Poslovni broj: Usž-852/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UP iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-154/23-8 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-154/23-8 od 13. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništena je točka II. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/600, URBROJ: 338-01-06-05-22-09 od 1. prosinca 2022. (točka I. izreke) te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/2507, URBROJ: 338-21-02-02-22-2 od 7. srpnja 2022. (točka II. izreke). Tužiteljici se priznaje ozljeda na radu nastala 2. lipnja 2022. pod dijagnozom šifre S 32.0 prema MKB-10 klasifikaciji te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu u vezi s predmetnom ozljedom (točka III. izreke).

2. Točkom II. izreke osporavanog rješenja tuženika od 1. prosinca 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 7. srpnja 2022., kojim tužiteljici ozljeda nastala 2. lipnja 2022. pod dijagnozom šifre S 32.0 nije priznata ozljedom na radu te joj u vezi s tom ozljedom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik osporava presudu suda prvoga stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Opisuje okolnosti u kojima je nastala ozljeda tužiteljice te zaključuje da se tužiteljici ne može priznati ozljeda na radu jer ozljeda nije nastala u obavljanju niti u vezi s obavljanjem rada (odnosno potrebe rada) za koje je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana te je posljedica skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužiteljice. Navodi da je ozljeda nastala prilikom preobuvanja pri kraju radnog vremena, a što nije povezano s obavljanjem radnji za koje je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana. Ističe da prostor u kojem tužiteljica radi ima klima uređaj te udovoljava uvjetima radnog okoliša (što tužiteljica ne osporava), a vrućina u ljetnim mjesecima doseže vrhunac između 13:00 i 14:00 sati. Tužiteljica ne spori da nije preobuvala cipele kako bi mogla obavljati radne zadatke, već zbog osobnih razloga (zdravstvenog stanja), pa se stoga ozljeda nastala u tim okolnostima ne može smatrati ozljedom na radu. U odnosu na skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje osiguranika (tužiteljice) tuženik navodi da se takvim treba smatrati svako ponašanje koje je dovelo do ozljeđivanja uslijed namjere i nemarnosti, pri čemu su uzroci takvog ponašanja samo primjerice pobrojani u zakonu. Pri ocjeni skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja osiguranika uzima se u obzir njegovo postupanje u odnosu na sve okolnosti slučaja, a posebno je li ozljeđivanje mogao spriječiti da je uložio dužnu pažnju te poduzeo sve što je moguće da zaštiti vlastiti (tjelesni) integritet. Stoga je neosnovano i na zakonu neutemeljeno stajalište Upravnog suda u Zagrebu iz pobijane presude da zakon točno propisuje kakva se ponašanja i postupanja mogu smatrati skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem te da nije potrebno utvrđivati na koji način je tužiteljica u trenutku nastanka ozljede sjedila. Tužiteljica je doživjela ozljeđivanje prilikom preobuvanja obuće sjedeći na stolici s kotačima, koja je u vrijeme nastanka ozljede bila ispravna, što upućuje na zaključak da je jedini uzrok ozljeđivanja tužiteljice mogao biti njeno sjedenje na prednjem rubu stolice koje je dovelo do toga da se stolica u jednom trenutku izmaknula. U tim okolnostima ozljeda tužiteljice mogla je nastati jedino kao posljedica njenog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja jer je sjedenjem na prednjem dijelu stolice s kotačima dovela u opasnost svoj tjelesni integritet. Riječ je o nesigurnom načinu sjedenja te je tužiteljica znala ili mogla znati te je trebala biti svjesna da bi u tim okolnostima stolica mogla iskliznuti te dovesti do ozljeđivanja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica u bitnom navodi da je prvostupanjski sud jasno i valjano obrazložio na temelju čega je zauzeo stav da je predmetna ozljeda tužiteljice povezana s procesom rada. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. U postupku je utvrđeno da je ozljeda tužiteljice nastala 2. lipnja 2022. u uredskom prostoru zainteresirane osobe na 3. katu, soba 303, unutar radnog vremena i to prilikom preobuvanja obuće, kada se tužiteljici, koja je sjedila za računalom, stolica s kotačima izmaknula, uslijed čega je tužiteljica pala na pod i zadobila prijelom lumbalnog kralješka.

7. U očitovanju LP, voditeljice Odjela za gospodarske djelatnosti i rad Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba od 16. studenoga 2022. navedeno je da svi djelatnici Područnog odsjeka Susedgrad imaju osjećaj nesigurnosti sjedajući na takve stolice jer bi stolica mogla otklizati, a oni ispuznuti i pasti te da tijekom osmosatnog radnog vremena svatko može napraviti pokret koji može dovesti do ozljede. U svim prostorijama, zbog velikih staklenih stijena, na visokim temperaturama stvara se vrućina bez obzira na klima uređaje.

8. Liječničko povjerenstvo tuženika donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu od 11. studenoga 2022. u kojemu je ocijenilo da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 32.0 prijelom lumbalnog kralješka može uzročno povezati s padom tužiteljice od 2. lipnja 2022.

9. Prvostupanjskim rješenjem od 7. srpnja 2022. tužiteljici nije priznata ozljeda na radu s obrazloženjem da je ozljeda nastala uslijed obavljanja aktivnosti koja nije u opisu tužiteljičinog posla niti je tužiteljica dobila nalog neposredno nadređene osobe niti je riječ o aktivnosti u vrijeme radnog odmora ili u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastanak radnog procesa, sukladno člancima 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenog osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOZO).

10. Točkom II. izreke osporavanog rješenja tuženika žalba tužiteljice je odbijena s obrazloženjem da je prema zapisniku o ispitivanju radnog okoliša EcoMission d.o.o. Varaždin od 12. ožujka 2021. utvrđeno da soba 303 lokacije Područnog ureda Susedgrad, Sigetje 2, Zagreb, u kojoj se dogodila ozljeda tužiteljice, zadovoljava propisane zahtjeve radnog okoliša u vezi s mikroklimom, osvijetljenošću i bukom te da je riječ o stolici s kotačima koja je u vrijeme nastanka ozljede bila u ispravnom stanju. Iz navedenoga tuženik zaključuje da je u okolnostima preobuvanja ozljeda mogla nastati jedino na način da je tužiteljica sjedila sasvim na prednjem rubu stolice, odnosno na nepropisan i nesiguran način, čime je dovela u opasnost svoj tjelesni integritet, a pažnjom prosječnog čovjeka toga je bila ili trebala biti svjesna, pa je predmetna ozljeda nastala uslijed njenog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja sukladno članku 67. ZOZO-a.

11. Prvostupanjski sud je zaključio da se preobuvanje cipela zbog natečenih nogu u vrijeme lipanjskih vrućina ne može smatrati skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem tužiteljice. Stoga nije od utjecaja kakav je bio način na koji je tužiteljica u trenutku nastanka predmetne ozljede sjedila, je li radna okolina tužiteljice bila uredna, stolica tehnički ispravna i sigurna za korištenje, o čemu u spisu postoje proturječni podaci. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije proizlazi da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) može uzročno-posljedično povezati s događajem od 2. lipnja 2022. te je na temelju svega navedenog zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 66. točke 1. ZOZO-a za priznavanje predmetne ozljede ozljedom na radu jer je ozljeda nastala za vrijeme radnog vremena, na radnom mjestu tužiteljice, kada je tužiteljici zbog nastavka radnog procesa i kasnijeg puta od posla do kuće zbog vremenskih uvjeta i njenog zdravstvenog stanja bilo potrebno zbog natečenih nogu preobuti cipele.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud zaključio da u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i tužiteljici priznao predmetu ozljedu ozljedom na radu kao i prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje, prema ocjeni Suda, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14. Nije sporno gdje je, u koje vrijeme i na koji je način došlo do ozljede tužiteljice. Sporno je može li se ozljedu tužiteljice smatrati ozljedom koja je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju u smislu članka 66. točke 1. ZOZO. Pored toga, sporno je i to može li se tužiteljičina ozljeda smatrati posljedicom skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti u smislu članka 67. točke 1. ZOZO-a.

15. Prema ocjeni ovoga Suda, dokazi provedeni u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu ne opravdavaju zaključak da se tužiteljičino postupanje u konkretnom slučaju može smatrati skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem u smislu članka 67. točke 1. ZOZO-a. Nijedan dokaz proveden u postupku ne ukazuje na to da je tužiteljica postupala nesavjesno ili neodgovorno niti Sud nalazi da bi događaj u kojemu je došlo do ozljede skrivila tužiteljica. S obzirom na navedeno, a imajući na umu okolnost da se ozljeda desila na radnom mjestu tužiteljice, za vrijeme radnog vremena, Sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uskraćivanje prava po osnovi ozljede na radu tužiteljici.

16. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković