Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

Posl. broj: P Ob-100/2022-37

R E P U B L I KA H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Kristine mljt. Varat, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima iz Garešnice, protiv tužene ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Volić i dr. iz Garešnice, radi spora o uzdržavanja djeteta, dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da kao roditelj ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te baka tužiteljice, za uzdržavanje tužiteljice KRISTINE mlljt. VARAT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi mjesečno iznos od 50,00 eura, počevši od dana podnošenja tužbe tj. 14. travnja 2022. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće mjesečno unaprijed do svakog 15. -og u tekućem mjesecu zajedno sa zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja i to:

- od 14. travnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stoje koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena

- od 1. siječnja 2024. godine sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine s tim da je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

sve to na žiro račun majke i zz tužiteljice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., broj: HR11 2402 0063 5809 9956 1.

II. Preko dosuđenih 50,00 eura mjesečno, a do zahtijevanih 132,72 eura mjesečno odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana plati tuženoj troškove postupka u iznosu od 308,25 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude tj. 6. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine s tim da je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je ovome Sudu podnijela tužbu protiv tužene radi uzdržavanja djeteta, odnosno unuke.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je HR kao otac tužiteljice, odnosno unuk tužene, na temelju presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, broj P Ob- 57/20-27 od 11. veljače 2021. godine dužan za uzdržavanje tužiteljice doprinositi iznos od 1.000,00 kn mjesečno do 15. -tog u tekućem mjesecu, počevši od 13. ožujka 2020. godine pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti. HR, otac tužiteljice i sin tužene, nije doprinosio za uzdržavanje mlljt. tužiteljice za razdoblje od mjeseca ožujka 2020. pa do dana podnošenja predmetne tužbe, iako je zdrava, mlada i radno sposobna osoba, te živi u [adresa], s obzirom da nije zaposlen nije se mogla vršiti zapljena novčanih sredstava putem ovrhe kod FINA-e koju je tužiteljica po zz i majci podnijela 2021. godine na temelju navedene presude. Prema saznanju majke i zz tužiteljice, isti nije vlasnik imovine iz koje bi se moglo naplatiti potraživanje tužitelja.

1.2. Nadalje, iz tužbe proizlazi da je tužiteljica DR sada u dobi od 11 godina, tako da ukupne mjesečne potrebe njezinog uzdržavanja na ime odjeće, obuće, prehrane i školovanje iznose najmanje 3.000,00 kn, prema čemu je tužena u obvezi doprinositi za njezino uzdržavanje mjesečno iznos od 1.000,00 kn. Tužena je baka tužiteljice, a prema saznanju majke tužiteljice tužena prima mirovinu, bavi se poljoprivredom od čega ostvaruje dodatne prihode, te je vlasnica nekretnina u [adresa].

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da prima mirovinu u mjesečnom iznosu od 2.300,00 kuna sa uključenim dodatkom. Također, tužena navodi da je nesposobna za rad i to još od 1994. godine od kada joj je rješenjem od dana 23. srpnja 1994. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu. Spomenuta invalidska mirovina pretvorena je u starosnu mirovinu u svoti od 1.133,93 kuna rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Bjelovaru od dana 28. srpnja 2017. godine, a koji je postupak prevođenja invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti na starosnu mirovinu pokrenut po službenoj dužnosti prema odredbi članka 175., stavka 7. ZOMO-a.

2.1. Nadalje, tužena u odgovoru na tužbu navodi da živi u kućanstvu te sve režijske troškove podmiruje sama. Mjesečno za plaćanje računa za električnu energiju izdvaja 300,00 kuna, dok za vodu na godišnjoj razini plaća oko 400,00 kuna. Mjesečno podmiruje i pretplatu za HRT u iznosu od 80,00 kuna, kao i odvoz smeća 37,00 kuna mjesečno i 150,00 kuna za telefon. Na godišnjoj razini podmiruje naknadu za grobno mjesto u iznosu od 200,00 kuna i komunalnu naknadu u iznosu od 270,00 kuna. Grijanje je na drva te tužena za potrebe grijanja kupuje drva, i to svake godine najmanje oko 10 m3, što iznosi 3.500,00 kuna godišnje. U kući posjeduje plinsku bocu koja služi za kuhanje, a koju kupuje na mjesečnoj bazi u iznosu od 150,00 kuna. Tužena posjeduje vrt, no zbog bolesti i starosti više nije u mogućnosti obrađivati ga, odnosno saditi i brinuti se o posađenim biljkama budući da iste treba okopavati i zalijevati, što tuženoj bolest i slaba pokretnost ne dopušta. Tužena posjeduje pola jutra zemlje, no isto obrađuje susjed, bez ikakve naknade, samo kako joj nekretnina ne bi zarasla u korov jer sama o istoj ne može voditi brigu, odnosno ne može sama obrađivati ni kositi. Osim navedenih pola jutra zemlje, tužena u vlasništvu ima kuću u kojoj živi te oko 1 jutro šume. Kako je tužena u dobi od 66 godina, teško pokretna, invalid, često ima fizičke bolove u određenim dijelovima tijela te je primorana kupovati lijekove, kao i kreme, npr. Voltaren, a koju ne može dobiti na recept. Svi navedeni troškovi su fiksni i na mjesečnoj razini otprilike iznose oko 1.100,00 kuna, ovisno o režijama. S obzirom na primanja tužene, odnosno na mirovinu u iznosu od 2.300,00 kuna, tužena financijski nije u mogućnosti nikoga uzdržavati jer niti za sebe nema dovoljno. Tužena ističe kako uz sve navedene troškove, a s obzirom na njena primanja, nije u mogućnosti uzdržavati druge osobe jer bi time ugrozila svoju egzistenciju, odnosno kada bi podmirila tekuće mjesečne troškove i bila u obvezi uzdržavati drugu osobu, time bi dovela u pitanje mogućnost podmirenja osnovnih životnih i higijenskih potreba.

3. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-57/20-27 (list 7-12), izvadak iz matice rođenih (list 14-15), zahtjev za izravnu naplatu (list 16-17), izvod prometa po računu (list 18-26), izvadak iz zemljišne knjige (list 27-28, list 99-102), rješenje i obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] od 28. srpnja 2017. godine (list 35-37), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 23. srpnja 1994. godine (list 38-40), potvrde o plaćenim računima (list 41-47), podatke o imovinskim, obiteljskim i drugim prilikama Centra za socijalnu skrb, Područnog ureda Pakrac od 21. srpnja 2022. godine (list 61-62), potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Daruvar od 20. srpnja 2022. godine (list 64-67), izvješće o imovinskim, obiteljskim i drugim prilikama Centra za socijalnu skrb, Područnog ureda Grubišno Polje od 18. kolovoza 2022. godine (list 69-70), očevidnik o redoslijedu plaćanja Fina-e od 15. srpnja 2022. godine (list 72-76), rješenje Bjelovarsko- bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave od 15. rujna 2023. (list 105-109), medicinsku dokumentaciju za ZR (list 119-147), provedeno je medicinsko vještačenje utvrđenja radne sposobnosti tužene (list 116-117) te su izvedeni dokazi saslušanjem z.z. tužiteljice UR (list 96-97) i tužene ZR (list 80-82, list 153 i 158), kao stranaka.

4. U smislu odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama čl. 346. Obiteljskog zakona Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

5. Iz izvješća o imovinskim, obiteljskim i drugim prilikama Centra za socijalnu skrb Pakrac od 21. srpnja 2020. godine proizlazi da je zz tužiteljice UR rođena **.**.1975. u [adresa], od oca U i majke RR te da je po zanimanju frizerka sa završenom SSS. Zz tužiteljice je dana 29. prosinca 2007.godine u Velikom Grđevcu, sklopila svoj drugi po redu brak, s ĆR iz [adresa]. U tom braku rođeno je jedno dijete, kćerka ŽR rođena **.**.2010. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja sada ima prezime majke RR. ŽR je učenica te na jesen kreće u šesti razred Osnovne škole braće Radića u [adresa]. Dobra je učenica. Brak s VR razveden je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 11. veljače 2021. godine. Sukladno presudi mlljt. ŽR stanuje s majkom UR koja je izjavom kod matičara od 22. ožujka 202. godine, si vratila djevojačko prezime RR, a ocu su određeno osobni odnosi s kćerkom i uzdržavanje. ĆR nije doprinosio za Kristinino uzdržavanje, tako da je UR sada tužila majku URG, radi uzdržavanja kćerke. UR je u stalnom radnom odnosu kao konobarica u Kafiću vlasnika vulkanizerskog obrta JR iz [adresa]. UR s mlljt. kćerkom DR stanuje u iznajmljenom stanu u [adresa], vlasnika AR. Stan je veličine 40 m2, od prostorija ima hodnik, spavaću sobu, dnevni boravak s kuhinjom, te kupaonicu s WC-om. Grijanje prostorija je na centralno grijanje. Stan je namješten svim potrebnim stvarima. UR plaća najam stana 800,00 kn mjesečno plus režije. Uzdržavaju se od prihoda UR od plaće iz radnog odnosa oko 4000,00 kn mjesečno. DR je korisnica dječjeg doplatka mjesečno.

6. Na ročištu održanom dana 24. kolovoza 2023. izveden je dokaz saslušanjem zz tužiteljice koja je tom prilikom izjavila kako tužiteljica ima 13 godina i ove školske godine će krenuti u 7. razred osnovne škole. Njezini troškovi za uzdržavanjem odnose se na one uobičajene troškove za prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, troškove vezane uz školu, a pored tih troškova tu su u troškovi za izvanškolske aktivnosti s obzirom da trenira nogomet, rukomet i odbojku, te za svaku tu aktivnost se troškovi odnose na ime članarine u iznosu od 13,00 eura mjesečno, dakle ukupno za sve te aktivnosti 39,00 eura mjesečno, a za te izvanškolske aktivnosti potrebne su i tenisice i to u prosjeku mjesečno tužiteljica ima potrebu za kupnjom dvoje tenisica s obzirom da ih jako brzo uništi te taj trošak u prosjeku mjesečno iznosi oko 40,00 eura. Prosječni troškovi za uzdržavanjem tužiteljice iznose između 350,00 do 400,00 eura mjesečno. Nadalje, navodi da je sin tužene u obvezi po presudi doprinositi za tužiteljicu iznos od 1.000,00 kn, no samo je jedan mjesec platio taj iznos, pa poslije toga ništa nije doprinosio za uzdržavanje tužiteljice. Pokušala je sa naplatom putem Fine no, to je ostalo bez uspjeha. Koliko ona zna, sin tužene ĆR nema svojih nekretnina, on živi u drugoj kući od tužene, radi na crno i tako ostvaruje prihode, to je sve što je njoj poznato za njega. Sa tužiteljicom ima kontakte kada ona boravi kod tužene s obzirom da kod tužene tužiteljica boravi svaki drugi vikend u mjesecu o čemu se oni telefonski dogovaraju. Također, tužena živi već 20 godina u zajednici sa IR, njih dvoje imaju na raspolaganju dvije kuće, oboje imaju svoje mirovine, imaju zajednički dosta poljoprivrednih zemljišta, traktor, priključke, ne zna kolika su ukupna njihova primanja, ali po onome što zna sigurna je da tužena može doprinositi za uzdržavanje tužiteljice zatraženi mjesečni iznos. Kad je tužiteljica kod tužene tužena joj zna kupiti nešto od odjeće i obuće, a IR, izvanbračni suprug tužene, da tužiteljici džeparac u iznosu od nekad 5,00 eura, nekad 10,00 eura. Inače po tužiteljicu radi ostvarivanja tih druženja i susreta dolazi izvanbračni suprug tužene IR sa svojim vozilom. Zadnji puta je tužiteljica bila kod tužene prije tjedan dana i tada je bila cijeli tjedan kod tužene. Tužena po njenom mišljenju nije radno sposobna, zadnji puta kad ju je vidjela prije tjedan dana kad su vratili tužiteljicu doma ona je jedva hodala jer ima išijas i zbog čega ide na masaže. Ne zna koje je godište LR. Ona je sa tuženom razgovarala o ovom postupku i tužena joj je samo rekla da šta ona s time ima, da je tužiteljica dijete njezinog sina. Nadalje, navodi da zajedno sa tužiteljicom živi u unajmljenom stanu za koji sada plaća najam od 200,00 eura mjesečno i snosi troškove režija koji mjesečno iznose oko 200,00 eura u prosjeku. Svojih nekretnina nema. Radi kao konobarica u caffe baru Savi u [adresa], mjestu pokraj [adresa], prima plaću u visini od 700,00 eura mjesečno, to joj je jedini prihod, a za tužiteljicu prima dječji doplatak koji mjesečno iznosi 29,00 eura. Zdrava je i radno sposobna i osim tužiteljice nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba.

7. Iz izvješća o imovinskim, obiteljskim i drugim prilikama Centra za socijalnu skrb Grubišno Polje od 19. kolovoza 2022. godine za tuženu ZR proizlazi kako je tužena rođena **.**.1955. u [adresa] od oca FR i majke SR r. Z te da ima završenu osnovnu školu. U izvanbračnoj zajednici s ER je kao maloljetnica rodila dvoje djece, ĆR oca tužiteljice i Ć udanu H. Kasnije su se vjenčali. Suprug je bio ljubomoran na nju te ju je fizički zlostavljao, pa je tako jednom prilikom pobjegla od njega u Zagreb i tamo bila dvije godine. Za vrijeme dok je boravila u [adresa] nije viđala djecu. Nakon dvije godine se nakratko vratila kući, ali je opet pobjegla od supruga u [adresa] gdje se zaposlila kao konobarica. Zatim se zaposlila u gostionici u Dapčevačkim Brđanima, dok je do umirovljenja 1994. godine radila kao čistačica u Osnovnoj školi Ivana Nepomuka Jemeršića u [adresa], te ima ostvarenih 14 godina staža. 1994. je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja joj je 2017. godine prevedena na starosnu mirovinu. Od ER se kasnije razvela. O njenoj djeci su se isprva brinuli njeni roditelji, a onda su preko Centra za socijalnu skrb djeca bila smještena u udomiteljsku obitelj.

7.1. Iz istog izvješća proizlazi kako je ĆR rješenjem Centra za socijalnu skrb Grubišno Polje od 29. studenog 2019. godine priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kao radno sposobnom strancu u iznosu od 100% osnovice što iznosi 800,00 kn te je u tijeku postupak preispitivanja navedenog rješenja. ĆR je 29. prosinca 2007. sklopio brak sa UR, u kojem braku je rođena tužiteljica. Zz tužiteljice UR i HR su pri Centru sudjelovali postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja razvoda braka od srpnja do rujna 2019. godine, te su dana 12. rujna 2019. godine sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim isti nije potvrđen u sudskom postupku. Od srpnja 2019. godine bilo je evidentirano više prijava nasilja HR na štetu supruge UR zbog čega su mu bile određene i mjere opreza zabrane približavanja ili održavanja veze s osobom, te zabrane posjećivanja određenih mjesta i područja. Centar je zaprimio presudu Općinskog suda u Bjelovaru kojom se HR proglašava krivim za verbalno nasilje nad suprugom UR počinjeno u veljači 2020.

7.2. Nadalje, iz izvješća proizlazi i to kako je tužena narušenog zdravstvenog stanja te je liječena početkom devedesetih godina u više navrata na psihijatrijskom odjelu u Zagrebu i Virovitici, posljednji put 1993. godine pod dijagnozom Depressio (granična slika prema psihozi). Apatičnog je držanja s valovima plača i jecanja te je tijekom uzimanja socioamnestičkih podataka cijelo vrijeme plakala. Od lijekova uzima Normabel i neki lijek za kosti te ju boli kičma. Tužena živi sama u vlastitoj kući koju je kupila nakon što je prodala roditeljsku kuću i šest jutara zemlje. Kuća je građena 80- ih godina, katnica 200 m2. U prizemlju kuće ima kuhinju, dnevni boravak, toalet, hodnik i smočnicu, a na katu su tri sobe, kupaonica i hodnik. S obzirom da živi sama, boravi i spava u prizemlju kuće. Prostorije su odgovarajući opremljene i održavane. Kuća je priključena na električnu, vodovodnu, plinsku i telefonsku mrežu, grijanje u kući je na peć na drva, dok plin uopće ne troši. Uz kuću ima vrt, a pola jutra okućnice koju ima dala je na obradu susjedu koji ima posađen kukuruz. Osim kuće nema u vlasništvu druge nekretnine, niti pokretnine veće vrijednosti. Jedini prihod koji ima joj je starosna mirovina koja iznosi mjesečno 2.300,00 kuna, režijski troškovi ne zna koliko joj iznose. Tužena navodi da nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mljt. unuke DR jer je njezina mirovina nedovoljna i za vlastito uzdržavanje. Vrlo je nesretna zbog ovog sudskog postupka, s obzirom da je unuka ranije svake godine dolazila kod nje u posjetu, a od kako je njezina majka pokrenula radi uzdržavanja na sudu više je uopće nema u posjetu. Telefonski se s unukom čula dva puta. Majka je s unukom prije tri godine otišla tijekom noći od njezinog sina.

8. Iz iskaza tužene ZR danom na ročištu dana 7. prosinca 2022. godine proizlazi da je ĆR njezin sin te da mu je rekla da je tužena zbog uzdržavanja za unuku no, on joj je na to samo odgovorio da to nije njegov problem. Zna da on ne plaća uzdržavanje za tužiteljicu. On trenutno nigdje ne radi, a živi u jednoj prostoriji koju mu je dao na korištenje njezin bivši izvanbračni partner, za to mu ništa ne plaća, nema nikakvih stalnih prihoda, a tužena vjeruje da se uzdržava od socijalne naknade. Nema niti svoje imovine, a ima i nekih zdravstvenih poteškoća jer ga već godinama bole ruke. Tužena navodi da živi sama u svojoj kući, a oko kuće ima vrt i dvorište i sve je to površine oko pola jutra s time da ona samo jedan manji komadić koristi kao vrt za svoje potrebe dok je sve ostalo dala susjedu da obrađuje i da ore, a kako se ne bi stvarao drač, taj susjed na toj zemlji sadi kukuruz, ne plaća joj nikakvu naknadu za uživanje zemlje, niti ona to od njega traži, ali joj nekad zna dati koje jaje ili kokoš. Vlasnica je i šume koja se nalazi u mjestu Treglava, ukupna joj je površina jedan hektar, u toj šumi je bagrem, no kako iz te šume koristi drvo za ogrjev ostalo je svega oko pola jutra drva bagrema jer je sve ostalo drvo bagrema u toj šumi porušeno. Jednog susjeda plati da joj poruši drvo bagrema i da joj doveze doma jer se od tog drveta grije, a tome susjedu plaća za rušenje i prijevoz 70,00 kn po jednom prijevozu, za ovu sezonu joj je u tri navrata porušio i dovezao drvo bagrema pa mu je platila ukupno 210,00 kn za tu uslugu, a ukupno joj je dovezao oko 15 metara drva bagrema. Posebno plaća osobu koja joj cijepa drva i to sa iznosom od 35,00 kn za jedan metar, za ovu sezonu je platila toj jednoj osobi 35,00 kn po metru, a on joj je ukupno iscijepao 5 metara drva. U manjem komadiću zemlje kojeg nije dala na obradu susjedu ima svoj vrt, to je jako mala površina, a prisiljena je da si za svoje potrebe sadi krumpir, luk, mrkvu, salatu, paradajz, a jedva i to sama održava zbog svog zdravstvenog stanja. Ne drži ništa od peradi niti od stoke. 1994. otišla je u invalidsku mirovinu zbog psihičkih zdravstvenih tegoba, naknadno je ta invalidska mirovina pretvorena u starosnu mirovinu i sada prima mirovinu u iznosu od oko 2.300,00 kn mjesečno zajedno sa zaštitnim dodatkom, a koliko taj zaštitni dodatak iznosi ne može se sjetiti. Mirovina joj je jedini prihod, a troši ju za svoje osobne potrebe i to si kupuje hranu, zatim snosi troškove režija i to plaća struju u iznosu od oko 300,00 kn mjesečno, RTV pretplatu u iznosu od 80,00 kn mjesečno, komunalnu naknadu Općini u iznosu od 270,00 kn svaka tri mjeseca jer se ona plaća tromjesečno, vodu u iznosu od oko 30,00 kn mjesečno, odvoz smeća u iznosu od oko 40,00 kn mjesečno, troškove telefona u iznosu oko 100,00 kn mjesečno, grobnu naknadu u iznosu od 167,00 kn godišnje, a preko ljeta kuha na plin jer ima plinsku peć i u prosjeku godišnje kupuje dvije ili tri plinske boce, a zadnju je platila negdje oko 100,00 kn. Mirovinu troši i za higijenske potrepštine i to prašak za veš, sapun i sve ono što joj treba za higijenu. Nadalje, mirovinu troši i za kupnju lijekova i krema. Nije u mogućnosti kupovati si ništa od robe zbog male mirovine, a nosi odjeću koju joj je dala sestrična. Od lijekova kupuje kremu Voltaren, a manja ta krema košta oko 100,00 kn, a krema joj je potrebna kako bi ublažila zdravstvene tegobe jer ju boli kuk. Zatim kupuje tablete za probavu jer pije svaki dan po dvije tablete, kutija košta 48,00 kn i u njoj ima 30 tableta, pa joj treba za mjesec dvije takve kutije. Nije u mogućnosti od svoje mirovine ništa izdvojiti da bi mogla plaćati uzdržavanje za tužiteljicu. Nadalje, navodi kako je njezino zdravstveno stanje loše, psihičkih zdravstvenih tegoba ima jako dugo, zbog njih je otišla i u mirovinu, a povremeno koristi od lijekova Apaurin. Ima problema sa kukom, ne može normalno hodati, vjerojatno će morati na operaciju. Navodi da nije sposobna za nikakav rad i nije u mogućnosti raditi neke poslove od kojih bi ostvarivala zaradu. Osim sina ĆR majka je i kćerke Ć koja živi u mjestu koje je od nje udaljeno 25 km, ona živi sama u kući koju je naslijedila po pok. suprugu, ima kćerku koja se udala, a sin joj je poginuo, ona nema stalnih prihoda već radi tijekom sezone u šumi. Ona tuženoj ni na koji način ne pripomaže u njenom uzdržavanju, a niti to ona može. Sa bivšim izvanbračnim partnerom suvlasnica je na kući koja je u [adresa], no on i tužena su se podijelili tako što je on njoj na ime njenog suvlasništva isplatio novac i dao jednu zasebnu i odvojenu prostoriju od kuće koju sad koristi njen sin. Iako smo ona i njen izvanbračni partner sve dogovorno podijelili nisu to ništa papirnato riješili. Od 2018. tužena i njezin bivši izvanbračni partner OR ne žive zajedno i nisu u vezi. Izvanbračni partner joj je na ime njenog suvlasništva na nekretninama isplatio iznos od 6.000,00 eura i tim novcem i novcem koji je dobila prodajom kuće i zemlje koju je naslijedila od svojih roditelja, a dobila je iznos od 37.000,00 eura kupila je 2018. kuću u kojoj sada živim, a za nju je platila 39.000,00 eura. Osim kuće u kojoj živi uz koju ima mali vrt i oranicu sveukupno oko pola jutra i šume površine jedan hektar te jedne zasebne i odvojene prostorije na adresi [adresa] drugih nekretnina nema jer je nekretnine koje je naslijedila od svojih roditelja prodala. Navodi da nije vlasnica nekretnina koje se u zemljišnim knjigama vode kao voćnjak i oranica ograda ukupne površine 2012 čhv odnosno 7237 m2.

8.1. Tužena je 17. prosinca 2023. dodatno saslušana te je navela kako je stanje u odnosu na 2022. godinu sada samo lošije. LR ne živi sa njom već su oni samo u dobrim odnosima, no ne dijele troškove života niti troše zajednička sredstva. On sa svojom imovinom ne sudjeluje u financiranju njenog življenja, kako s nekretninama tako ni sa pokretninama ili financijskim sredstvima. On joj samo pomaže kod toga da mlljt. DR doveze kod nje. S obzirom da ona ništa ne radi, on joj ni ne može pomagati u njezinim radovima, a pored toga i on je bolestan. Ostvaruje mirovinu, zajedno sa zaštitnim dodatkom, u mjesečnom iznosu od oko 400,00 eura. Što se tiče ostale imovine sve je isto kao i 2022. godine. Unuka k njoj dođe u prosjeku dva puta mjesečno pa ostane najčešće tijekom vikenda. Za vrijeme njezinog boravka tužena financira troškove njezinog života. Isto tako, ponekad nešto kupi i Veno. Veno je tamo dok je unuka kod njih. Ponekad unuka zna ostati i tijekom praznika. Vrt koji ima oko kuće dala je da obrađuje susjed da ne raste drača. Na zemlji na kojoj je upisana kao vlasnica, sada ju koristi LR i on je tuženoj dao 6.000,00 eura za kupnju kuće u kojoj živi, a to mu nije morala vratiti jer je ona njemu ostavila kuću koju su imali na pola. Njenom sinu LR je dao jednu prostoriju u kući te njezin sin sada u toj prostoriji živi jer je LR rekao da ga ne može izbaciti van jer ne bi imao gdje živjeti. LR nema nikoga pa je onda zato u takvim odnosima s njima. Tuženoj je jako žao jer je ona unuku pomagala od rođenja pa nadalje sve dok je mogla i davala je koliko je mogla. Smatra da dijete ima roditelje te neka se njenom sinu nađe nekakav posao. On je nastradao te mu je nešto pomotalo prste na rukama te je bio i na operaciji.

8.2. Dodatno, saslušana na ročištu 24. ožujka 2025. godine, tužena izjavljuje da je netočno da bi gospodin OR živio na njezinoj adresi, odnosno on živi kod svoje kuće, odnosno na adresi na kojoj je prijavljen, dok njoj samo povremeno pomaže. OR joj je rekao da policija nije bila kod njega, a nije bila niti kod tužene. OR je šećeraš, te je operirao i štitnjaču, a ima i problema sa prostatom. On ima nekakva primanja, no tužena ne zna o kojem iznosu se radi, a zna da se radi o nekakvoj manjoj mirovinici. Osim kuće u kojoj živi, a u kojoj živi i njezin sin on nema druge imovine. U svome vlasništvu od vrjednijih pokretnina ima samo osobni automobil marke Škoda i to ne novi. Tuženoj LR pomaže u kućanskim poslovima, primjera radi u cijepanju drva. Tužena ima problema sa kralježnicom i ne može se kretati bez ortopedskih pomagala, tj. štake jer se sprema na operaciju tako da neke velike poslove osim u kućanstvu ne radi. Tužena je na skrbi geronto domaćice koja joj pomaže pospremiti kuću. Kada joj dođe unuka, tužena joj skuha te ona ostane i na spavanju. Ona dođe nekada dva vikenda mjesečno, a nekada jednom. Unuka više voli LR nego tuženu pa onda LR ostane radi nje budući je unuka vezana za njega dok su još živjeli skupa kod njegove kuće.

9. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi kako je tužena je rođena u listopadu 1955. godine te da boluje od povišenog arterijskog tlaka i angine pectoris, kronične opstruktivne bolesti pluća i njome uzrokovanog emfizema pluća, bolnog vratnog, grudnog, slabinskog sindroma, bolest karpalnog kanala, artroze kukova… Iako ordinarijus u zdravstveni karton nije upisivao nalaze pretraga, iz podataka i učestalosti upućivanja tužene na pretrage, kontinuiranog prepisivanja terapije protiv bolova i povišenog arterijskog tlaka, načina primjene navedene terapije, može se zaključiti o težini promjena i bolesti od kojih tužena boluje. Navedene promjene vještak može ocijeniti kao teže do teške. Pored toga povišen arterijski tlak je uzrokovao i bolest srčanog mišića - angina pectoris, a kronični bronhitis emfizem pluća, koji je kao takova terminalni, završni oblik plućne bolesti sprečava tuženoj uredno disanje. Temeljem toga mišljenje vještaka je da pored životne dobi tužene, koja je sada u dobi od 69 godina, i tako opisane bolesti, tuženu ograničavaju ne samo za dodatno privređivanje već i za svakodnevne životne aktivnosti. Temeljem navedenog vještak smatra da tužena svojim radom ne može ostvarivati sredstva za plaćanje doprinosa za uzdržavanje maloljetne tužiteljice kao svoje unuke .

10. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka, maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

11. Nadalje, prema odredbama čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

12. Također, prema odredbi članka 288. stavka 2., ako maloljetno dijete ne uzdržava roditelj, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

13. U ovom predmetu nije sporno da sin tužene, ĆR, odnosno otac tužiteljice ne plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu koje je prema presudi ovoga Suda dužan plaćati. Kao što nije sporno niti to da su bezuspješni ostali pokušaji naplate jer tuženik nema primanja i imovinu koja bi mogla biti predmet naplate (ovrhe).

14. Isto tako, nije sporno niti to da na strani maloljetne tužiteljice i nadalje postoji potreba za uzdržavanjem kako to u svom iskazu navodi njezina majka i zakonska zastupnica te kako je to navedeno u tužbi i kako je to navedeno u presudi kojom je određena obveza ĆR, kao oca, da plaća njezino uzdržavanje. Pored toga i opće je poznato da maloljetno dijete te dobi, koje je bez vrednije vlastite imovine i prihoda, ima potrebe za uzdržavanjem za koje moraju doprinositi druge osobe.

15. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. kuće od oko 200m2 malog vrta u kojem uzgaja povrće i okućnice (sve u površini od 7237 m2), a za okućnicu navodi da ju je dala na obradu susjedu bez naknadne kako ne bi došlo do zakorovljenosti iste.

15.1. Nadalje, tužena je suvlasnica u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. kuće u kojoj živi njezin (bivši) izvanbračni partner OR i njezin sin, otac maloljetne tužiteljice ĆR. Tužena je u svome iskazu dala razloge iz kojih tvrdi da se ona samo formalno vodi kao suvlasnik ove nekretnine dok stvarno to nije.

15.2. Isto tako, iz izvadka iz zemljišne knjige (list 99 -102 spisa) proizlazi da je tužiteljica vlasnik i nekretnina upisanih u zk. Ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kuća i dvor, vrt i oranica u površini od ukupno 5201 m2, a za koje je tužena u svom iskazu navela da ona ne zna da bi istih bila vlasnica.

15.3. Pored toga tužena je u odgovoru na tužbu i u svom iskazu navela da je vlasnica bagremove šume u Treglavi u površini od jednog hektara, a iz koje drvo koristi za potrebe svoga ogrijeva.

15.4. Iz podataka u spisu predmeta te iz iskaza tužene proizlazi da ona prima mirovinu (sa zaštitnim dodatkom) u mjesečnom iznosu od 400,00 eura.

15.5. U svom iskazu te prilažući isprave tužena je obrazložila svoje troškove uzdržavanja i to prvenstveno obrazlažući troškove režija i lijekova.

15.6. Isto tako, iz iskaza tužene proizlazi da nije radno sposobna za dodatno privređivanje, a što u svom iskazu potvrđuje i majka te zakonska zastupnica maloljetne tužiteljice.

15.7. Da tužena nije radno sposobna proizlazi i iz medicinskog vještačenja po liječniku medicine rada dr. GR, a kako je to sve već naprijed obrazloženo.

15.8. Tužena je osporila da je više u izvanbračnoj zajednici sa OR, odnosno da bi živjela zajedno sa njim i da bi oni zajedno dijelili troškove života, iako iz terenske provjere izvršene po policiji (list 156) i tvrdnji tužiteljske strane proizlazi da oni oboje žive na adresi tužene. Tužena je u svom iskazu dala razloge zašto smatra da navedena policijska provjera nije vjerodostojna.

15.9. Uz sve navedeno, nije sporno, da maloljetna tužiteljica dio vremena tj. jedan ili dva vikenda provodi u kućanstvu tužene za koje vrijeme o njoj brinu tužena i OR tj. tužena se u tom vremenu brine o njoj i omogućava joj stanovanje, prehranu, higijenu i dr.

16. Kako je to naprijed već navedeno sukladno odredbi članka 288. st. 2. Obiteljskog zakona ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

16.1. Po ocjeni ovoga Suda, prema sadržaju navedene odredbe nesumnjivo proizlazi da je obveza bake i djeda tek supsidijarna, odnosno da djedovi i bake dolaze u obzir za uzdržavanje maloljetne djece tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu, a oni ni tada nemaju tu obvezu ako nisu u mogućnosti uzdržavati unuke. Ta njihova supsidijarna obveza zakonom je ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a ona je iz istih razloga ustanovljena i prema odredbi čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97).

16.2. Smisao i cilj navedene odredbe Obiteljskog zakona, kao i odredbe citirane Konvencije nije u tome da maloljetna djeca vode dugotrajne, neizvjesne i upitno ostvarive, a često i skupe postupke, već da na brz i siguran, što jeftiniji način dođu do sredstava za svoje uzdržavanje. Stoga imajući u vidu da je supsidijarna obveza bake i djeda iz čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta, ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, svrha tih odredbi i cilj koji se njime htio postići, prema shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju je zasigurno da u situaciji nemogućnosti naplate uzdržavanja od oca koji nema prihoda i imovine iz koje bi se ti doprinosi mogli naplaćivati, da se od bake kao njegove majke tj. iz njezinih prihoda ili imovine naplati to propušteno uzdržavanje.

16.3. Dakle, u smislu odredbe čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona obveza bake na plaćanje uzdržavanja unuke nastaje u situaciji kada roditelj (ovdje otac) kao primarni obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta, a isto se temeljem već postojeće ovršne isprave nije moglo ostvariti prisilnim putem, no, sve pod pretpostavkom da baka ima sredstava iz kojih bi mogla doprinositi za uzdržavanje unuke (stav iznesen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1111/2022-2 od 22. studenoga 2022. i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1286/2021-2 od 3. prosinca 2021).

16.4. Nadalje, odredbom čl. 7. Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“, broj 92/14) propisano je da pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja. Ako su baka, odnosno djed obveznici uzdržavanja prema ovršnoj ispravi, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje u slučaju da baka, odnosno djed ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično.

16.5. S obzirom na navedeno za zaključiti da majka ima mogućnost zatražiti privremeno uzdržavanje u skladu sa Zakonom o privremenom uzdržavanju. Međutim, činjenica da to eventualno i nije napravila ne isključuje pravo maloljetne tužiteljice da zbog toga zatraži uzdržavanje u skladu sa odredbom čl. 288. st. 2. ObZ-a. Čak štoviše za podnošenje zahtjeva prema Zakonu o privremneom uzdržavanju i prihvaćanje istog potrebno je prethodno ispuniti pretpostavke propisane čl. 7. st. 1. tog Zakona, između kojih je i obveza učiniti vjerojatnim da baka i djed po roditelju koji je obveznik uzdržavanja, a tu obvezu ne izvršava, ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja

16.6. Dakle, prema općim pravilima o uzdržavanju maloljetne djece i određivanju uzdržavanja sadržanim u Obiteljskom zakonu, propisano je da su maloljetno dijete, koje ne uzdržava njegov roditelj, dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju (članak 288. stavak 2.) i to sukladno odredbama članka 307. st. 1. i 2. prema potrebama djeteta (koje su i utvrđene u ovršnoj ispravi na temelju koje je određena očeva obveza uzdržavanja i koje se potrebe odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, higijene, odgoja i obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove (sukladno odredbama članka 311. stavak 1. Obiteljskog zakona), a na strani osobe koja je dužna uzdržavati nužno utvrditi njezine mogućnosti tj. uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i imovinu te stvarne mogućnosti stjecanja povećanih prihoda, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (članak 307. stavak 3. OBZ-a).

17. No, po ocjeni ovoga Suda, u postupku ove vrste gdje je tužbeni zahtjev usmjeren u odnosu na suspidijarnog dužnika ne utvrđuje se ponovno sve isto kao u postupku protiv primarnog dužnika već je takav postupak i postojanje odluke iz takvog postupka pretpostavka da bi se mogao pokrenuti ovaj postupak jer prva pretpostavka je postojanje pravomoćne i ovršne odluke kojom je utvrđena obveza doprinosa za uzdržavanje prema roditelju djeteta (unatoč tome što je on to već i po zakonu dužan samim time što je roditelj), a druga pretpostavka je da roditelj kojem je obveza utvrđena istu ne plaća tj. da obvezu koja mu je naložena ovršnom ispravom (npr. presudom, odobrenim zajedničkim planom ili nagodbom) ne izvršava, dok bi po ocjeni ovoga Suda treća pretpostavka bila da je drugi roditelj kao zakonski zastupnik u ime maloljetnog djeteta protiv roditelja koji ne plaća uzdržavanje pokrenuo odgovarajuće (ovršne) postupke naplate i da su oni ostali bezuspješni. Da bi se zahtjev usvojio potrebno je postojanje još i dodatne pretpostavke da djed i baka po roditelju koji ne plaća uzdržavanje imaju prihode i imovinu iz koje mogu doprinositi za uzdržavanje svoje unučadi. To da li imaju mogućnosti i kolike su iste je bitno i zbog toga što se u ovakvoj situaciji može tužbeni zahtjev usvojiti i samo u dijelu ili biti odbijen ako te mogućnosti uopće ne postoje.

18. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, tužena je uz svoja primanja na ime mirovine u iznosu od 400,00 eura mjesečno i zbog svoje dobi od 70 godina u trenutku donošenja ove presude (i nešto manje na dan utuženja i tijekom postupka) te zbog svoje bolesti i manjka radne sposobnosti u svakom slučaju u maloj ili nikakvoj mogućnosti davati uzdržavanja drugim osobama, odnosno ta njezina primanja i radna sposobnost gotovo jedva pokrivaju potrebe za njezinim osobnim uzdržavanjem tj. uzdržavanjem nje same.

19. No, imovina koju tužena ima, a to su prije kuća u kojoj živi i okućnica te hektar šume kao i nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje tužena nema u ekonomskoj funkciji koja bi joj donosila korist kako bi povećala svoje prihode pa samim time i mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje. To da za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nezna da su njezine te da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] upisane na nju samo formalno dok stvarno nisu njezine Sud nije prihvatio kao uvjerljive s obzirom da suprotno proizlazi iz isprava (zemljišnih knjiga) čiji sadržaj uživa javnu vjeru. S tim u svezi za napomenuti je da tužena ove nekretnine nije iskoristila na način da naprimjer ponudi da ih prenese na tužiteljicu u kompenzaciju za uzdržavanje koje neplaća njezin sin i zbog čijeg neplaćanja se ona nalazi u predmetnoj obvezi već je omogućila da u dio nekretnine koja je u njezinom suvlasništvu (upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]) tj. da u kući jednu sobu (a vjerojatno i ostale prostorije – kuhinju i sanitarni čvor) bez naknade koristi njezin sin tj. upravo osoba koja ne plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu i koja je tuženu stavila u predmetnu obvezu. Isto tako, tužiteljica je dio okućnice oko jedne rali dala u besplatno korištenje susjedu. U današnje vrijeme je opće poznato da zbog povečane potražnje za obradivim poljoprivrednim zemljištem i takve nekretnine mogu dati u zakup tj. u obradu uz plaćanje naknade.

20. Unatoč tome što su djelatnici policije terenskom provjerom utvrdili da OR živi u kućanstvu tužene, tužena je osporila to da bi OR kao njezin izvanbračni suprug živio sa njom u zajedničkom kućanstvu i na taj način i bio dužan doprinositi u podmirivanju troškova života u tom kućanstvu, a što bi u svakom slučaju u dijelu rasteretilo primanja tužene.

21. U odnosu na navode vezane uz imovinske prilike tuženice, valja navesti da je, po ocjeni ovoga Suda, na tuženoj bio teret dokazivanja odlučnih činjenica na koje se ona poziva, s obzirom na sadržaj odredbe članka 346. ObZ, i odredbu članka 221.a Zakona o parničnom postupku, a što je izostalo (takav stav izražen je u odluci:

VSRH Rev 213/18-2 od 27. veljače 2018. godine te u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-184/16-2 od 29. veljače 2016. godine i Gž Ob- 262/2024-2 od 26. ožujka 2025. godine).

22. Nadalje, nesporno je da tužiteljica posjećuje svoju baku, odnosno tuženu, te da kod nje ostane i prespavati preko vikenda. Na taj način tužena kao baka pridonosi uzdržavanju unuke jer, kada unuka boravi kod nje, tužena podmiruje potrebe življenja i stanovanja svoje unuke.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je tuženu obvezao da plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu u iznosu od 50,00 eura mjesečno jer će time i time što snosi dio troškova dok maloljetna tužiteljica boravi kod nje sukladno svojim mogućnostima doprinijeti uzdržavanju maloljetne tužiteljice. Na taj način, naravno, neće biti pokrivene sve potrebe za uzdržavanjem maloljetne tužiteljice koje je trebao podmiriti njezin otac, sin tužene, ali po ocjeni ovoga Suda, dosuđeni iznos je s obzirom na opće starosno, zdravstveno i radno stanje tužene, njezinih primanja i imovine, maksimum tužene u mogućnosti doprinosa za uzdržavanje maloljetne tužiteljice.

24. Za napomenuti je da će za svaki obrok koji će platiti tužena imati pravo regresa od svoga sina kao osobe koja je primarno bila dužna plaćati navedeno uzdržavanje, odnosno iza kojeg je tužena stupila kao supsidijarni obveznik, pa ukoliko ona nađe načina da u dogovoru sa sinom, kojem je, među inim, omogućila besplatno stanovanje, naplati svoje potraživanje to će popraviti njezine imovinske prilike, odnosno plaćanje doprinosa za maloljetnu tužiteljicu u tom slučaju neće biti na teret njezinim imovinskim prilikama.

25. Iz čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ne proizlazi da su baka i djed dužni platiti zaostalo uzdržavanje za maloljetnu djecu, ako im uzdržavanje nije plaćao roditelj, potomak tog djeda i bake, već baka i djed mogu biti obvezani na plaćanje uzdržavanja djeteta, samo od dana podnošenja zahtjeva (tužbe) djece za uzdržavanje pa je stoga Sud u ovom predmetu u smislu odredbi članka 306. Obiteljskog zakona te sukladno traženju maloljetne tužiteljice i donio odluku na navedeni način.

26. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tj. određeno je da ih je tužena dužna platiti od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do plaćanja po važećim stopama zateznih kamata.

27. Imajući u vidu sve naprijed navedeno te cijeneći potrebe maloljetne tužiteljice, mogućnosti njezine majke i zakonske zastupnice, te imovinske prilike tužene i njezina primanja, maloljetna tužiteljica je u točki II. Izreke ove presude odbijena s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja, a do zatraženog iznosa uzdržavanja.

28. O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbi članka 366. Obiteljskog zakona tj. slobodno vodeći računa o ishodu postupka i o svim okolnostima slučaja uz smislenu primijenu odredbi članka 154. st. 2. Zakoan o parničnom postupku i to iz razloga kako slijedi.

29. Naime, ishod ovog postupka je takav da je maloljetna tužiteljica od zahtijevanih 132,72 eura djelomično uspjela do iznosa od 50,00 eura tj. uspjela je u omjeru od 36,30 % dok je tužena uspjela u omjeru od 63,70 % pa kada se u smislu odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku od postotka uspjeha tužene od 63,70 % oduzme postotak uspjeha maloljetne tužiteljice od 36,30% dobije se 27,40%, a to je postotak tj. omjer u kojem tuženoj pripadaju troškovi ovoga postupka.

30. Sud je tuženoj u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku priznao kao opravdano potrebne troškove za vođenje ovoga postupka troškove koji se odnose na zastupanje po odvjetniku i to u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), trošak zastupanja u četiri daljnje radnje u prvostupanjskom postupku od po 50 bodova za svaku, odnosno ukupno 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife) te trošak sastava obrazloženog podneska od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 53. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura.

31. Priznati trošak od 1.125,00 eura Sud je pomnožio sa naprijed navedenih 27,40 % i dobio iznos od 308,25 eura koji je tužiteljica na ime troškova postupka dužna platiti tuženoj zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate po propisanoj kamatnoj stopi.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 6. svibnja 2025. godine.

SUDAC:

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužitelja, odvjetnicima iz ZOU NR i dr.

- Pun. tuženika, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Volić i dr.