- 1 -              Revd 3231/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3231/2023-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1218/2022-4 od 4. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9274/2019-47 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              I.              Tuženiku se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1218/2022-4 od 4. svibnja 2023. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

 

              "Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"

 

              II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1218/2022-4 od 4. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9274/2019-47 od 26. svibnja 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

              1. Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

 

              2. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

 

              3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

 

              4. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

 

              5. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

 

              6. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

 

              7. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

 

              8. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

 

              9. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

 

              10. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

 

              11. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?

 

2.              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti prijedlog, podredno odbiti ga kao neosnovan te je tražio trošak odgovora na prijedlog.

 

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja jer je izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenom u odlukama broj Rev-120/2023-2 od 18. veljače 2023., Rev-81/23-3 od 21. veljače 2023 Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023., kao i shvaćanju Ustavnog suda iznesenom u odluci broj U-III-5415/21 od 21. prosinca 2022. (tako i u Revd-1442/2023-2 od 25. travnja 2023. i dr.).

 

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na ostala pitanja, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

 

5. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 21. studenog 2023.