REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-133/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŽO, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1569/2024-5 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1569/2024-5 od 3. listopada 2024. okrivljenik ŽO proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
1.2. Temeljem članka 179.a KZ/11 u vezi s člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 okrivljenom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.3. Temeljem članka 117. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 okrivljenom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.
1.4. Temeljem članka 51. KZ/11 okrivljeni je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ne krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
1.5. Temeljem članka 54. KZ/11okrivljenom se u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2024. do 3. listopada 2024.
1.6. Temeljem članka 73. KZ/11 okrivljenom je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu ispod 100 (sto) metara, te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve MO OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 5 (pet) godina.
1.7. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom.
1.8. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 333,90 eura, te trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 467. točka 4. u svezi članka 471. stavka 1. ZKP/08. Žalitelj smatra da uvjetna osuda predstavlja preblagu kaznenopravnu sankciju i da je okrivljenik na temelju pravilne ocjene svih olakotnih i otegotnih okolnosti, trebao biti osuđen na strožu kaznu. Nadalje navodi kako nije nastupila niti jedna od okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11, a i pogrešno je kao olakotno cijenjeno okrivljenikovo korektno držanje pred sudom. Smatra kako je sud precijenio okolnost da je okrivljenik na raspravi priznao kazneno djelo i izrazio kajanje, a što je uslijedilo tek nakon žrtvinog detaljnog iskaza u kojem ga je teretila za inkriminirana kaznena djela, a koji iskaz je bio potvrđen sudsko-medicinskim vještačenjem. Ističe kako je sud podcijenio okolnost okrivljenikove ranije kažnjavanosti zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste žrtve, radi čega je okrivljenika je u ovom postupku trebalo strože kazniti, te da je pogrešno primijenjen institut ublažavanja kazne. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora koja je predložena u optužnici izmijenjenoj na raspravi.
3. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te mu izrekao preblagu kaznu. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kako pojedinačno utvrđenih tako i jedinstvene kazne na koju je okrivljenik osuđen.
4.1. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao olakotnu okolnost da je okrivljeni kazneno neosuđivana osoba, da je priznao počinjenje kaznenih djela i iskreno se pokajao radi čega smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije, a i svrha kažnjavanja. Ističe se kako svrha izricanja kazne nije samo izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, već i omogućavanje počinitelju vraćanje u redovne tokove života u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela. Prvostupanjski sud smatra da uz okrivljenikovo iskreno priznanje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, dosadašnju kaznenu neosuđivanost, u korelaciji sa njegovim korektnim držanjem pred sudom, pokazuje da je isti svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti takvog ponašanja, te u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti spram počinjenih kaznenih djela, slijedom čega sud smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine nije potrebno neposredno izvršiti, već će i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja. Imajući u vidu sva navedena utvrđenja prvostupanjskog suda (točka 7.3. obrazloženja), koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, predstavlja one naročite olakotne okolnosti koje u konkretnom slučaju opravdavaju ublažavanje kazne predviđeno člankom 48. stavak 2. KZ/11.
5. Zbog naprijed navedenih olakotnih okolnosti i ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja prema okrivljeniku nije nužno izvršiti kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen već se opravdano može očekivati da će se i uvjetnom osudom uz rok kušnje od 5 godine dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kao se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja kao i generalna i specijalna prevencija. Obzirom da uvjetna osuda u ovom slučaju dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenih predmetnih kaznenih djela, a posebno činjenicu da je okrivljenik do sada kazneno neosuđivana osoba, vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te pravilno i zakonito osudio okrivljenika na uvjetnu osudu s rokom kušnje od pet godina uz primjenu sigurnosnih mjera zabrane približavanja na razdaljinu ispod 100 m te zabranu uznemiravanja ili uhođenja žrtve MO u trajanju od pet godina.
6. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje kako će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbio kao neosnovanu.
U Požegi 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
