj ne smije isticati oznaku vrste ugostiteljskog objekta, koja nije utvrđena rješenjem nadležnog upravnog tijela, jer time čini prekršaj iz naprijed cit. odredbe, a pri tome nije od utjecaja je li uz to istaknuta i oznaka vrste ugostiteljskog objekta koja je utvrđena rješenjem nadležnog upravnog tijela, pa kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik imao istaknutu oznaku vrste caffe bar koja nije utvrđena rješenjem, jer je istim utvrđena vrsta objekt brze prehrane tip II., to su se u ponašanju okrivljenika, kao ugostitelja, ostvarila sva bitna obilježaja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

11. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja dana 25. prosinca 2024. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), koji propisuje niži raspon kazni za prekršaje iz članka 47. stavka 1. točke 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), koji se okrivljeniku stavljaju na teret, te su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimumu propisanom navedenim izmjenama Zakona, vodeći računa o tome da ne postoje naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

13. Navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, neosnovani su. Naime, kako je okrivljenik kritične zgode isticao netočne podatke koji nisu u skladu s rješenjem nadležnog tijela, to se nikako ne može raditi o neznatnom stupnju povrede društvene discipline. Također, u svojoj obrani okrivljenik nije isticao da je ispravio uočeni nedostatak, niti je isto utvrđeno u tijeku prvostupanjskog postupka, već tek sada u žalbi ističe navedeno, a što nije ničim dokazao.

14. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni niti objektivni niti subjektivni elementi za utvrđenje postojanja beznačajnog djela iz članka 24.a Prekršajnog zakona, a okolnosti koje ističe žalitelj, nemaju takav značaj da bi se u konkretnom slučaju primijenila odredba članka 24.a Prekršajnog zakona.

15. U vezi s naprijed istaknutim, navodi žalitelja da u konkretnom slučaju bilo je osnove za primjenu čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne obzirom da je okrivljenik otklonio grešku na koju je ukazao turistički inspektor, te je sud bio dužan takvo postupanje okrivljenika barem cijeniti kao olakotnu okolnost neosnovani su.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.