Republika Hrvatska

Gž Ovr-65/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. TCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik TC, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika: BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik, Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovnik, radi ostvarivanje tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, rješavajući po žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-502/2022 od 18. veljače 2025.g., dana 07. svibnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe stranaka, te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-502/2022 od 18. veljače 2025.g. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je dana 18. veljače 2025.g. donio rješenje broj Ovr- 502/2022, kojim je obvezao ovršenika da ovrhovoditeljima naknadi trošak u iznosu od 16,79 EUR-a (126,48 kn), dok je u preostalom dijelu (bez navođenja kojem) odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

2. Citirano rješenje pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju sve stranke.

3. Ovrhovoditelji isto pobijaju iz razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) sa prijedlogom da ga ovaj sud preinači na način da se u cijelosti prihvati njihov zahtjev za naknadu troškova postupka, odnosno obveže ovršenika na naknadu im troškova u iznosu od 965,41 EUR-a. Sadržajno ističu i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da utvrđenja suda iz obrazloženja pobijane odluke su u suprotnosti sa ispravama u spisu.

4. Ovršenik isto rješenje pobija pravodobnom i dopuštenom žalbom iz razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. ZPP-a, pri čemu se izričito poziva na povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te predlaže da ga ovaj sud preinači na način da odbije zahtjeve ovrhovoditelja za naknadu im troškova postupka.

5. Ovršenik je podnio odgovor na žalbu ovrhovoditelja.

6. Ovrhovoditelji su podnijeli odgovor na žalbu ovršenika.

7. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 27. travnja 2017.g. prijedlogom za ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda u posjedovnoj parnici koja je vođena pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem P-548/2014, po kojem prijedlogu je doneseno rješenje Ovr-460/2017 od 17. svibnja 2019.g., koje rješenje o ovrsi je steklo svojstvo pravomoćnosti budući je utvrđeno da se radi o ponovljenom smetanju posjeda sadašnjih ovrhovoditelja od strane sadašnjeg ovršenika. Istim tim pravomoćnim rješenjem o ovrsi je ovršeniku zabranjeno svako daljnje smetanje posjeda nekretnine ovrhovoditelja uz zapriječenu kazna od 10.000,00 kn te je ovršenik upozoren ako se nakon donošenja tog rješenja bude ponašao suprotno navedenoj obvezi, da će sud, na ovrhovoditeljev prijedlog, izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. Potom su ovrhovoditelji predložili izricanje kazne zapriječene pravomoćnim rješenjem o ovrsi, postupajući po kojem prijedlogu je Općinski sud u Metkoviću dana 06. lipnja 2019.g. donio rješenje Ovr-347/2019 kojim ovršeniku izrekao kaznu zapriječenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi, zabranio daljnje smetanja sada uz zapriječenu kaznu u iznosu od 20.000,00 kn. To prvostupanjsko rješenje je odbijanjem žalbe ovršenika steklo svojstvo pravomoćnosti. Nakon toga je isti prvostupanjski sud, postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja, rješenjem Ovr-58/2022 od 15. lipnja 2022. odbio njihov prijedlog da ovršenik položi osiguranje za štetu u iznosu od 25.000,00 kuna po prijedlogu od 25. listopada 2021.g. (t. 1.), kaznio ovršenika s kaznom od 5.000,00 (pet tisuća) kuna jer se nije ponašao u skladu s pravomoćnim rješenjem o ovrsi (t. 2.), zabranio mu daljnje smetanje uz zapriječenu kaznu od 25.000,00 kn (t. 3.); te odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak povodom prijedloga za polaganje osiguranja za štetu (t.4.). To prvostupanjsko rješenje je po žalbi ovršenika na t. 2., 3. i 4. ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu Ovr-1036/2022 i u tom dijelu vraćeno na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud u Metkoviću se rješenjem Ovr- 152/2022-2 od 12. 09. 2022.g. oglasio mjesno nenadležnim i po pravomoćnosti spis dostavio Općinskom sudu u Dubrovniku koji je dana 27. 12. 2023.g. donio rješenje o ovrsi Ovr-502/2022 kojim temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-548/14-28 od 14. ožujka 2016. radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja, odredio ovrhu nalaganjem ovršeniku BC da se pridržava obveze određene pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-548/14-28 od 14. ožujka 2016. te da prestane smetati posjed nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ovrhovoditelja TC i OC, a posebice da u roku od 15 dana i pod prijetnjom novčane kazne uspostavi stanje koje je postojalo prije smetanja posjeda počinjenog 3. prosinca 2021. na način da na zajednička vrata (kapiju) vrati pločicu s imenom ovrhovoditelja i o tome dostaviti sudu dokaz; te mu zabranio svako daljnje smetanje posjeda nekretnine ovrhovoditelja; podredno ovlastio ovrhovoditelje TC i OC da sami (odnosno po punomoćniku), a po potrebi uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostave prijašnje stanje na trošak ovršenika; u protivnom kao i za slučaj ponovnog smetanja zapriječio mu novčanom kaznom u iznosu od 663,61 EUR/ 5.000,00 HRK na prijedlog ovrhovoditelja; radi naplate troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 26,54 EUR/200,00 HRK, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, odredio ovrhu pljenidbom novčanih sredstava ovršenika DC po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, na način da je naložio Financijskoj agenciji (FINA) da bankama izda nalog da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih ovršenikovih računa, koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, na račun ovrhovoditelja KC. To rješenje Općinskog suda u Dubrovniku je odlukom Županijskog suda u Zagrebu potvrđeno odbijanjem žalbe ovršenika.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a.

9. Osnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja u smislu da je obrazloženje pobijanog rješenja suprotno ispravama u spisu jer da je prvostupanjski sud odbio njihov zahtjev za naknadu troškova dolaska na ročište 12. listopada 2021.g. pred Općinskim sudom u Makarskoj sa obrazloženjem da su zahtjev za taj dio troška postavili tek 09. svibnja 2022.g. i time izgubili pravo na naknadu, jer taj trošak da su zatražili još podneskom od 25. listopada 2021.g., a kako to i proizlazi iz spisa (podnesak ovrhovoditelja od 25. listopada 2021.g. sa prilozima zaveden na listu 316. - 320. spisa). Osnovani su i navodi ovrhovoditelja da podnesak od 09. svibnja 2022.g. niti ne postoji već se radi o podnesku od 11. svibnja 2022.g. u kojem su ovrhovoditelji tim jednim podneskom obuhvatili već ranije tijekom postupka pojedinačno postavljane zahtjeve za naknadu troškova.

10. U pravu je i ovršenik kad u žalbi ističe da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između obrazloženja i sadržaja zapisnika.

10.1. Naime, prema razlozima pobijane odluke prvostupanjski sud je ovrhovoditeljima priznao trošak prehrane za ročište određeno za dan 09. 05. 2022.g. i 12. 10. 2021.g., a iz zapisnika toga ročišta je razvidno da ovrhovoditeljica ad. 2. TCN, nije mu ni pristupila, dok za ročište određeno za dan 12. 10. 2021.g., kako to u žalbi ističe ovršenik u spis nije priložila račune.

11. Također, pobijanu odluku nije moguće ni ispitati jer prvostupanjski sud izrekom obvezuje ovršenika da ovrhovoditeljima naknadi trošak ovršnog postupka, a iz stanja spisa proizlazi da su ovrhovoditelji obični suparničari (čl. 200. u svezi s čl. 161. ZPP-a), o čemu prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije vodio računa, a jednako tako izreka je neodređena jer nije razvidno u kojem dijelu je koji dio zahtjeva za naknadu troškova kojeg od ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

12. U pravu su i ovrhovoditelji i ovršenik kad u žalbi ističu da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio i materijalno pravo.

13. Prema odredbi čl. 24. Pravilnika ukoliko stranka, umješač odnosno zakonski zastupnik ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnice ili na naknadu za izgubljenu zaradu, te naknade se određuju po odredbama člana 6. do 13. ovog Pravilnika.

14. Prvostupanjski sud odluku o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu putnih troškova obrazlaže pozivom na odredbu čl. 7. Pravilnika, pri čemu ne utvrđuje postojanje okolnosti iz čl. 8. istog, a prema kojoj odredbi na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, svjedocima, vještacima i stručnim osobama pripada naknada troškova u vidu kilometraže (st.1.), s tim što se visina naknade obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijedi za suce suda koji vodi postupak (st. 2.).

14.1. Na ovom mjestu valja ukazati da spisu priloženi računi za autoput ne odgovaraju terminima određenih ročišta (trošak autoputa za ročište određeno za dan 12. 10. 2021.g. potražuju po računima od 17. 10. 2021. i 10. 10. 2021.g.).

15. Što se tiče troškova prehrane i smještaja (dnevnice) prvostupanjski sud iste odmjerava sukladno predanim računima, ali ne utvrđuje vrijeme zadržavanja koje uključuje vrijeme provedeno na ročištu i trajanje putovanja (dolazak i povratak) jer ta naknada (za hranu i smještaj je uključena u dnevnicu, kako to pravilno ističe ovršenik u žalbi) pripada samo ukoliko se radi o zadržavanju dužem od 8 (sati), dok je st. 2. propisan način utvrđivanja visine te naknade ovisno o trajanju od preko 8 do 12 sati ili od preko 12 do 24 sata.

16. Nadalje, nerazumljivi su razlozi odbijanja dijela zahtjeva ovrhovoditelja ad.1. TC za naknadu izgubljene dnevnice zbog propuštenog radnog dana kod poslodavca, a koja kategorija troškova nije niti sadržana u Pravilniku, već bi se prema sadržaju zahtjeva i žalbe radilo o naknadi za izgubljeni osobni dohodak, a koja kategorija troškova stranaka u radnom odnosu je regulirana odredbom čl. 12. Pravilnika.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu ukazano ovim rješenjem, te će u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 21. OZ-a, utvrditi: koji su troškovi bili potrebni; jesu li postojali razlozi da ovrhovoditelji ne koriste javni prijevoz, odnosno je li bilo neophodno da se ne koriste sredstvima javnog prometa (čl. 8. Pravilnika) i shodno tome odlučiti o visini toga dijela njihovog zahtjeva (posebno imajući u vidu na ukazano u odlomku 13.1.); tko od ovrhovoditelja i koliko vremena se zadržao izvan mjesta prebivališta (čl. 8. Pravilnika); te utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu 12. Pravilnika, posebno imajući u vidu st. 2. te odredbe (osobu koja je ovlaštena taj trošak potraživati). Pri tome će obrazložiti svaku stavku zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka i dati jasne i valjane na zakonu utemeljene razloge svoje odluke.

18. Radi navedenog, temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Šibeniku, 07. svibnja 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić