Poslovni broj: Usž-624/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UR, državljanina Ruske Federacije, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska cesta 41, zastupanog po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5803/2023-10 od 12. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5803/2023-10 od 12. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7035, URBROJ: 511-01-212-23-12 od 16. listopada 2023. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu te se nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici tužitelja iznos od 1.875,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 16. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio bitnu činjenicu da je pozvan u vojnu službu u vrijeme izvanrednog/ratnog stanja vezano uz ruski napad na Ukrajinu, a o čemu je priložio vojni poziv. Neovisno o tome što nije osobno primio poziv, ruske vojne vlasti smatraju da je poziv dostavljen i da je on pozvan. Ističe da u vrijeme izvanrednog/ratnog stanja nije u poziciji raspravljati se s vojnim vlastima o pravilnosti dostave vojnog poziva te o tome da bi ga poštedjeli vojne službe u vrijeme takvog izvanrednog/ratnog stanja samo zbog ranijeg, davnog zdravstvenog problema minornog značaja. Ujedno, mobilizacija se vršila uz brojne nepravilnosti te bilo kakvi prigovori u vezi s pozivom i vojnom službom vrlo vjerojatno ne bi imali nikakvog pozitivnog učinka. Dalje navodi da iznesene tvrdnje prvostupanjski sud nije cijenio u kontekstu stanja u zemlji podrijetla kakvo proizlazi iz spisa i dokaza (izvješća EUAA i dr, Odluka o djelomičnoj mobilizaciji) izloženih tijekom upravnog spora, prema kojem se mobilizacija odnosi i na ograničeno sposobne osobe te je u skladu s navedenim, trebalo tumačiti okolnosti njegova slučaja i usvojiti tužbeni zahtjev.

3.2. Ističe da je čečenskog podrijetla i da se ne slaže sa vođenjem rata u Ukrajini, što je iskazao i odlaskom iz zemlje podrijetla u vrijeme izvanrednih/ratnih okolnosti, proglašene mobilizacije i dugotrajnim boravkom upravo u državi članici EU koja politički, financijski i vojno pomaže ruskom neprijatelju, Ukrajini. Iz navedenog proizlazi da se protivi ruskoj politici, što ga u slučaju povratka čini visoko izloženom neželjenoj pažnji ruskih vlasti, koja za posljedicu ima dugotrajna ispitivanja ruskih tajnih službi i/ili zlostavljanju ruskih vlasti u zatvorima uslijed odbijanja mobilizacije ili prisilnom slanju „kao dobrovoljac” u prve redove u ratu u Ukrajini.

3.3. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. prosinca 2022. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u kojemu je u bitnome naveo da je Rusku Federaciju napustio iz nekoliko razloga. Prvi vezuje za mučenje i proganjanje U, koji ne podržavaju vlast te s tim u vezi navodi da je bio mučen u [adresa]. U vezi događanja u [adresa] pojasnio je da je tamo otišao u veljači 2022. radi konzultacija s liječnikom, ali su ga na prijevaru odvezli u zgradu gdje je bio zatvoren sedam i pol mjesec i za to vrijeme mučen. Dodatno navodi da je dobio i poziv za mobilizaciju, kojeg su na pošti preuzeli njegovi roditelji te smatra da se ne smije vratiti u Rusiju radi svojih političkih stavova. Uz zahtjev je priložio presliku vojnog poziva.

8. Tijekom upravnog postupka tužitelj je saslušan te je u izjavi na zapisnik od 18. rujna 2023. izjavio da je Rusku federaciju napustio iz razloga što su ga pripadnici policije u lažiranim postupcima optužili za prodaju i korištenje narkotika na području Ingušetije. Pojasnio je da je u [adresa] otputovao radi konzultacija o mogućem operacijskom zahvatu na kralježnici. Ne može navesti adresu zgrade kamo je trebao doći niti naziv organizacije s kojom je dogovorio odlazak jer ga je tamo trebao odvesti prijatelj koji bi ga dočekao u zračnoj luci. U zračnoj luci su ga dočekale nepoznate osobe s kojima je ušao u auto. U odnosu na političke stavove je pojasnio da je na raznim mjestima s prijateljima i u krugu poznanika razgovarao o situaciji u Čečeniji te da su ga zbog toga kontaktirali pripadnici FSB-a i tražili informacije o osobi koju traže.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je izveden dokaz saslušanja tužitelja.

10. Tužitelj je u iskazu od 31. listopada 2024. između ostaloga naveo da je iz Ruske Federacije otišao zbog mobilizacije i osobne prijetnje te da drugih razloga nema. Dobio je poziv za mobilizaciju, koji nije preuzeo jer je napustio Rusku Federaciju. Navodi da je bio oslobođen obaveznog služenja vojnog roka prije mobilizacije radi ekcema, a na upit da pojasni je li to bila ograničena sposobnost pojašnjava da je bila riječ o privremenoj nesposobnosti. Stavove koji bi bili protivni ruskoj politici je iskazivao rijetko u društvu poznanika i prijatelja te ne može reći da je bio strastveni demonstrator na internetu, ali je tu i tamo znao komentirati priloge o političkim temama. Opisuje da je bio zadržan u [adresa], u gradu Magas, u privatnoj zgradi, gdje je bio 7 do 8 mjeseci. To nije bio pritvor niti zatvor već podrumska prostorija te zgrade od četiri kata, namijenjena zatvorenicima. Smatra da su vlasti znale za njegove komentare jer mu se ne bi dogodilo ono što je opisao, a poriče da bi kontaktirao organizacije kao što su ISIL i one povezane s religijom. Za mobilizaciju su mu rekli roditelji, koji su poziv podigli na pošti. Bio je oslobođen služenja vojnog roka 2007. i to je upisano u vojnoj knjižici, ali negira da je u potpunosti nesposoban za vojnu službu.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

12. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

13. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. tog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka ozbiljna nepravda definirana je kao prijetnja smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

14. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku.

15. Tužitelj je u upravnom sporu u bitnome ponovio navode koje je prethodno iznosio pred tuženikom.

15.1. Naveo je da je bio proganjan zbog političkih stavova koji su suprotni ruskoj politici, no budući da je sam iskazao da je iste iznosio samo u krugu poznanika i prijatelja i u rijetkim slučajevima komentiranjem priloga o političkim temama, pravilno su tuženik i prvostupanjski sud zaključili da zbog tog razloga nije bio proganjan te se isti ne može prihvatiti kao razlog odobravanja zaštite.

15.2. S tim u vezi, ne mogu se kao vjerodostojni prihvatiti navodi tužitelja o događaju kojeg opisuje kao „zadržavanje u podrumu zgrade u [adresa] te da bi isti bio u vezi s njegovom političkom aktivnošću. Ovo iz razloga što je ranije tijekom upravnog postupka iskazivao da je u [adresa] išao radi konzultacija oko operacije kralježnice te tom prilikom nije mogao navesti adresu zgrade, kao ni naziv organizacije koja je organizirala pregled, a neuvjerljivi su navodi da bi ušao u automobil nepoznatim osobama, unatoč tome što je očekivao prijatelja. Također, tužitelj je prije odlaska u [adresa] živio u [adresa] te su mu u neposrednoj blizini bile dostupne mnogobrojne zdravstvene ustanove za bolesti kralježnice. Stoga su neuvjerljivi navodi tužitelja da bi otputovao u [adresa], udaljenu preko 1.200 kilometara, samo radi konzultacija o mogućnosti operacije, a koje je mogao obaviti i u [adresa].

15.3. Navodi da postoji opasnosti od mobilizacije za rat u Ukrajini također nisu osnovani. Tužitelj prema vlastitom iskazu nije regulirao vojnu obvezu, poziv nije preuzeo osobno i nije potpisao primitak istog te je zemlju podrijetla napustio legalno (preko zračne luke s vlastitom putnom ispravom). Iz izvješća i općih informacija o zemlji podrijetla tužitelja proizlazi da je mobilizacija objavljena u Ruskoj Federaciji 21. rujna 2022. bila djelomična, odnosila se na rezerviste i osobe koje su služile vojni rok, a tužitelj je naveo da je bio oslobođen obaveznog služenja vojnog roka prije mobilizacije radi ekcema. Također je u upravnom postupku tuženik detaljno obrazložio razloge zbog kojih se poziv za mobilizaciju, čiji je preslik dostavio tužitelj, ne može smatrati valjanim.

16. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je u upravnom postupku i u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđeno da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojih se tužitelj ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Također nije utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika pri povratku u zemlju podrijetla od smrtne kazne ili smaknuća, mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te ozbiljne i individualne prijetnje životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

17. Stoga je pravilan zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite te da ne postoji rizik da će tužitelj biti izložen proganjanju.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke)

20. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić