Poslovni broj: Usž-4047/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća, uz sudskog savjetnika Matiju Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-611/2024-8 od 14. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-611/2024-8 od 14. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za ukidanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/23-02/125, urbroj: 511-01-158-24-5 od 29. siječnja 2024., rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/I-114-04/23-02/319, urbroj: 511-01- 158-23-40 od 15. studenog 2023. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Nastavno, u žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima se te odluke temelje. Tužitelj u žalbi posebno prigovara da mu nije omogućeno izjasniti se o svim bitnim pitanjima tijekom provedenog disciplinskog postupka. Smatra da je takav propust od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u predmetnoj stvari, jer je utjecao na način utvrđivanja bitnih činjenica, koje smatra pogrešno utvrđenima, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Dodaje da prvostupanjski sud navedene propuste nije otklonio, iako su disciplinska tijela postupila protivno načelu saslušanja stranaka, načelu neposrednosti i dr. pobliže navedenim temeljnim načelima upravnog postupka, što je utjecalo na pravilnost donesenih odluka.

Nadalje u žalbi tužitelj dodaje da je tuženik ranijim rješenjem od 11. siječnja 2024. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 22. kolovoza 2023., kojim mu je već izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, da je rješenje od 22. kolovoza 2023. konačno, zbog čega smatra da nije moguće ponovno izreći sankciju prestanka državne službe, koja je već ranije prestala.

Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na provedena dokazna sredstva, saslušanje pobliže navedenih svjedoka, a u odnosu na dio provedenih dokaza smatra da nisu prikladni dokazi za utvrđivanje bitnih činjenica u disciplinskom postupku. Tužitelj posebno daje osvrt na upotrijebljena dokazna sredstva, za koja smatra da nisu objektivni, valjani i vjerodostojni dokazi o počinjenom disciplinskom djelu i disciplinskoj odgovornosti tužitelja. Dodaje da mu je u postupku onemogućena obrana, a da je cjelokupni postupak proveden protivno temeljnim načelima i mjerodavnim odredbama propisa, jer nije bio u mogućnosti dati izjavu u vezi iskaza svjedoka, budući da svjedoci nisu saslušani na raspravi. S time u vezi tužitelj ukazuje na povredu procesnih prava, odnosno na povredu jednakosti oružja kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje. Ustraje na tvrdnji da su disciplinska tijela prihvatila dokaznu snagu službenih bilješki, jer njihov sadržaj nisu provjerila na glavnoj raspravi, već su olako prihvatila istinitim iskaze svjedoka, iako tužitelj prilikom njihovog saslušanja nije bio prisutan i nije imao uvid u sadržaj njihovih iskaza. Tužitelj ukazuje na povredu načela jednakosti sredstava, kao bitnog elementa prava na pošteno i pravično vođenje postupka. Osim niza povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku, upire na povredu ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, pri čemu ukazuje na dosljednu praksu Europskog suda za ljudska prava, tj. na zaključke i stajališta iznesena u sudskoj praksi, uključujući i presudu LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija. Tužitelj posebno napominje da u predmetnom slučaju činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela nije jasno definirana, zbog čega je izostala i zakonska osnova za utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti. Tužitelj ističe da su neki od iskaza saslušanih svjedoka u međusobnom proturječju, zbog čega se ne mogu ocijeniti vjerodostojnima. Tužitelj smatra da je ocjena o njegovoj disciplinskoj odgovornosti upravo utemeljena na takvim iskazima, koji su paušalni, jer nisu u cijelosti suglasni, a zbog čega se na njima ne mogu temeljiti zaključci i stajališta vezano uz utvrđenu disciplinsku odgovornost. Dalje u žalbi tužitelj iscrpno daje osvrt na sve provedene dokaze pojedinačno, odnosno tijek disciplinskog postupka, zaključujući da ga iskazi saslušanih svjedoka ne terete, a niti se na njima može temeljiti odluka o disciplinskoj odgovornosti, tim više jer neki od saslušanih svjedoka ne govore hrvatski jezik, već je sudski tumač za talijanski jezik po svojoj volji skratio i interpretirao dani iskaz, a što umanjuje vjerodostojnost takvog iskaza. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava sva činjenična utvrđenja, tvrdi da nije prekoračio ovlasti u službi, već revno i savjesno provodio kriminalističko istraživanje nad društvom Ana Kamen projekt d.o.o., a nakon toga inicirao pokretanje postupka protiv navedenog društva, kod Porezne uprave i Državnog inspektorata, što je rezultiralo zabranom rada tog društva i kaznenim prijavama protiv trgovačkog društva i odgovorne osobe ŠS, a što je od značaja za ocjenu iskaza navedenog svjedoka, osobito jer ni drugi svjedoci nisu potvrdili njezin iskaz.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova spora, uključujući i troškove žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu. Podredno, tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod razloga već navedenih u osporenom rješenju, u kojem je dao valjane i argumentirane razloge zbog kojih je odbio prigovore tužitelja, koje ponavlja u žalbi. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija.

5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je rješenjem tuženika od 29. siječnja 2024. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. studenog 2023., kojim je utvrđeno da je tužitelj, policijski službenik, počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) opisanu kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi" i tešku povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji, opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije". Na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. u vezi stavka 3. Zakona o policiji, tužitelju je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

6. Tijekom provedenog upravnog spora sud je održao raspravno ročište 18. srpnja 2024. i time dao mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje predmetne upravne stvari.

7. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a, ocijenivši da nije osnovan.

8. Tužitelj u stadiju žalbenog postupka i dalje osporava pravilnost činjenica na kojima je utvrđena njegova disciplinska odgovornost, pri čemu napominje da provedeni dokazi nisu vjerodostojni, a niti su prikladna dokazna sredstva u disciplinskom postupku. Dodaje da je već tijekom disciplinskog postupka osporavao istinitost iskaza svjedoka, zbog načina na koji su dokazi provedeni, a ključni su za ocjenu postojanja djela za koje se tužitelj tereti i utvrđenje njegove disciplinske odgovornosti. Tužitelj u bitnom smatra da se iskazi saslušanih svjedoka ne mogu ocijeniti vjerodostojnim, a niti su istiniti, jer nisu u međusobnom suglasju. Posebno ističe i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da mu je u predmetnom slučaju uskraćeno pravo na obranu.

9. U osvrtu na žalbene navode, ovaj Sud ocjenjuje da je sud pravilno prihvatio stajališta i zaključke disciplinskih tijela, jer su na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdila da ponašanje tužitelja, policijskog službenika ima sva zakonska obilježja teških povreda službene dužnosti, koje mu se stavljaju na teret, odnosno da su jasno definirali činjenični i pravni opis disciplinskih djela, a za koja su na nedvojben način utvrdila disciplinsku odgovornost tužitelja. Ocijenivši da se radi o počinjenju teške povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, tužitelju je pravilno izrečena kazna prestanka državne službe u skladu s odredbom članka 110. stavka 3. Zakona o policiji.

10. Naime, u upravnosudskoj kao i ustavnosudskoj praksi je izraženo stajalište da se u disciplinskom postupku činjenično stanje utvrđuje svim dokaznim sredstvima, pri čemu nema zapreke da se upotrijebe izjave i službene zabilješke sačinjene u povodu istog događaja kod istih ili drugih mjerodavnih tijela. U svakom pojedinom slučaju se odluka donosi na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi. Pri tome službena osoba koja vodi postupak ocjenjuje dokaznu vrijednost dokaznih sredstava, koju treba posebno obrazložiti.

11. Neosnovano tvrdi tužitelj da je zaključak o njegovoj disciplinskoj odgovornosti donesen na temelju nezakonitih dokaza, jer je u bitnom ocjena utemeljena na službenim zabilješkama, a i stoga jer je sadržaj i istinitost iskaza saslušanih svjedoka već ranije osporavao. Međutim, protivno tvrdnji tužitelja, službene zabilješke nisu nezakoniti dokaz koji se ne bi mogao koristiti u disciplinskom postupku. U vezi primjene različitih dokaznih standarda u disciplinskom postupku u odnosu na kazneni postupak i razliku u posljedicama tih postupaka, su već iznesena stajališta u upravnosudskoj praksi, koja su prihvaćena i u ustavnosudskoj praksi, a takva stajališta je potvrdio i Europski sud za ljudska prava.

12. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je tužitelj tijekom kriminalističkog istraživanja u odnosu na trgovačko društvo Ana Kamen projekt d.o.o. zloupotrijebio položaj policijskog službenika, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, upravo na način koji mu se u činjeničnom opisu djela stavlja na teret. Naime, disciplinska tijela su utvrdila tijekom postupka da je tužitelj nakon konzumiranja jela i pića sa društvom u restoranu "Kadena" vlastoručno potpisao račune za ispostavljene usluge, naloživši konobarima da račune ispostave na naplatu trgovačkom društvu Ana Kamen projekt d.o.o., nad kojim je provodio kriminalističko istraživanje. Disciplinska tijela su zaključak o disciplinskoj odgovornosti tužitelja utemeljila na iskazu svjedoka ŠS, VS i AS, na temelju izdanih računa restorana "Kadena" od 21. srpnja 2021., izlista komunikacije (e-mail) između restorana "Kadena" i trgovačkog društva Ana Kamen projekt d.o.o. te iskazu MS i JS te e-mail komunikaciji MS s BS. Nadalje, neosnovano tužitelj prigovara da mu tijekom provedenog disciplinskog postupka nije omogućeno sudjelovanje, jer iz zapisnika o usmenoj raspravi od 18. rujna 2023., zapisnika sastavljenih 3. listopada 2023., 19. listopada 2023., 2. studenog 2023. i 15. studenog 2023. proizlazi da je tužitelj zajedno s opunomoćenikom sudjelovao u postupku, a iz sadržaja zapisnika proizlazi da nisu imali primjedbe u vezi izvedenih dokaza, već su zapisnik vlastoručno potpisali. Također iz sadržaja zapisnika proizlazi da su tužitelj i njegov opunomoćenik bili nazočni na raspravama i mogli su postavljati pitanja svjedocima i prigovarati iskazima svjedoka, ali iz sadržaja zapisnika ne proizlazi da su dali primjedbe vezano uz iskaze svjedoka. Stoga neosnovano prigovara tužitelj povredi procesnih prava, odnosno da mu je uskraćeno pravo na obranu. Iz podataka spisa proizlazi i da je tužitelj potpisao potvrdu o oduzimanju kamena, a u vezi toga nije uvjerljiva niti životno logična tvrdnja tužitelja da nije znao što potpisuje, uvažavajući njegovo dugogodišnje iskustvo u policijskoj službi. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanima i druge tvrdnje tužitelja, uključujući i navod da je netočno utvrđeno da ima kuću s bazenom u selu [adresa] te da se predmetni kamen nalazio ispred njegove kuće, jer je tužitelj u tužbi kao svoju adresu naveo [adresa].

13. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud, kao i disciplinska tijela, osnovano su prihvatili istinitost iskaza saslušanih svjedoka, koji su u suglasju i zbog čega ne postoji bilo kakva sumnja u njihovu vjerodostojnost. Prihvaćajući navedene zapisnike vjerodostojnim, ocijenili su njihov sadržaj istinitim, jer su svjedoci u iskazima ostali kod navoda iz službenih bilješki, a koje tužitelj i njegov opunomoćenik nisu osporili, iako su bili nazočni raspravama i mogli postavljati pitanja svjedocima te dati prigovore u vezi njihovih iskaza.

14. Ocjenjujući prvostupanjski upravni spor u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz načela jednakosti oružja, ovaj Sud ne nalazi povrede ustavnog i konvencijskog načela, prava na pošteno suđenje i povredu načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog elementa. Tijekom provedenog upravnog spora sud nije počinio postupovne povrede koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporene presude, a u odnosu na sve tužbene prigovore je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, odnosno argumentirano je iznio razloge na kojima temelji odluku. Zbog toga, opseg obrazloženja presuda i relevantnost iznesenih razloga isključuju bilo kakvu sumnju o donošenju arbitrarne sudske odluke. Dodaje se i da tužitelj tijekom upravnog spora, a niti u tužbi nije predlagao provođenje daljnjeg dokaznog postupka. Stoga ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, u kojem pravcu tužitelj ukazuje u žalbi.

15. U predmetnom upravnom sporu je pravilno tužitelju izrečena kazna prestanka državne službe u skladu s odredbom članka 110. stavka 3. Zakona o policiji, jer je utvrđena disciplinska odgovornost za počinjenje teške povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Dodaje se da tužitelju državna služba nije prestala na dan 11. siječnja 2024., kada je u drugom predmetu njegova žalba odbijena, a zbog čega je tuženo tijelo bilo ovlašteno (dužno) donijeti predmetno rješenje, što pravilno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude. Stoga prigovor tužitelja istaknut u tužbi da mu je već ranije prestala služba, ocjenjuje neosnovanim.

16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS- a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

17. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, što znači da je tužitelj spor izgubio u cijelosti, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ovaj Sud odbio kao neosnovan, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović