REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-326/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacije d.o.o., OIB 62641419845 iz Splita, Stinice 16, kojeg zastupa punomoćnik Saša Lalić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-778/2023-5 od 25. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7328/2021-14 od 17. travnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-7328/2021-20 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 778/2023-5 od 25. ožujka 2024. i sudi:
„Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7328/2021-14 od 17. travnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-7328/2021-20 od 6. veljače 2024. u točki I. i III. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn godišnje i to za 2017., 2018., 2019., 2020., te 2021. godinu i to ukupan iznos od 1.194,51 EUR/ 9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022. godine obračunava po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate ista se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a koja na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teče kako slijedi:
za 2017.g. na iznos od 1.800,00 kn/238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2017. g. do isplate,
za 2018.g. na iznos od 1.800,00 kn/238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2018. g. do isplate,
za 2019. g. na iznos od 1.800,00 kn/238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2019.g. do isplate,
za 2020.g. na iznos od 1.800,00 kn/238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2020. g. do isplate,
za 2021. g. na iznos od 1.800,00 kn/238,90 EUR sa kamatom tekućom od 31.12.2021. g. do isplate.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 641,89 Euro u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću iznos od 238,90 Eura godišnje i to za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. i to ukupan iznos od 1.194,51 Euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i u dijelu odluke o troškovima postupka. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u pogledu dijela kamatne stope te je preinačena glede troškova postupka.
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3059/2024-2 od 11. prosinca 2024., dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Je li za ocjenu obvezne primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 115/15) za pojedinog poslodavaca mjerodavan samo upis građevinske djelatnosti u sudski registar nadležnog trgovačkog suda ili je kumulativno potrebno ispunjenje i druge pretpostavke da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu i prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti obje presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak cjelokupnog postupka i trošak revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2017., 2018., 2019., 2020. te 2021. godinu u ukupnom iznosu od 1.194,51 Eur temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 11/08, 20/08, 96/13, 142/13, 115/15, dalje: KU/08) odnosno čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 97/13 i 142/13, dalje KU/13) te važećeg čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 115/15, dalje: KU/15), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zbog kašnjenja u isplati.
9. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu te da mu tuženik nije isplaćivao jednokratni dodatak na plaću za svaku godinu u utuženom razdoblju. U odnosu na potraživanje jednokratnih dodataka primjenjuju odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18, dalje: KU/08) i čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 115/15, dalje: KU/15). Pri tome zaključuju o primjeni KU/15 jer je tuženik u sudski registar upisan kao društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), i to za graditeljstvo, cestovni prijevoz i trgovinu, a Ugovorom o radu tužitelj od 1. siječnja 2006. kod tuženika obavlja poslove rukovatelja građevinskih strojeva te da niti sam tuženik ne osporava da je graditeljstvo jedna od djelatnosti kojima se isti bavi. Nadalje, sudovi smatraju da je odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena primjena KU/15, pa da se isti primjenjuje i na tuženika zbog čega činjenica razvrstavanja djelatnosti prijevoza u NKD-u kao djelatnosti tuženika nije odlučna za utvrđivanje primjenjuje li se na tuženika KU/15. Slijedom takvih utvrđenja i zaključka nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev.
10. Tuženik u reviziji osporava zaključak nižestupanjskih sudova smatrajući da takav način izračuna smatrajući da je u primjeni čl. 47 KU/15 potrebno i da je djelatnost poslodavca sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti NKD-2007 klasificirana u djelatnost građevinarstva, a što da u konkretnom slučaju nije.
11. O ovoj je problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u većem broju odluka čime je praksa postala stabilna. Tako je u odluci broj Rev- 1178/2020-2 od 10. siječnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. -NKD 2007.“ Isto je shvaćanje zauzeto i u odlukama broj Rev-398/2023-2 od 21. veljače 2024. i Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2023. Pri tome valja naznačiti da u spisu prileži obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. prema kojoj je djelatnost tuženika cestovni prijevoz robe (list 26 spisa).
12. Navedenim pod točkom 9. obrazloženja daje se odgovor na postavljeno pitanje i reafirmira pravno shvaćanje izraženo u gore navedenim odlukama.
13. Kako pravno shvaćanje iz pobijane presude nije u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako je revizija osnovana pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke i tužbeni zahtjev odbiti.
14. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije o 150 bodova prema Tbr. 10. tpč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: tarifa), trošak revizije prema istoj odredbi u iznosu od 150 bodova što ukupno iznosi 300 bodova a uz vrijednost 1 boda od 2 Eura i uvećano za iznos PDV-a iznosi 750,00 Eura. Tuženiku je priznat trošak pristojbe na žalbu od 39,82 Eura te mu je prema zahtjevu troška iz revizije priznat trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije od 19,91 Euro i trošak pristojbe na reviziju od 19,91 Euro. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu dosuđeno je ukupno na ime troškova postupka iznos od 602,07 Eura koliko je zatražio troškovnikom uz reviziju te trošak pristojbe na žalbu od 39,82 Euro, odnosno ukupno 641,89 Eura.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
