Poslovni broj: Usž-2544/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C.E.M.P. d.o.o., Donji Stupnik, Trgovačka ulica 3, zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, Slovenska ulica 13, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2, radi obračunavanja i utvrđivanja visine naknade za isporučenu električnu energiju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Us I-2781/23-9 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Us I-2781/23-9 od 4. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-04/23-01/12, URBROJ: 2182- 16/28-23-1 od 13. listopada 2023. u osporenom dijelu pod točkom 2. izreke, kojim je odbačen zahtjev tužitelja, za pokretanje upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2020. i 2021. godinu, kao neosnovan. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: 15 UsI-2781/23-9 od 4. travnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, kao i odluku o troškovima spora. Smatra da je obrazloženje pobijane presude nejasno i nepotpuno te da nisu utvrđene sve odlučne činjenice. Ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti zakonsku odredbu koja je bila na snazi kada je Općina Ervenik, kao prvostupanjsko upravno tijelo, trebala provesti upravni postupak radi obračunavanja naknade. Navodi da je Odluka o visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije („Narodne novine“, 84/13., 101/13., 72/15. - dalje: Odluka) donesena na temelju Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19. - dalje: ZTEE/13.). Citira članak 139. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, 111/21.) kojim je propisano da će se postupci započeti prije stupanja na snagu tog Zakona završiti sukladno odredbama ZTEE-a/13., a odredbama toga Zakona je propisano da se na postupke uređene tim Zakonom primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. - dalje: ZUP). Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda kako nije potrebno provoditi upravni postupak radi utvrđivanja izračuna naknade te kako sud nije ovlašten samostalno procjenjivati koju će zakonsku odredbu primijeniti. U odnosu na arbitrarnost postupanja prilikom donošenja presude ukazuje na utvrđenje Ustavnog suda iz odluke, broj: U-I-4405/2013 od 31. ožujka 2015. Ističe kako je postupao sukladno zakonskim odredbama koje su bile na snazi u razdoblju u kojem je prvostupanjsko upravno tijelo bilo obvezno po službenoj dužnosti provesti upravni postupak i utvrditi visinu naknade za korištenje električne energije te za koje razdoblje je podnesen zahtjev za provedbu upravnog postupka. Smatra da izmjena zakonskih odredbi nije od utjecaja na postupanje upravnog tijela sukladno članku 139. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, 111/21.). Ukazuje na pravna shvaćanja ovog Suda iznesena u presudama, poslovni broj: Usž-3186/2022 i Usž-2295/2016. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke u sporu, usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu i rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 18. svibnja 2023. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za pokretanje upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2020. i 2021. za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije u odnosu na postrojenje Vjetroelektrane Krš Pađene Proširenje (VA36, VA38, VA 40, VA41, VA42, VA43, VA44, VA45, VA46, VA47, VA48).
7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja tuženika prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje upravnog postupka obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2020. i 2021. jer su u smislu Odluke poznati svi podaci na temelju kojih se obračunava naknada, slijedom čega u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje predmetnog upravnog postupka u smislu članka 41. stavka 2. ZUP-a.
8. Točkom I. Odluke određeno je da su energetski subjekti, odnosno vlasnici proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije dužni za prostore na kojima su izgrađene elektrane, plaćati naknadu jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinama i gradovima. Točkom V. Odluke određeno je da energetski subjekti, odnosno vlasnici proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije koji su povlašteni proizvođači električne energije iz vjetroelektrana instalirane snage veće od 1 MW, sunčanih elektrana instalirane snage veće od 0,3 MW, geotermalnih elektrana i hidroelektrana instalirane snage veće od 1 MW, a koje nisu navedene u Prilogu I. ove Odluke, dužni plaćati naknadu jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinama i gradovima, u iznosu od 0,01 kn/kWh isporučene električne energije.
9. Budući da je prema navedenim odredbama Odluke podatak o količini isporučene električne energije poznat vlasnicima proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije, predmetnu naknadu tužitelj može samostalno obračunati na temelju podataka o proizvodnji za svaki pojedini mjesec odnosno godinu po formuli koju propisuje navedena točka V. Odluke, stoga ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog postupka obračunavanja i visine naknade za isporučenu električnu energiju. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, tuženik je pravilno odbacio predmetni zahtjev tužitelja pozivom na članak 41. stavak 2. ZUP-a.
10. Prvostupanjski je sud osnovano otklonio prigovor tužitelja o potrebi primjene ranije važećeg ZTEE-a/13. koji je prestao važiti stupanjem na snagu sada važećeg Zakona o tržištu električne energije koji je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo te dao valjane razloge zbog kojih ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, dok bitne povrede odredbi postupka ovaj Sud nije našao.
12. Stoga ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i nisu od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Pravilno je rješenjem prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavka 4. ZUS-a) te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
