Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-411/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. A., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-482/2020-33 od 21. studenog 2022., a objavljene 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-482/2020-33 od 21. studenog 2022., objavljene 24. studenog 2022., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13, 145/13.., 152/14, 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-482/2020-2 od 21. kolovoza 2020., protiv optuženog S. A., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optuženi S. A. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje,      opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka, kao I troškovi braniteljice optuženika pali su na teret proračunskih sredstava.

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici M.
M., odvjetnici iz D. M. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika
odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu troškova za odgovor na žalbu.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara
pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve
ocijene.

7.1. Osporavajući ovu žalbenu osnovu, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije „na ispravan način ocijenio“ iskaz oštećenog Đ. V. i iskaza svjedoka S. V., a da je „precijenio“ obranu optuženog S.A.

7.2. Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne I pravilne analize i ocjene iskaza optuženika, iskaza svjedoka oštećenika Đ. V., iskaza (njegovog sina) svjedoka S. V., opravdano zaključio da su ti dokazi po  svom sadržaju suprotni obrani optuženika, nisu takve kvalitete da bi pružili dostatan osnov na temelju kojih bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženik „viknuo“ oštećeniku, “zgazit ću te, pička ti materina“ i da je nakon toga „naglo skrenuo traktorom na njega“ i da bi na taj način počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

7.3. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud na temelju argumentirane analize i uvjerljive ocjene kontradiktornih dokaza, opravdano vjeruje obrani optuženika koji poriče počinjenje kaznenog djela (tvrdeći da se kritične zgode „ništa nije dogodilo“), dok iskazu svjedoka oštećenog Đ. V. i iskazu svjedoka S. V., ne vjeruje. Naime, kad državni odvjetnik prigovara da prvostupanjski sud iskaz oštećenika i ovog svjedoka, „nije dovoljno i na ispravan način ocijenio“, ali pri tome gubi iz vidu činjenicu da su njihovi iskazi neživotni i nelogični i da su u suprotnosti ne samo s obranom optuženika, koju obranu je pažljivo i savjesno analizirao, već i „zapisniku o očevidu“ (čiji sadržaj vjerodostojnosti i istinitosti, ničim nije doveden u sumnju), koji u biti potvrđuje navode obrane optuženika, kada je iskazao da svjedok S. V. uopće nije bio nazočan kritične zgode u trenutku njegovog nailaska s traktorom, prolazeći pored kuće oštećenika, odlazeći kod svojih ovaca u polje. Na to upućuje i nedosljednost u njegovom iskazu kada je opisivao pozicije gdje se nalazio kada je naišao optuženik s traktorom s kojega ga nije mogao vidjeti, ali je naveo da se podigao s fotelje, stao do staklene stijene, vidi kako otac izlazi iz dvorišta i staje kod hrpe pijeska, u kojem trenutku je optuženik „dao gas i krenuo s traktorom prema njegovom ocu“, da bi nakon takvog iskazivanja naveo, kako nije vidio oca da ide prema hrpi pijeska, već da je „pretpostavio“ da ide prema pijesku. Ove okolnosti nikako nisu nebitne i zanemarive, već odlučne glede ocjene njegovog iskaza, ali i iskaza oštećenika, koji iskazi nemaju dostatnu kvalitetu i pouzdanost za siguran zaključak o dokazanosti kaznenog djela.

7.4. Prema stajalištu ovoga suda nesporno je utvrđeno, upravo ono što je zaključio prvostupanjski sud, a to je da je nakon valjane analize svih izvedenih dokaza tijekom rasprave i njihove ocjene, pravilno utvrdio da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se tereti. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio svoje stajalište zašto je prihvatio obranu optuženika, zašto nije prihvatio iskaz svjedoka oštećenog Đ. V., koji je već dulje vrijeme u sukobu s optuženikom i zašto nije prihvatio iskaz svjedoka S. V., koji iskaz u suprotnosti sa sadržajem zapisnikom o očevidu, uslijed koji iskazi nemaju, kako je već rečeno, dostatnu kvalitetu i pouzdanost za siguran zaključak o dokazanosti kaznenog djela. Na takav zaključak i motiv na lažno terećenje optuženika, očigledno su utjecale okolnosti, koje su prethodile predmetnom događaju, posebno da je optuženik prijavio komunalnom redaru oštećenika da je uzurpirao javni put u svojoj širini i duljini, putem kojim je optuženik svakodnevno prolazio s traktorom, odlazeći u polje, ali i okolnost da je optuženika u povratku iz polja zaustavila policija, kada je upitao oštećenika i njegovog sina, što hoće, u kojem trenutku je njegov sin uzeo jednu ciglu koju je htio baciti na njega, ali ga je otac spriječio u tome. O svemu tome prvostupanjski sud je iznio argumentirane i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

7.5. Dakle, kada se u kontekstu provedenog dokaznog postupka, razmotre žalbeni razlozi i razlozi koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret, onda nema nikakve dvojbe da se žalbenim razlozima ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, jer iskazi navedenih svjedoka suprotstavljeni obrani optuženika i zapisniku o očevidu, nemaju dostatnu kvalitetu ni pouzdanost za siguran zaključak o dokazanosti kaznenog djela.

7.6. Stoga valja zaključiti, da navodi žalbe državnog odvjetnika kojima se analiziraju iskazi navedenih svjedoka s njegovog stajališta, a pored u pobijanoj presudi dane valjane i argumentirane ocjene tih iskaza svjedoka, svode se na njegovu subjektivnu ocjenu i na pobijanju sudačkog uvjerenja prvostupanjskog suda, koje uvjerenje je dano u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza, koje se kao takvo ne može s uspjehom pobijati, zbog svih tih razloga utemeljeno je optuženik oslobođen optužbe da je počinio djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

8. Kako nisu utvrđene povrede zakona, na koje ova sud pazi po službenoj dužnosti u
smislu članka 476. stavka 1. i 2. ZKP/08., trebalo je žalbu žalba državnog odvjetnika na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.