Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-69/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MU, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-191/2019-48 od 27. studenog 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu pobijanom presudom optuženog MU proglasio je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 te ga je na temelju članka 291. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako navedeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ako se bude pridržavao posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 (pri čemu je propušteno navesti kako rok provjeravanja teče od pravomoćnosti presude).
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MU u slučaju opoziva uvjetne osude vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. srpnja 2018. do 4. rujna 2018. uračunat će se u kaznu zatvora.
1.2. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 optuženiku je određena posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude oštećenom Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije, OIB: 20184981156, Ivana Meštrovića bb Varaždin, naknadi štetu u visini od 1.862,93 Eur.
1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 odlučeno je kako sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora, ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.
1.4. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), prihvaćen je imovinsko pravni zahtjev oštećenika te je naloženo optuženiku da Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije naknadi štetu u visini od 1.862,93 Eur u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 Eur u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 1. ZKP/08 i troškove kaznenog postupka u visini od 5.148,15 Eur u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni, a u dopuni žalbe i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi "na bezuvjetnu kaznu zatvora" i da mu se izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojeg je nakon obavljenog razmatranja vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilnim vrednovanjem otegotnih i olakotnih okolnosti, osobnosti optuženika i njegovog stava prema počinjenom kaznenom djelu, prilikom odmjeravanja kazne, trebao izreći strožu kaznu u vidu "bezuvjetne kazne zatvora". Nadalje u žalbi se navodi da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela i izraženo kajanje zbog toga, ali da zanemaruje kako je optuženikovo priznanje i kajanje "došlo tek na samom završetku postupka", a da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako se radi o "jednom izoliranom slučaju za optuženika" budući da je kazneno djelo činio sustavno tijekom više godina. Konačno u žalbi državni odvjetnik ističe kako je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, koje je počinio u obavljanju djelatnosti pa je sud na temelju članka 71. stavka 1. KZ/11 bio dužan optuženiku izreći predloženu sigurnosnu mjeru, a što je propustio učiniti zbog čega se predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i na način da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz članka 71. stavka 1. KZ/11.
6.1. Međutim suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne pravilno se rukovodio okolnostima koje su propisane u članku 47. KZ/11, pri čemu je na odgovarajući način vodio računa o svrsi kažnjavanja propisanoj člankom 41. istog zakona. Tako je na odgovarajući način prvostupanjski sud optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo kajanje te spremnost da u cijelosti naknadi štetu pričinjenu kaznenim djelom i dosadašnju neosuđivanost. Prvostupanjski sud je također ispravno kao olakotnu okolnost optuženiku vrednovao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se ne može pripisati njegovoj krivnji, a u kojem periodu se nije javljao kao počinitelj novih kaznenih djela i njegove obiteljske prilike jer je otac maloljetnog djeteta. Posebnih otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije pronašao osim činjenice da je kazneno djelo počinjeno kroz duže vrijeme.
6.2. I po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilnom i adekvatnom ocjenom olakotnih okolnosti i svega jedne otegotne okolnosti, primjereno je optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Međutim kako optuženik niti prije, niti poslije inkriminiranog djela nije činio druga kaznena djela, stav je ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije može postići i izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine. Državni odvjetnik zanemaruje kako je optuženiku izrečena i posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 da naknadi štetu koja je kaznenim djelom pričinjena Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije i što je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik izvrši posebnu obvezu, a ako je ne bi izvršio, u tom slučaju može se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora. Stoga na ovaj način izrečena uvjetna osuda u potpunosti je odgovarajuća osobnosti optuženika, s obzirom da se do sada nije javljao kao počinitelj kaznenih djela, da je izrazio kajanje zbog počinjenja kaznenog djela, priznao počinjenje kaznenog djela, obećao naknaditi štetu oštećenom Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije, ali i njegovim obiteljskim prilikama jer je otac maloljetnog djeteta o kojem je dužan skrbiti. Zbog toga se ne može prihvatiti prijedlog iz žalbe državnog odvjetnika da se optuženik strože kazni.
7. Isto tako nije utemeljen prijedlog iz žalbe državnog odvjetnika da se optuženiku izrekne i sigurnosna mjera iz članka 71. stavka 1. KZ/11 budući da se nakon počinjena kaznenog djela nije javljao kao počinitelj novih kaznenih djela pa je zaključak i ovog suda kako nema potrebe izreći predloženu sigurnosnu mjeru jer s obzirom na navedene okolnosti ne postoji predvidiva opasnost da će zlouporabom dužnosti odnosno djelatnosti koju i dalje obavlja počiniti kazneno djelo.
8. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana, to ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.
Split, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
