Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3757/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), [adresa], obje zastupane po Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv 1. tuženika EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), [adresa], zastupanog po MŠ, kao punomoćniku i 2. tuženika MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ŽŠ br. 8, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. tuženika EŠ i 2. tuženika MŠ protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2131/2023-44 od 12. siječnja 2023. te o žalbi 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ protiv odluke o trošku sadržane u istoj presudi, u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika EŠ i 2. tuženika MŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2131/2023- 44 od 12. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o trošku u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 3.906,01 eura do iznosa od 4.043,51 eura (za iznos od 137,50 eura).

II Uvažava se žalba 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ i preinačuje odluka o trošku pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška preko iznosa od 3.358,20 eura do iznosa od 3.906,01 eura (za iznos od 547,81 euro), i rješava:

Nalaže se 1. tuženiku EŠ i 2. tuženiku MŠ naknaditi 1. tužiteljici UŠ i 2. tužiteljici LŠ daljnji parnični trošak u iznosu od 547,81 eura, u roku 15 dana.

III Nalaže se 1. tuženiku EŠ i 2. tuženiku MŠ naknaditi 1. tužiteljici UŠ i 2. tužiteljici LŠ trošak sastava žalbe u iznosu od 85,62 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženicima da tužiteljicama predaju u posjed k. č. br. [katastarska čestica], neplodno, površine 12 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja površina je označena žutom bojom i slovima A-B-C- D-A na Skici sudskog očevida, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod., od 06. listopada 2022., koja Skica lica mjesta čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

Pod točkom II izreke je naloženo tuženicima da tužiteljicama naknade parnični trošak u iznosu od 3.358,20 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljica za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žale se 1. tuženik EŠ i 2. tuženik MŠ zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te preinačiti odluku o troškovima postupka.

3. Protiv odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, žale se 1. tužiteljica UŠ i 2. tužiteljica LŠ zbog bitne potvrde odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredba čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP-a te predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti taj dio odluke na način da naloži tuženicima naknaditi tužiteljicama, pored već dosuđenog parničnog troška od 3.358,20 eura, i daljnji trošak od 685,31 euro, kao i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. S obzirom da tužiteljice žalbom pobijaju samo odluku o trošku sadržanu u prvostupanjskoj presudi pod točkom IV izreke, u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZPP-a se smatra da su podnijele žalbu na rješenje.

6. Žalba 1. tuženika EŠ i 2. tuženika MŠ je neosnovana.

7. Žalba 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ za predaju u posjed k. č. br. [katastarska čestica], neplodno, površine 12 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od strane 1. tuženika EŠ i 2. tuženika MŠ.

U odnosu na žalbu 1. tuženika EŠ i 2. tuženika MŠ

9. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno upiru 1. tuženik EŠ i 2. tuženik MŠ. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su ovdje tužiteljice upisane kao suvlasnice na čest. 1107/16 površine 12 m2, dok su ovdje tuženici upisani kao suvlasnici na čest. 1107/4 k. o. [katastarska općina], koja se nalazi odmah uz spornu nekretninu,

- da je na očevidu održanom na licu mjesta 6. listopada 2022. (list 131-143 spisa), utvrđeno da se predmet spora u ovoj pravnoj stvari nalazi unutar ograđenog dvorišta u posjedu tuženika; da je Ista nekretnina (čest. 1107/16 k. o. [katastarska općina]) u odnosu na nekretninu tužiteljica omeđena betonskim zidom koji je izgrađen na pravcu omeđenom točkama C-D, ali ne u cijeloj dužini ovog pravca (ne do ceste, na Skici označenoj kao [adresa]), kako je to i prikazano na Skici; da se na točki D označenoj na skici sudskog očevida (list 142 spisa) nalazi spoj starog i novog zida, s time što je novi betonski zid nešto niži od starog zida, za kojeg je utvrđeno da ga je podigao prednik ovdje tužiteljice, sada pok. RŠ, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća; da je betonski zid na pravcu omeđenom točkama D-A, te A- B, sagradio ovdje tuženik MŠ te se isti nalazi unutar katastarske međe navedene čestice, na spornoj nekretnini, koja je u cijeloj svojoj površini u posjedu tuženika,

- da se stvar koju tužiteljice tužbom traže, nalazi u posjedu tuženika, odnosno predmetna nekretnina predstavlja dio tuženikovog ograđenog dvorišta,

- da iz fotografije koju su priložile tužiteljice uz tužbu (list 6 spisa), a na kojoj je vidljiv početak gradnje zida od strane tužitelja, slijedi utvrđenje prvostupanjskog suda da su, i prije izgradnje betonskog zida zatečenog na licu mjesta na očevidu 6. listopada 2022., na istom pravcu, već postojali željezni stupići povezani žičanom ogradom te da sporna nekretnina, koja je identificirana na ročištu na licu mjesta, predstavlja dio dvorišta tuženika; a da je betonski zid izgrađen po tuženiku po pravcu na kojemu je dvorište tuženika prema nekretnini tužiteljica već bilo ograđeno željeznim stupićima, uvjerio se i prvostupanjski sud neposrednim opažanjem na licu mjesta, a da su na pravcu novog betonskog zida još uvijek stari željezni stupići, vidljivo je i na fotografijama-prilogu Skici sudskog očevida (list 141 spisa),

- da je prednik tuženika JŠ od vremena sklapanja Kupoprodajnog ugovora s BŠ dana 12. veljače 1971., predmet kojega su bile opisno označene nekretnine oznake 1865 i 1866 k. o. [katastarska općina] u površini od 600 m2, u posjedu kupljenog, dok su Aneksom iz 2009. stranke utvrdile da se Kupoprodajni ugovor iz 1971. odnosi na čestice oznake 1107/4 i 1107/15 k. o. [katastarska općina], dakle, ne i na ovdje spornu česticu 1107/16 k. o. [katastarska općina],

- da je uvidom u posjedovni list 7368 od 16. listopada 1995. (list 48 spisa) utvrđeno je da je prednik tuženika, JŠ, u posjedu nekretnina označenih kao 1107/4 kuća i dvorište, 1107/15 u naravi dvorište i 1107/16 u naravi dvorište (nama sporna nekretnina), ukupne površine 612 m2; da je do ovog evidentiranja stanja posjeda došlo nakon što je prednik tuženika 1993. prijavio promjenu na zemljištu temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1971. te je tada izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na 1107/5 i 1107/16, a prema uvjetima uređenja prostora bivše SO Zadar iz 1988. te je tada u upravnom postupku utvrđeno kako je prednik tuženika u posjedu navedenih nekretnina,

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-280/94 utvrđeno da je tužitelj JŠ (prednik ovdje tuženika) podnio tužbu protiv prednika ovdje tužiteljica, dana 4. ožujka 1994., radi utvrđenja svoga prava vlasništva na čest. oznake 1107/4, 1107/15 i 1107/16 k. o. [katastarska općina]; da su prednici ovdje tužiteljica, kao tuženici, u tom postupku osporili predniku ovdje tuženika tužbeni zahtjev u odnosu na čest. 1107/16 k. o. [katastarska općina], te je u navedenom predmetu dana 13. siječnja 2003. doneseno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, i to nakon što prednik ovdje tuženika, kao tužitelj, nije u zakonom određenom roku predložio nastavak postupka u kojemu je bilo doneseno rješenje o mirovanju postupka jer uredno pozvani tužitelj (prednik ovdje tuženika) nije pristupio na ročište.

11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se u ovoj pravnoj stvari radi o vlasničkoj tužbi iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) te da je u parnici u povodu reivindikacijske tužbe tužitelj dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika te identitet stvari.

12. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako činjenica da su prednici tužiteljica u predmetu P-280/94 osporili osnovanost zahtjeva pravnog prednika ovdje tuženika, kojim je zatražio utvrđenje da je vlasnik na ovdje spornoj nekretnini, govori u prilog zaključku da je prednik ovdje tuženika, JŠ znao da mu prednici tužiteljica osporavaju pravo na ovdje utuženoj nekretnini te da, barem od vremena kada mu je traženje osporeno, nije bio pošten posjednik ovdje sporne nekretnine.

13. Nadalje, pravilna je ocjena sud prvog stupnja da to što prilikom sklapanja 2009. Aneksa kupoprodajnom ugovoru iz 1971. ovdje sporna nekretnina nije označena kao predmet kupoprodaje iz 1971., potvrđuje navode tužiteljica u ovoj pravnoj stvari da tuženici spornu nekretninu posjeduju bez valjane pravne osnove, ali govori i o poštenju tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika, kao posjednika sporne nekretnine. To iz razloga što sporna nekretnina, kako to slijedi iz citiranog Aneksa iz 2009., nije bila predmetom kupoprodaje 1971., pa ta činjenica dovodi do zaključka da prednik tuženika JŠ nije bio pošteni posjednik sporne nekretnine. Stoga je činjenica da su spornu nekretninu tuženici posjedovali, odnosno da su i danas u posjedu iste, bez stvarnopravnog učinka, odnosno nije dovela do stjecanja prava vlasništva ovdje tuženika na spornoj nekretnini temeljem dosjelosti jer njihov posjed nema kvalitetu koja se traži (pošten posjed), a takvu ocjenu u cijelost prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Opisna utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda 1. tuženik EŠ i 2. tuženik MŠ nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

15. Tako žalitelji ističu da postavljanjem betonskog zida nisu promijenili posjedovno stanje niti su oduzeli posjed tužiteljima, ali ta tvrdnja nije od odlučnog značaja u parnici u kojoj tužiteljice kao vlasnice nekretnine zahtijevaju od 1. i 2. tuženika koji posjeduje njihovu stvar da joj im predaju svoj posjed te stvari, to jest predmetne nekretnine, u skladu s čl. 161. st. 1. ZVDSP-a, pri čemu vlasnikovo pravo iz stavka 1. tog članka ne zastarijeva.

16. Nadalje, žalitelji navode da okolnost što se pravni prednik 1. i 2. tužiteljice protivio utvrđenje prava vlasništva u predmetu poslovni broj P-280/94 ne može predstavljati dostatnu činjenicu za utvrđenje da je već tada njegov posjed postao nepošten, obrazlažući kako stvarni razlog presumiranog povlačenja tužbe leži u činjenici da je njihov pravni prednik JŠ baš u to vrijeme, zbog ratnih događaja koji su njega osobno pogodili, prolazio kroz teško životno razdoblje u kojem je pitanje ove parnice postalo potpuno nebitno.

17. Opisni žalbeni navod je paušalan i neuvjerljiv jer je postupak pod poslovnim brojem P-280/94 pokrenut 4. ožujka 1994., dok je rješenje o mirovanju postupka doneseno 10. rujna 2002., a rješenje o povlačenju tužbe broj P-280/94 je doneseno 13. siječnja 2003. Dakle, mirovanje postupka je nastupilo sedam godina nakon okončanja Domovinskog rata, a rješenje kojim se tužba smatra povučenom je doneseno sedam i pol godina nakon tog rata pa ratna zbivanja nedvojbeno ne mogu biti razlog zbog kojeg je pravni prednik 1. i 2. tuženika JŠ u postupku bio pasivan, pri čemu je isti bio zastupan po odvjetniku kao punomoćniku.

18. Nadalje, na žalbene navode da bi pobijana presuda uvećala posjed pravnih sljednika RŠ za dodatnih 12 m2 pa bi u posjedu imali 152 m2 premda što nikada nisu kupili, a dodatno bi umanjila posjed JŠ na 540 m2 premda je kupio 600 m2, valja odgovoriti kako slijedi.

19. Iz Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja BŠ te kupca JŠ dana 12. veljače 1971. (list 49-50 spisa) proizlazi da je predmet kupoprodaje parcela površine 600 m2, dok je u Aneksu kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja 2009. (list 70 spisa) navedeno da se građevinska parcela koju je JŠ kupio i na kojoj je izgradio obiteljsku kuću 1972. sastoji od č.z. 1107/4 (dvorište) i č.z. 1107/15 (dvorište) k. o. [katastarska općina], ukupne površine 600 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Iz javno dostupnih podataka Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra vidljivo je da je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] od 1107/4 od 569 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] od 31 m2 bio upisan JŠ, koji je temeljem Ugovora o darovanju od 12. srpnja 2021. nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] od 31 m2 darovao DŠ iz [adresa]. Dakle, kupac JŠ je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik nekretnina od ukupno 600 m2, koja površina je i bila predmet kupoprodaje od prodavatelja BŠ, a to što je naknadno besplatno raspolagao s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] od 31 m2 i na taj način otuđio dio nekretnine koju je stekao kupnjom od prodavatelja BŠ i time smanjio ukupnu površinu kupljene čestice, izraz je njegove slobodne volje koja nije od utjecaja na predmet ovog spora.

21. S obzirom da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je na strani pravnog prednika JŠ nedostajalo poštenje u posjedovanju jer je znao da predmetna nekretnina nije bila predmet kupoprodaje iz 1971., nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane 1. i 2. tuženika i njihovog pravnog prednika, to je valjalo odbiti žalbu 1. i 2. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženici nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

23. Slijedom iznesenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci presude.

U odnosu na žalbu 1. tužiteljice UŠ i 2. tužiteljice LŠ

24. 1. tužiteljica UŠ i 2. tužiteljica LŠ u žalbi osnovano ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada im nije priznao trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu dana 6. prosinca 2023. u iznosu od 275,00 eura (s uključenim PDV-om) na koje je pristupio njihov punomoćnik te je zatražio taj trošak.

Također su u pravu žaliteljice kada navode da im je za sastav žalbe trebalo biti priznato 137,50 bodova (a ne 125 bodova) jer osnovicu od 100 bodova treba uvećati za 10% na ime zastupanja dvije osobe, što daje 110 bodova te uvećati za 25% u skladu s Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 – dalje: Tarifa), što uvećano za PDV daje 373,75 eura, a ne 312,50 eura koliko je dosudio prvostupanjski sud (61,25 eura manje). Nadalje, 1. i 2. tužiteljice ispravno ističu da je ročište od 6. listopada 2022. održano izvan sudske zgrade, odnosno radi provedbe očevida te da je zatražen trošak izbivanja iz pisarnice za 1 (jedan) započeti sat, za što je po Tbr. 39. Tarife određena nagrada od 25 bodova, a što za zastupanje 2 osobe iznosi 27,50 eura te uz vrijednost boda od 2.00 eura i uvećanjem od 25% za PDV iznosi 68,75 eura, a koji trošak im je prvostupanjski sud neosnovano nije dosudio.

U pravu su žaliteljice kada navode da je za pristup na ročišta održana dana 26. travnja 2022. i 15. ožujka 2022. njima trebao biti priznat trošak po Tbr. 9. t. 2. Tarife u visini od po 55 bodova, odnosno 137,50 eura, a ne po Tbr. 9. t. 5. Tarife (po 27,5 bodova, odnosno po 68,70 eura), a kako je to priznao prvostupanjski sud, tako da tužiteljicama treba priznati za ova dva navedena ročišta još daljnji iznos od ukupno 137,50 eura.

25. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužiteljicama trebao biti priznat i trošak sastava podneska od 13. lipnja 2021. za koji su one zatražile naknadu od 68,75 eura, jer se radi se o ostvarivanju njihovog prava na izjavljivanje prigovora protiv plaćanja sudske pristojbe koju su platile. Naime, radi se o podnesku koji nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te tuženici nisu dužni snositi trošak prigovora na nalog za plaćanje sudske pristojbe koji su izjavile tužiteljice i koji je bio u njihovom interesu.

U odnosu na žalbeni navod da je tužiteljicama trebao biti priznat trošak pribave zemljišno-knjižnih izvadaka, valja odgovoriti da je dva z.k. izvatka istog datuma pribavio punomoćnik tužiteljica elektronskim putem, što nije zahtijevalo njegov odlazak u Zemljišno-knjižni odjel Zadar ili kod javnog bilježnika, odnosno ne radi se angažmanu punomoćnika tužiteljica koji bi trebao pasti na teret 1. i 2. tuženika, dok tužiteljice imaju pravo na naknadu troška plaćene sudske pristojbe za izdane z.k. izvatke u iznosu od 5,31 euro.

26. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužiteljicama treba priznati daljnji trošak od 547,81 eura pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

27. Budući da su tužiteljice u žalbenom postupku uspjele u omjeru od 80% (priznat im je daljnji trošak 547,81 eura / pobijano 685,31 eura), u tom je omjeru valjalo 1. tužiteljici UŠ i 2. tužiteljici LŠ priznati trošak sastava žalbe. S obzirom na vps od 685,31 eura, puni trošak sastava žalbe iznosi 37,5 bodova (Tbr. 10. t. 4. i Tbr. 50. Tarife), odnosno 75,00 eura, uvećano za PDV 18,75 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 107,02 eura, a u skladu s uspjehom tužiteljica u žalbenom postupku, tuženici su im dužni naknaditi iznos od 85,62 eura pa je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac