REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-25/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja priznanja - ovrhovoditelja Društva sa ograničenom odgovornošću Miscanthus Teophipol, OIB 93532831706, Zavodska ulica 15, gradsko naselje Teophipol, Hmeljnički rajon, Hmeljnička oblast, Ukrajina, kojeg zastupa punomoćnik Borna Dejanović, odvjetnik u Zagrebu protiv protivnika priznanja - ovršenika Miscanthus d.o.o., OIB 47322272439, Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, radi priznanja i ovrhe stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protivnika priznanja - ovršenika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 132/2024-12 od 4. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Žalba protustranke priznanja - ovršenika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-132/2024-12 od 4. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja priznanja - ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora za žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja priznat je arbitražni pravorijek Bečkog međunarodnog arbitražnog centra broj ARB-5721 od 8. ožujka 2024., kojim je naloženo protivniku priznanja isplatiti predlagatelju priznanja iznos od 74.800 EUR uvećano za pripadajuće kamate, kojim je, ugovor o prodaji broj 13-12/2021 od 15. prosinca 2021., proglašen raskinutim na dan 27. lipnja 2022. i kojim je naloženo protivniku priznanja predlagatelju priznanja platiti troškove arbitraže u iznosu od 20.639,76 EUR sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), određena je ovrha na temelju navedenog međunarodnog arbitražnog pravorijeka (točka II. izreke), naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 2.129,31 EUR (točka III. izreke) te je odbijen prijedlog predlagatelja priznanja – ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, žali se protivnik priznanja – ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti.

3. Predlagatelj priznanja – ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode te ističe da se arbitražni pravorijek ne može pobijati zbog toga što je pogrešno i nepotpuno bilo utvrđeno činjenično stanje ili što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je priznanje i određivanje ovrhe stranog arbitražnog pravorijeka.

6. Žalitelj u žalbi ne navodi određeno niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

7. Netočan je žalbeni navod da predlagatelj priznanja nije postupio sukladno odredbi čl. 47. ZA, jer je uz prijedlog dostavljen ovjereni prijepis pravorijeka, dostavljen je ovjerovljeni prijepis ugovora uz ovjerovljeni prijevod na hrvatskom jeziku.

8. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 – dalje: ZA) propisano je da će se strani pravorijek priznati i odrediti njegova ovrha u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. točka 1. ZA, ili da pravorijek još nije postao obvezan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka. Stavkom 2. istog članka ZA propisano je da će se priznanje ovrha stranog pravorijeka odbiti ako sud utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske i ako bi priznanje i ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

9. Žalitelj tvrdi da je sporni arbitražni pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske (čl. 40. st. 2. ZA), jer je sudac arbitar pogrešno ocijenio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kada do izmjene ili raskida ugovora dolazi zbog promijenjenih okolnosti, već je pogrešno primijenio odredbu čl. 373. ZOO-a kada za nemogućnost ispunjenja ugovora ne odgovara ni jedna strana.

10. Žalitelj smatra da je sporna arbitražna odluka suprotna "zdravom razumu", odnosno potpuno nerazumna, a što je dovelo do apsurdne pravne situacije koja je protivna osnovnim načelima hrvatskog pravnog poretka, pa je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

11. Mišljenje žalitelja, da stajalište arbitra, izraženo u spornoj arbitražnoj odluci, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi koje reguliraju izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, već da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi o nemogućnosti ispunjenja za koju ne odgovora niti jedna strana, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi sporni pravorijek bio u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. To stoga, što su oba instituta regulirana Zakonom o obveznim odnosima (čl. 369. i čl. 373. ZOO), pa samim time primjena tih instituta ne može biti u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

12. Žalitelj sadržajno ističe da je arbitražni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno pogrešno ocijenio provedene dokaze, a što nije, niti može biti razlog, za odbijanje priznanja stranog arbitražnog pravorijeka.

13. Žalitelj svojim navodima želi izvesti pravnu konstrukciju, prema kojoj je arbitražna odluka suprotna "zdravom razumu", pa samim time i u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, za što međutim, nema uporišta u stanju predmeta spisa.

14. S obzirom da žalitelj nije istaknuo u žalbi niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, sud je, povodom žalbe, ispitao samo bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda propisana odredbom čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

15. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjene pretpostavke za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka i za određivanje ovrhe na temelju stranog arbitražnog pravorijeka, a zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostupanjskim sudom.

16. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. točka 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. Podnositelju prijedloga - ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug