Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-764/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optužene JS, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene JS, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1977/2021-30 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene JS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1977/2021-30 od 22. siječnja 2024., optužena JS proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom droga iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 optužena JS je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženoj JS izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 oduzima se droga privremeno oduzeta od US potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, serijski broj: [serijski broj], 00074963, 00074964 i 00074965 od 9. listopada 2020. te će se ista po pravomoćnosti prvostupanjske presude uništiti. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 oduzima se šator platneni crne boje vel. 236X200 cm, jedna drobilica plave boje, promjera 6 cm, visine 2 cm, jedna drobilica u obliku lubanje sa krunom, uređaj za upuhivanje zraka marke „PRIMA KLIMA”, model PK-160-L, snage 110w, crne boje, metalni filter zraka, promjera 30 cm, visine 40 cm, te ventilator bijele boje marke „VENTS”, snage 80W sa gibljivim crijevom, privremeno oduzeti od US potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, serijski broj: [serijski broj], 00074963 i 00074965 od 9. listopada 2020 te će se isti po pravomoćnosti prvostupanjske presude uništiti. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optužena JS se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela optužena JS po branitelju Josipu Reljiću, odvjetniku iz Zagreba, navodeći da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni te je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da joj drugostupanjski sud izrekne blažu kaznu. U žalbi je također zatraženo da se o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća obavijesti branitelj optuženice te su državni odvjetnik, optuženica i branitelj optuženice obaviješteni o održavanju sjednice.

3. Na temelju članka 475. ZKP održana je sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani županijski državni odvjetnik, optužena JS i branitelj optuženice

- odvjetnik Josip Reljić iz Zagreba.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba optužene JS nije osnovana.

6. Optuženica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda zato što ne prihvaća njezinu obranu da je nakon ozlijede na radu saznala za udrugu CID u Zaprešiću, odnosno da je saznala da se od njih može kupiti CBD ulje, kreme te da se preko njih može spojiti s ljudima koji uzgajaju industrijsku konoplju, pa da je tako tijekom 2018. godine od navedene udruge nabavljala CBD ulje koje je koristila za opuštanje mišića koje je koristila nekih šest mjeseci i misli da je 1 ml bio 400,00 kuna. Potom se učlanila u tu udrugu i misli da je to bilo 2019. godine te je od njih na poklon dobila 100 sjemenki industrijske konoplje vrste carmagnola. Drži da upravo iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je bila članica udruge te da je dobila na dar određenu količinu sjemenki industrijske konoplje vrste carmagnola, a da je iskaz ispitanih svjedoka da se u udruzi ne mogu kupiti sjemenke točan, međutim ona nije ni izjavila da je sjemenke kupila od udruge nego na skupu te udruge gdje su se nalazile druge pravne osobe koje su imale ovlaštenje na prodaju tih proizvoda, da je pri tome imala i račun za kupnju, a da nikada nije ni iskazala da je sjemenke kupila od udruge, nego da ih je kupila na skupu te udruge gdje su sjemenke očito prodavali oni koji su za to imali ovlaštenje. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, žaliteljica ističe da su zdravstveni problemi bili ti koji su je natjerali da najprije koristi CBD ulje koje je kupovala od CID udruge, a koje je koristila za opuštanje mišića kroz razdoblje od 6 mjeseci, odnosno da je točan iskaz svjedoka VS iz udruge da ona nije mogla kupiti sjemenke, već ističe da sjemenke nije kupila od udruge nego na skupu udruge. Sveukupno drži da nije imala svijest da bi svojim radnjama počinila bilo kakvo nezakonito postupanje, prilaže i račun iz kojeg jasno proizlazi koje je sjemenke kupila i zasadila, tako da nije mogla znati ili pretpostaviti da bi materija koju je posadila imala koncentraciju THC preko 0,3%, pa samim time da nije ni ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti.

7. Žaliteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije znala da se ne radi o industrijskoj konoplji, već da je sadnja sjemenki bila isključivo namijenjena proizvodnji CBD ulja za potrebe liječenja.

8. Suprotno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženice kao neuvjerljivu i nelogičnu da je proizvodnja CBD ulja bila namijenjena isključivo za liječenje i da joj je bilo isplativije zasaditi sjemenke nego kupovati CBD ulje kako bi ga koristila sama, a potom i njezin otac. Kada se uzme u obzir ukupna količina biljne mase od 2.778,73 grama koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola i konoplje tipa droge marihuana, a smolasta tekućina volumena 3,6 ml sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola i ekstrakt je konoplje (hašišovo ulje) i da se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu upotrijebiti za izradu droga (NN 13/2019) tetrahidrokanabinol se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka nalazi u odjeljku 1., dok je ekstrakt konoplje na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u dijelu 1., odjeljku 1., navedeno upućuje na pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da količina droge nije namijenjena za osobnu upotrebu.

9. Stoga je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je optuženica najprije nabavila, a potom proizvela i posjedovala tvari koje su proglašene drogom, da su iste bile namijenjene neovlaštenoj prodaji proizlazi iz same količine oduzete materije u iznosu od 2.778,73 grama i 3,6 ml hašišovog ulja, pri čemu je ista bila pakirana u različite PVC vrećice i staklene bočice. Nadalje, optuženica je imala specijalne uređaje za sušenje i preradu opojne droge te je u kući napravila improvizirani šator kako bi što prije istu preradila i dalje neovlašteno prodavala što sve proizlazi iz foto dokumentacije. Pretežiti dio kuće optuženica je pretvorila u radionicu za proizvodnju droge, a u dvorištu su bile zasađene biljke marihuane. Upravo navedena količina droge, način pakiranja droge, postrojenja koja je optuženica nabavila pa i sami troškovi vezani za održavanje tog postrojenja upućuju na zaključak i demantiraju optuženicu da je proizvodnja isplativija od kupnje CBD ulja za njezino liječenje i liječenje njezinog oca te upravo upućuju na zaključak da je optuženica proizvela, nabavila i posjedovala tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji.

10. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je nakon pomne analize dokazne građe izveo argumentirane zaključke o proizvodnji, nabavi i posjedovanju tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama namijenjene za daljnju neovlaštenu prodaju čime je ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te je činjenično stanje u cijelosti pravilno i potpuno utvrđeno.

11. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, optuženica se zalaže za blaže kažnjavanje držeći da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti i životnu situaciju optuženice u koju je zapala te da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i nekom blažom kaznom.

12. Prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja olakotnih okolnosti pravilno cijenio optuženici da je neosuđivana, da se korektno držala pred sudom, protek vremena od počinjenja djela, da je majka malodobnog djeteta o kojem je dužna skrbiti, dok je otegotnim cijenio veliku količinu droge koju je nabavila, proizvela i posjedovala (2.778,73 g droge marihuana i 3,6 ml hašišovog ulja) iz čega proizlazi i upornost u proizvodnji namijenjenoj za daljnju neovlaštenu prodaju.

13. Imajući na umu sve olakotne i otegotne okolnosti, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo kazna zatvora na koju je optuženica osuđena u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđena ima izvršiti u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo - dostatna je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. Stoga je suprotno stavu optuženice prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

15. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela, jedna je od okolnosti koje su u članku 47. stavku 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

16. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom te okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

17. Upravo izražena upornost i ustrajnost ka počinjenju ovog kaznenog djela i prije svega motiviranost materijalnim probicima, nasuprot gubitku posla, kao i krizi izazvanoj epidemijom, ne mogu se prihvatiti ispričavajućom okolnosti u odnosu na postupanje optuženice i izraženu kriminalnu volju s obzirom na način počinjenja inkriminiranog joj kaznenog djela, pa će stoga imajući na umu iznijeto upravo ovako izrečena kazna utjecati kako na optuženicu tako i na druge da ne čine kaznena djela te da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Ovdje valja istaknuti da je za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 raspon kazne od 1 do 12 godina, ali jačina povrede zaštićenog dobra koja se označava i kao pogibeljnost djela, odnosi se na konkretan oblik i okolnost počinjenja, a naročito ugroza zdravlja proizvodnjom droge, stoga, nema mjesta blažem kažnjavanju.

18. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede zakona na štetu optuženice pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak