Poslovni broj: Usž-1313/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Željku Ostoji, odvjetniku iz Splita, Gundulićeva 26a, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1495/2024-37 od 8. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1495/2024-37 od 8. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika, KLASA: 140-03/2003/03425953038, URBROJ: 341-99-06/2-20- 9626, broj spisa: 701741 od 9. prosinca 2020.; odbijen je zahtjev tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 701741 od 13. prosinca 2017. kao i zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. U točki II. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 9. prosinca 2020. odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika, broj: 701741 od 13. prosinca 2017.
2.1. Navedenim rješenjem od 13. prosinca 2017. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Split, KLASA:140-03/16-03/03425953038, URBROJ: 341-18-06/2-16-039210 od 5. listopada 2016. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da su se ostvarili uvjeti za obnovu upravnog postupka iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku.
3.1. Neosnovano je sud odbio njegov tužbeni zahtjev obrazloživši isto navodima sudskih vještaka, vještakinje za medicinu rada, koja je u odnosu na preostalu radnu sposobnost tužitelja navela da tužitelj ne može obavljati poslove svoje struke, elektrotehničara, ali da može obavljati poslove pomoćnog radnika, te vještaka psihijatra, koji je naveo da je u jednom od priloženih medicinskih nalaza tužitelja bilo navedeno da tužitelj ne bi bio sposoban za bilo kakvu profesionalnu aktivnost, ali da je sposoban za samostalno odlučivanje. Sudska vještakinja ne obrazlaže koje bi pomoćne poslove on mogao obavljati s obzirom na dob, obrazovanje, poslove koje je ranije obavljao, mogućnost rehabilitacije. Zbog toga se ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da bi iz njezinog nalaza i mišljenja proizlazilo postojanje preostale radne sposobnosti kod tužitelja na dan smrti oca, 9. rujna 2014.
3.2. Tužitelj navodi da su tijekom vještačenja povrijeđene odredbe Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17). Naime, nije bio neposredno pregledan i u postupku nije sudjelovao njegov izabrani liječnik obiteljske medicine. U odnosu na potrebu sudjelovanja njegovog izabranog liječnika poziva se na izjavu vještaka psihijatra da što je medicinska dokumentacija iscrpnija to zaključci i nalazi vještačenja mogu biti bolje dokumentirani.
3.3. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, umjesto članka 39. stavka 4., primijenio je članak 69. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi da iz priložene medicinske dokumentacije i dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da je primjenom odredbe članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju kod tužitelja na dan smrti oca postojao potpuni gubitak radne sposobnosti.
3.4. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika od 9. prosinca 2020., dopustiti obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 13. prosinca 2017. i tužitelju priznati traženo pravo na obiteljsku mirovinu. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 1.562,50 eura.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Pobijana je presuda donesena u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2537/2022-3 od 6. lipnja 2024. kojom je bila poništena presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: 3 Us I-1072/21-16 od 31. siječnja 2022. i predmet vraćen sudu na ponovni postupak.
7.1. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je po zahtjevu tužitelja od 2. kolovoza 2019. za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 13. prosinca 2017. Tužitelj je zahtjevu priložio nalaze (od 21. travnja, 14. srpnja i 15. prosinca 2015.,od 12. srpnja i 15. studenoga 2016. i od 5 prosinca 2017.) koji nisu bili u spisu u postupku vještačenja prije donošenja navedenog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one utvrđene u upravnom postupku.
9. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 49. stavak 1. ZUS- a) i nije vezan činjenicama utvrđenima u upravnom postupku. U sudskom sporu je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima, psihijatru, doc. prim. dr. sc. Tomislavu Franiću, i vještaku medicine rada, Lucijani Krželj dr. med., na okolnost je li kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan smrti njegovog oca SŽ tj. 9. rujna 2014. ili ranije.
10. Vještaci su u zajedničkom nalazu i mišljenju od 1. listopada 2021. zaključili, nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, da tužitelj boluje od shizofrenije od prije očeve smrti, kod njega postoje oštećenja kronične naravi, ali ne takva da bi prije ili na dan očeve smrti, 9. rujna 2014., kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti.
11. Tuženik je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka dok je tužitelj istima prigovarao.
12. Nalaze vještaka upravnog postupka, prvostupanjskog od 12. rujna 2016. i drugostupanjskog od 7. prosinca 2017. na kojem se temelji rješenje tuženika od 13. prosinca 2017., te upravnog vještačenja od 26. studenoga 2020. na temelju kojeg je odbijen prijedlog za obnovu spora rješenjem tuženika od 9. prosinca 2020., te nalaz i mišljenje sudskih vještaka, očitovanje tužitelja i odgovore sudskih vještaka na primjedbe tužitelja prvostupanjski sud detaljno navodi i obrazlaže u presudi.
13. Prvostupanjski je sud održao raspravu 25. rujna 2024. na kojoj su saslušani sudski vještaci koji su ostali kod danog nalaza i mišljenja i otklonili osnovanost primjedbi tužitelja danih na njihov vještački nalaz.
13.1. Stalni sudski vještak psihijatar, doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić dr. med. je izjavio da je kod tužitelja dijagnosticirana shizofrenija, nekad označavana kao dijagnoza shizofrenija simplex bez šifre, a paralelno šizofrenija (F20.0). Izjavio je da je ocjenu o radnoj sposobnosti tužitelja bilo moguće dati bez neposrednog pregleda tužitelja, uvidom u medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi intenzitet bolesti, vrste tretmana i farmakoterapije. U postupku upravnog tijela nije bilo nužno uključiti liječnika obiteljske medicine tužitelja, ali što je medicinska dokumentacija iscrpnija, zaključni podaci i vještačenje može biti bolje dokumentirano, ali ne nužno.
13.2. Vještakinja Lucijana Krželj dr. med., specijalist medicine rada i sporta, u usmenom iskazu je izjavila u odnosu na potrebu neposrednog pregleda tužitelja da je isti pregledan 12. rujna 2016. u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Područnog ureda Zagreb. Neposredni pregled u sporu nije bio potreban jer se ocjenjuje radna sposobnost tužitelja na dan 9. rujna 2014. te obzirom na protek vremena neće utjecati na odluku. Iz nalaza od 7. listopada 2014. proizlazi da je tužitelj završio srednju elektrotehničku školu, da je upisao pravo koje nije završio. U odnosu na poslove koje bi tužitelj mogao obavljati vještakinja je izjavila da su to poslovi s posebnim uvjetima rada, da tužitelj ne bi mogao obavljati posao elektrotehničara, ali bi mogao obavljati poslove pomoćnog radnika.
14. Neosnovani su žalbeni navodi da je pobijana presuda nezakonita jer nije utvrđeno koje poslove tužitelj može obavljati, jer nije u upravnom postupku prilikom bio neposredno pregledan i zato što u postupku nije sudjelovao njegov liječnik obiteljske medicine. Iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja sudskih vještaka nesumnjivo proizlazi da kod tužitelja nije došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti na dan smrti njegova oca, a niti ranije. Navedeno kombinirano sudsko vještačenje suglasno je s ocjenom vještaka iz upravnog postupka od 26. studenoga 2020. na kojem se temelji rješenje tuženika od 13. prosinca 2020. Tužitelj je zahtjevu za obnovu postupka priložio nalaze koji su datirani prije dana kada je u upravnom postupku provedeno drugostupanjsko vještačenje, 7. prosinca 2017. Nakon provedenog upravnog i sudskog postupka pravilno su navedeni nalazi ocijenjeni takvima da ne daju osnovu za obnovu postupka priznavanja prava tužitelju na obiteljsku mirovinu.
14.1. Nije od utjecaja pozivanje tužitelja na navod vještaka da iz jednog od medicinskih nalaza proizlazi da on nije sposoban za bilo kakvu profesionalnu aktivnost, ali je sposoban za samostalno odlučivanje. Za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne su ocjena vještaka iz upravnog postupka i u sporu imenovanih sudskih vještaka, a ne pojedinačni nalaz liječnika koji je sudjelovao u liječenju tužitelja.
14.2. Predmet upravnog postupka i spora bilo je utvrditi osnovanost tužiteljeva zahtjeva za obnovu spora u kojem je predmet spora bio je li kod tužitelja na dan smrti oca ili ranije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, a ne preostala radna sposobnost. U odnosu na isto sudski su se vještaci pravilno očitovali i otklonili sve prigovore tužitelja.
14.3. Žalbeni prigovori koji se odnose na nesudjelovanje tužiteljevog liječnika obiteljske medicine i izostanak osobnog pregleda tužitelja tijekom vještačenja isticani su tijekom prvostupanjskog spora, a osnovanost istih je valjanim obrazloženjem otklonio prvostupanjski sud.
15. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku, sukladno uputi iz ovosudske presude, poslovni broj: Usž- 2537/2022-3 od 6. lipnja 2024., utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo mjerodavno za rješavanje upravnog spora, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.) koje je citirao u pobijanoj presudi. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
17. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić