REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1128/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice pod. 2. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-487/2024-6 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P- 125/2023-80 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica pod 2. GĐ je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-487/2024-6 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-125/2023-80 od 20. studenoga 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima da „...se tužiteljice, odnosno korisnik kredita ne mogu smatrati potrošačem u smislu Direktive 93/13/EZ...“, da „...tužiteljica EĐ nije pružila dovoljno dokaza iz kojih bi sud mogao zaključiti o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu...“, te razlozima „...da su bez uporišta žalbeni navodi kojima tužiteljica pod 2. tvrdi da je sud prvog stupnja trabao sporne odredbe Ugovora o kreditu (...) promatrati primjenom odredbi o ništetnosti općih uvjeta ugovora sadržanih u članku 295. i članku 296. ZOO-a. Ove je navode tužiteljica istakla tek na posljednjoj raspravi pred zaključenjem iste, pritom se potpuno neodređeno i paušalno pozivajući na Opće uvjete, pri čemu niti sad u žalbi nije navela o kojim Općim uvjetima se radi (...) niti je uopće određeno naznačila u pogledu kojih odredbi Općih uvjeta ističe prigovore ništetnosti (Opći uvjeti nisu priloženi spisu)...“. U tom smislu, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica pod 2. ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u relevantnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević