Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-236/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika HD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovnog broja: K-61/2025-16 od 26. ožujka 2025., na sjednici 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika HD kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu presudom poslovni broj: K-61/2025-16 od 26. ožujka 2025., proglasio je krivim optuženog HD, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te ga je temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne, te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. prosinca 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 69. st. 1.-3. KZ/11, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema optuženiku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24, u svezi čega valja primijetiti da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio navesti brojeve "Narodnih novina" 80/22 i 36/24 koje su bile na snazi u vrijeme presuđenja), optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi HD po braniteljici mr. Jeleni Tkalec, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, te pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na blažu kaznu.
3. Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-272/2025-3 od 18. travnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim što u žalbi djelomično parafrazira zakonski tekst odredbe iz čl. 468. st. 1. toč. 11. (" Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12
- Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08-25), ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u odredbi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, kao niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).
7. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da je u svojoj obrani osporio da bi kritične zgode izrekao inkriminiranu prijetnju, koju nije čuo čak niti svjedok ČD s kojim je izravno i osobno razgovarao u dnevnoj sobi, kao niti sama žrtva, koja je samo posredno zaključila da bi se prijeteće riječi odnosile na nju.
7.1. Uz to, žalitelj upire i na izjavu same žrtve u kojoj je navela da se nije bojala da bi doista mogao i ostvariti izrečenu prijetnju (konkretno, zarezati joj vrat), a na temelju čega zaključuje da nije dokazano postojanje jednog od bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela – izazivanje straha ili uznemirenosti kod žrtve.
7.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, brižne i sveobuhvatne analize i ocjene vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da je optuženik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu.
7.3. Što se tiče konkretnih žalbenih navoda, prije svega valja primijetiti da prvostupanjski sud uočava kako iz iskaza svjedoka RD (oca okrivljenika) doista proizlazi da on nije čuo da bi optuženik kritične zgode kada su se zajedno nalazili u dnevnom boravku izgovorio inkriminirane riječi, međutim, pritom pravilno primjećuje da je taj svjedok naveo i da je optuženik cijelo prijepodne bio pod utjecajem alkohola, te da je pritom vrijeđao majku (žrtvu), psovao ju i obraćao joj se pogrdnim riječima, između ostalog i da je krava nepodojena te da će joj počupati kosu, zbog čega je pojačao televizor da to ne sluša, s time da i inače slabije čuje (a što je u svome iskazu potvrdila i sama žrtva), tako da iskaz tog svjedoka, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ne isključuje, a kako to pogrešno smatra žalitelj, da je optuženik kritične zgode izgovorio inkriminiranu prijetnju, samo što taj svjedok, posebice kada se ima u vidu da je namjerno pojačao televizor da to ne sluša, te da i inače slabije čuje, te riječi nije akceptirao.
7.4. Nadalje, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim činjenicama u ovome predmetu ocijenio iskaz žrtve, budući da je ista i po stavu ovog žalbenog suda iskazivala uvjerljivo, dosljedno, detaljno i okolnosno, s time da iz razloga koji su prethodno navedeni žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da iskaz svjedoka RD opovrgava njezin iskaz glede odlučnih činjenica u ovom predmetu (konkretno je li optuženik kritične zgode izrekao inkriminiranu prijetnju te je li se ista odnosila upravo na nju), odnosno upućuje na njegovu nevjerodostojnost.
7.5. Prvostupanjski sud, prije svega, pravilno uočava da je žrtva glede zbivanja koje je prethodilo samoj inkriminiranoj prijetnji iskazivala u svim bitnim momentima suglasno kao i svjedok ČD, s time da i sam optuženik u svojoj obrani potvrđuje da se prethodno cijelo jutro svađao sa oštećenicom, da joj je govorio da je krava nepodojena, da joj je psovao mater i da je sve počelo u vezi gulaša koji je isti skuhala i za koji je on smatrao da je mogao biti bolji, samo što poriče da bi joj izrekao inkriminiranu prijetnju.
7.6. Međutim, prvostupanjski sud je polazeći od dosljednog, uvjerljivog, detaljnog i okolnosnog iskaza žrtve, obranu optuženika u kojoj poriče da bi izgovorio inkriminirane riječi s pravom ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
7.7. U svezi iskaza žrtve koji se odnosi na samu inkriminiranu prijetnju, ovaj žalbeni sud dodatno uočava da je ista vrlo uvjerljivo, određeno i detaljno opisala gdje se točno nalazila i što je radila u tom trenutku (bila je u hodniku gdje je brisala pod udaljena oko 2 metra od sobe u kojoj se nalazio optuženik zajedno s njezinim suprugom), pritom jasno i određeno navevši da je isti znao da je ona tamo, te je konkretno i precizno navela riječi koje je isti izgovorio ("da bi onoj kravi zarezao vrat") i na temelju čega je zaključila da je ta prijetnja upućene upravo njoj.
7.8. U svezi spornog pitanja je li se inkriminirana prijetnja odnosila upravo na žrtvu, po stavu ovog žalbenog suda, a polazeći od nespornih činjenica da se optuženik nalazeći se pod utjecajem alkohola prethodno cijelo jutro svađao sa oštećenicom, da ju je psovao i vrijeđao, između ostalog i govoreći joj da je krava nepodojena (što mu je inače uobičajena uvreda žrtvi), kao jedini životan i logičan nameće se zaključak da su se inkriminirane riječi: "da bi onoj kravi zarezao vrat" odnosile upravo na žrtvu, s time da iz njezinog iskaza proizlazi da je optuženik znao da je ona u blizini.
7.9. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima optuženik upire na izjavu same žrtve u kojoj je navela da se nije bojala da bi doista mogao i ostvariti izrečenu prijetnju (konkretno, zarezati joj vrat), a na temelju čega zaključuje da nije dokazano postojanje jednog od bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela – izazivanje straha ili uznemirenosti kod žrtve, prije svega valja primijetiti da za postojanje ovog kaznenog djela nije odlučno je li počinitelj izrečenu prijetnju doista namjeravao i ostvariti.
7.10. Također, valja primijetiti da se postojanje kaznenog djela prijetnje, odnosno pitanje njezine ozbiljnosti ne prosuđuje prema subjektivnim kriterijima (slijedom čega nije odlučno na koji način je žrtva istu subjektivno doživjela), već prema objektivnim momentima, odnosno, ozbiljnom se smatra svaka ona prijetnja koja je po svom sadržaju i okolnostima u kojima je izrečena bila objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha ili uznemirenosti.
7.11. Imajuću na umu prethodno izložene okolnosti u kojima je optuženik žrtvi izrekao inkriminiranu prijetnju, a osobito sam njezin sadržaj: "da bi onoj kravi zarezao vrat" , tada po stavu ovog žalbenog suda nema nikakve dvojbe da se u ovom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji, odnosno o prijetećoj izjavi koja je svakako po svom sadržaju i okolnostima u kojima je izrečena bila objektivno podobna kod žrtve izazvati osjećaj straha ili uznemirenosti, a čega je optuženik nesumnjivo bio svjestan i to je htio.
8. Optuženik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije na primjeren način cijenio okolnost da je otac dvoje mldb. djece koju je dužan uzdržavati, s posljedicom da mu je izrekao prestrogu kaznenu sankciju.
8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te na temelju toga, a polazeći pritom od stupnja krivnje s kojim je počinio predmetno kazneno djelo, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu prema kojoj se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti 7 mjeseci, dok se dio kazne u istom trajanju neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te uz daljnji uvjet da uredno izvršava izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
8.2. Naime, kada se olakotna okolnost na koju u žalbi upire optuženik (činjenica da je otac dvoje mldb. djece koju je dužan uzdržavati) sagleda u svijetlu otegotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da je do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela, koje doduše nije isto odnosno istovrsno kaznenom djelu za koje je osuđen pobijanom presudom, ali govori o tome da i njegovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno sa zakonom, te da ga kazna koja mu je bila izrečena za to djelo nije odvratila od daljnjeg kažnjivog ponašanja, tada po stavu ovog žalbenog suda, žalitelj nije u pravu kada smatra da bi se u konkretnom slučaju zakonom propisana svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznenom sankcijom od one na koju je osuđen pobijanom presudom.
8.3. Stoga nije prihvaćena niti žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji.
9. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
