Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-295/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Ivanu Primorcu i Toniju Primorcu, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ASKET d.o.o., OIB:33574721500, Poreč, Molindrio 18, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Bulj & Srdelić d.o.o. Split, odvjetnicima u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-903/2021-48 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-903/2021-48 od 20. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenim otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2021., za obavljanje poslova "održavanja" kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. rujna 2021., te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika (st. 1.), kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (st. 2.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 553,30 €[1] /4.168,84 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 27. rujna 2021. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu, "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), te vraćanje na rad (čl.124. st.1 ZR)

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2020. na radnom mjestu "održavanje" koji rad se obavljao u prostorijama Aquacolorsa u [adresa] (vodeni park);

- da je tuženik 27. rujna 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa bez prava na otkazni rok;

- da su djelatnici Carinske uprave, Sektora za mobilne jedinice, Područna jedinica – služba za mobilne jedinice Pula-Pola dana 14. rujna 2021. vršili nadzor u prostorijama tuženika u [adresa] u vodenom ... kojom prilikom su zaplijenili 127,5 litara alkohola te ga stavili u svoj automobil marke Škoda na način da su jedan dio spremnika s alkoholom smjestili u prtljažnik, a drugi dio na stražnja sjedala, koji automobil su parkirali na parkiralištu Aquacolorska kao i da su se djelatnici Carinske uprave udaljili od automobila, a naknadno je utvrđeno da je sadržaj spremnika koji su bili na stražnjem sjedalu automobila procurio;

- da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da se 14. rujna 2021. obavljao nadzor u prostorijama Aquacolorsa u [adresa] od strane Carinske uprave, kojom prilikom su djelatnici Carinske uprave izuzeli i zaplijenili spremnike s alkoholnim pićem (127,5 litara) te ih odložili u svoj automobil marke Škoda kojeg su parkirali ispred ulaza u restoran koji se nalazi u okviru Aquaparka, te je KL portir tuženika tijekom redovitog radnog vremena u razdoblju od 14,00 do 15,00 sati vidio kako RL i JL poduzimaju nasilne radnje spram tog službenog automobila Carinske uprave i u njemu nalazećeg sadržaja, a da je za to vrijeme tužitelj bio u njihovoj neposrednoj blizini konstantno osvrćući se oko sebe da ne bi tko vidio njihovo postupanje te je potom KL o tom svjedočenju dao i pisanu izjavu u kojoj je na kraju zaključio da su to troje radnika postupali dogovorno, a zatim da iz njegovog iskaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u dogovoru s dvoje drugih radnika (RL i JL) poduzimao radnje kojima je omogućio i osiguravao realizaciju počinjenja nezakonitih radnji prema nadležnim tijelima RH koje da graniče s obilježjima bića više kaznenih dijela. Također, proizlazi da je tužitelj tijekom iznošenja svoje obrane prilikom usmenog razgovora sa ABC, odvjetnikom Borisom Buljem i ABC u cijelosti potvrdio kao točne navode radnika SL o okolnostima nastalog događaja;

- da su izvanredni otkaz ugovora o radu dobili i RL i JL, koji su vodili sudske postupke radi poništenja Odluka o otkazu ugovora o radu pred istim sudom pod brojem Pr-904/2021 koji je okončan pravomoćnim povlačenjem tužbe te Pr-902/2021 koji je pravomoćno okončan odlukom Gž R-198/2023-2 od 21. studenog 2023. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

- da je radnik SL dao pisanu izjavu 20. rujna 2021. te je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da je dana 14. rujna 2021. (utorak) u vremenskom razdoblju između 14,00 i 15,00 sati, tijekom redovnog radnog vremena i obavljanja poslova svojeg radnog mjesta neposredno opazio slijedeće da je ispred ulaza u restoran koji se nalazi u okviru "Aquaparka Aquacolors" bio parkiran automobil marke Škoda karavan, kojim su u područje "Aquaparka Aquacolors" došli djelatnici Carinske uprave, da je JL - radnik društva Asket d.o.o. naglim pokretima kroz djelomično otvoren prozor automobila marke Škoda karavan, rukujući dugim oštrim predmetom srednje debljine probijao sadržaj automobila koji su ranije unijeli djelatnici Carinske uprave, nakon čega se tekući sadržaj izlio ispod samog automobila, da je RL – direktorica društva Asket d.o.o. energičnim pokretima u više navrata bezuspješno pokušavala otvoriti prtljažnik automobila marke Škoda karavan, usmeno gestikulirajući prema radniku JL dok je naprijed imenovani postupao kako je ranije opisano, a da je tužitelj stajao u neposrednoj blizini radnika RL i JL promatrajući njihovo postupanje, pri tom osvrćući se oko sebe, očito iz razloga da tko ne bi uočio navedeno postupanje, slijedom čega zaključuje da su svih troje imenovanih radnika postupali zajednički i u dogovoru;

- da iz iskaza radnika SL proizlazi da kada mu je ponovno pročitan dio potpisane izjave koji se odnosi na tužitelja odgovorio da je točno to što je u toj izjavi u tom dijelu napisano, a na pitanje da pojasni zašto je ranije iskazivao drugačije odgovorio je da je zbunjen da više ne zna pa je na kraju na ponovno pitanje suda da točno opiše što je sve vidio s portirnice odgovorio da je vidio tužitelja kako stoji leđima okrenut od automobila Carine, a JL da je kraj tog automobila i da šipkom kroz otvoreni prozor probada, a da je tužitelj izgledao kao da tužitelj drži stražu pa je potom demonstrirao ponašanje tužitelja te je konstatirano da je svjedok okrenuo se licem prema zidu kojom prilikom je izjavio da se tužitelj nije okretao kao ringršpil već je stajao i pomicao glavu lijevo desno

- da iz iskaza DL proizlazi da joj je tog dana u jednom trenutku prišao KL, portir, a koji joj je rekao da je bio na portirnici te vidio tužitelja i JL pored carinskog auta kako pokušavaju u njega provaliti te mu je rekla da ode i sve to reći carini, a on da je rekao da će to i napraviti. Isto tako je izjavila da je bila prisutna kada je KL potpisivao izjavu i kojeg je čula kako govori da je vidio tužitelja i JL, kako JL pokušava s nekom žicom provaliti u vozilo, a tužitelj da samo stoji kraj auta;

- da iz prekršajnog naloga Središnjeg ureda Sektora za mobilne jedinice Područna jedinica – služba za mobilne jedinice Pula-Pola od 17. veljače 2022., proizlazi da je Ministarstvo financija, Carinska uprava protiv tuženika i RL izdalo prekršajni nalog – da su krivi što su dana 06. rujna 2021. i 14. rujna 2021. nezakonito posjedovali alkohol neoznačenog posebnom markicom Ministarstva financija Republike Hrvatske, bez deklaracije proizvođača i na koje nije na propisan način obračunata i plaćena trošarina te iz obrazloženja naloga proizlazi da je 14. rujna 2021. oduzeto alkoholno piće od 127,5 litara spakirano u tri kartonske kutije i odloženo u označeno službeno vozilo Carinske uprave Škoda Octavia registarske oznake [registarska oznaka] na način da su dvije kartonske kutije stavljene u prtljažnik, a treća na stražnje sjedalo. Vozilo je bilo parkirano unutar poslovnog prostora koji je ograđen i pristup imaju samo zaposlenici, te su u 14.50 sati ovlašteni carinski službenici uočili da neka tekućina curi iz službenog vozila te utvrdili da su na vrhu kartonske kutije na stražnjem sjedalu probušena dva PVC spremnika i to jedna s minimalno tri rupe, a druga s minimalno jednom rupom, te da je iscurilo minimalno 7 litara alkoholnog pića.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio iz svih provedenih dokaza u ovom postupku da je tužitelj počinio osobito teške povrede radnog odnosa koje opravdaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da su spremnici s alkoholom bili probušeni za vrijeme dok su se nalazili u carinskom automobilu, a taj carinski automobil je imao do pola spušten prozor s prednje suvozačeve strane, a bio je parkiran na parkiralištu tuženika koje je zatvoreno i nije namijenjen gostima s time da se sporno djelo dogodilo u poslijepodnevnim satima, između 12 i 15 sati, dana 14. rujna 2021., kada više nema dostave i pristup na to parkiralište imaju samo radnici tuženika što znači da je djelo mogao izvršiti samo netko od radnika tuženika ili carinici, a svjedok KL koji je bio u portirnici, vidio je RL, JL i ČL (ovdje tužitelja) da čine sporno djelo, a koji je iskazivao i u drugim postupcima. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da iako njegovi iskazi nisu u potpunosti dosljedni, u dva iskaza je izjavio da je odmah po spornom događaju do njega došao djelatnik Carinske uprave kojem je ispričao to što je vidio, a potom da se je taj carinski djelatnik vratio s djelatnicom tuženika IL pred kojom je opet ponovio što je vidio, da bi u iskazu u ovosudnom predmetu posl. br. Pr-904/2021 izjavio da je prvo otišao do IL kojoj je rekao to što je vidio, a ona da mu je rekla da to sve ode reći cariniku, a što da je učinio i to GL, a DL je u svom iskazu izjavila da je kasnije do nje došao KL koji joj je ispričao da je vidio RL, JL i ČL u obavljanju sporne radnje. Prema tome, s obzirom da je svjedok KL ostao dosljedan u bitnom, a to je da je vidio njih troje, prvo RL kako pokušava otvoriti prtljažnik carinskog automobila, pa odlazi i vrača se s JL, pa se RL udaljava, a JL gura šipku kroz poluotvoren prozor sa suvozačeve strane, a TL (ovdje tužitelj) za to vrijeme drži „stražu“, da je o tome zasigurno isti dan rekao IL, a kasnije je potpisao i Izjavu o tom svjedočenju koja se u bitnom podudara s njegovim usmenim iskazima, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret u odluci o izvanrednom otkazu te odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da Odluka o otkazu Ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita.

11. Tužitelj žalbenim navodima osporava i tumači na svoj način iskaze saslušanih svjedoka te se njegovi žalbeni navodi u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka, na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

12. S time u vezi valja reći da su neosnovani žalbeni navodi da se pobijana presuda temelji samo na iskazu SL koji da je iskaz izmijenio više puta na ročištu na kojem je saslušan i koji iskaz se razlikuje od iskaza koje je dao na drugim ročištima u svezi istog događaja i da su vidljive manjkavosti u njegovom iskazu.

13. Naime, prvostupanjski sud je izvršio detaljnu analizu iskaza SL kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, a koji je dan u ovom postupku, s iskazima koje je on dao u sudskim postupcima koji su vodili RL i JL protiv tuženika (koji su pravomoćno okončani presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž R-198/2023-2 od 21.11.2023. te Revd-1590/2024 od 11. prosinca 2024.), te zaključuje da njegovi iskazi nisu u potpunosti dosljedni, ali da su dosljedni u bitnom, a to je da je svjedok vidio njih troje, prvo RL kako pokušava otvoriti prtljažnik carinskog automobila, pa odlazi i vrača se s JL, pa se RL udaljava, a JL gura šipku kroz poluotvoren prozor sa suvozačeve strane, dok TL (ovdje tužitelj) za to vrijeme drži „stražu“ kao i da je o tome zasigurno isti dan rekao IL, a kasnije je potpisao i Izjavu o tom svjedočenju koja se u bitnom podudara s njegovim usmenim iskazima. Navedeno, proizlazi i iz iskaza DL koja je navela da joj je tog dana u jednom trenutku prišao portir KL, a koji joj je rekao da je bio na portirnici te vidio tužitelja i JL pored carinskog auta kako pokušavaju u njega provaliti te mu je rekla da ode i sve to reći carini, a on da je rekao da će to i napraviti. Isto tako je izjavila da je bila prisutna kada je KL potpisivao izjavu i kojeg je čula kako govori da je vidio tužitelja i JL, kako JL pokušava s nekom žicom provaliti u vozilo, a tužitelj da samo stoji kraj auta.

14. Pri tome valja reći da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz DL kao jasan i neproturječan, ona više nije zaposlenica tuženika i nema interes da pomogne bilo kojoj strani u postupku, a upravo je ona potvrdila da je do nje došao portir KL koji joj je ispričao da je vidio RL, JL i tužitelja u obavljanju sporne radnje, a ona ga je uputila da to kaže carinicima, dok iskazima svjedoka ČLG, VL, JL, AL i RL sud ne poklanja vjeru jer da su oni bivši radnici tuženika od kojih svi osim KLG s tuženikom vode radne sporove.

15. Daljnji žalbeni navodi da je svjedok KL u jednom od iskaza navodio kako je do njega došao carinski inspektor kojem je ispričao sve što je vidio, da bi prilikom drugog iskazivanja u drugom postupku promijenio svoj iskaz i rekao da je razgovarao samo sa jednim carinikom i IL, nakon čega je u trećem iskazu iskazao da je prvo išao reći IL što je vidio nakon čega je ista došla sa carinikom, bez utjecaja su na ocjenu vjerodostojnosti iskaza, kraj činjenice da su u bitnom dijelu takvi iskazi podudarni jer bez obzira da li je rekao što je vidio ili rekao najprije IL ili cariniku, svjedokinja DL, koja više nije radnica tuženika, decidirano je navela da joj je tog dana u jednom trenutku prišao portir KL, a koji joj je rekao da je bio na portirnici te vidio tužitelja i JL pored carinskog auta kako pokušavaju u njega provaliti te mu je rekla da ode i sve to reći carini, a on da je rekao da će to i napraviti. Isto tako je izjavila da je bila prisutna kada je KL potpisivao izjavu i kojeg je čula kako govori da je vidio tužitelja i JL, kako JL pokušava s nekom žicom provaliti u vozilo, a tužitelj da samo stoji kraj auta.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika da su ostali svjedoci, odnosno radnici tuženika u bitnom iskazivali kako iz portirnice nije moguće vidjeti mjesto na kojem je bio parkiran automobil, valja reći da iz iskaza djelatnika Carinske uprave i DL proizlazi da je iz portirnice bio vidljiv automobil Carinske uprave, koji je stražnjim dijelom bio okrenut prema portirnici, a navedeno je suglasno s dijelom iskaza AL koja je navela da iz te portirnice je moguće vidjeti mjesto na kojem je bio parkiran carinski auto ako ispred njega ne bi bilo nešto naslagano, što je u suglasju i sa iskazom carinskog službenika ŽL koji je naveo da što se tiče portirnice do koje je došao i razgovarao sa zaštitarom izjavio je da se s nje vidi njihov automobil, da nije bilo nikakvih prepreka koje bi zaklanjale pogled, a ta portirnica da je bila na udaljenosti od cca 50 m od njihovog auta.

17. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. Utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima temelji svoju odluku te utvrđuje da je upravo tužitelj sudjelovao u spornom događaju i da je bio sa radnicima koji su bušili vrećice s alkoholom na stražnjem sjedalu vozila Carinske uprave i da je pri tome pazio odnosno čuvao „stražu“ ne temelje se na pretpostavkama, već prvostupanjski sud iz provedenih dokaza i analizom istih dolazi do zaključka da je tužitelj sudjelovao u spornom događaju na način kako je to opisano te daje razloge zbog kojih, usprkos nedosljednostima u iskazu svjedoka SL, poklanja vjeru upravo iskazu tog svjedoka, čiji iskaz dovodi u korelaciju s iskazom DL. U bitnom, DL je potvrdila kako joj je SL rekao tko je sudjelovao u spornom događaju i na koji način, odnosno što je vidio, pa se stoga iskaz SL, bez obzira što on u određenim dijelovima odstupao od iskaza danih u druga dva spora koji se vode kod istog suda, a povodom tužbi RL i JL, ne može smatrati nevjerodostojnim u bitnim elementima. Da je tome tako, potvrđuje i iskaz vlasnika tuženika LL, koji je naveo da ga je spornog dana DL nazvala poslije 14,30 sati te mu rekla da je iz auta carinske inspekcije curio alkohol te je spomenula SL koji da je rekao da je vidio da JL sa šipkom probija alkohol u carinskom autu, a tužitelja kako drži stražu. Zatim, proizlazi da je drugi dan zajedno sa sinom došao prostorije Aquacolorsa te su pozvali SL da dođe i on da im je rekao da je vidio JL kako buši alkohol koji je bio u carinskom automobilu, a tužitelj da drži stražu te mu je rekao da može potpisati izjavu kod bilježnika o tome, a nakon toga na razgovor je došao tužitelj kojeg su pitali da li nešto zna, a on da im je priznao da je držao stražu za što da mu je nalog dala RL, slijedom čega su neosnovani navodi da je svjedok KL bio pod pritiskom i da izjavu o događaju nije dao dobrovoljno.

18. Naime, tužitelj na drugačiji način ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda te izvlači pojedine rečenice pri čemu iz iskaza SL jasno i nedvojbeno proizlazi da kada mu se predočuje izjava na stranici 48- 49 da potvrđuje da je to njegova izjava i da je njegov potpis, a prije nego što ju je potpisao da ju je i pročitao.

19. U odnosu na daljnje žalbene navode da tužitelj nije počinio sporno djelo, a što je utvrđeno od strane tijela ovlaštenog za progon počinitelja takvih djela- Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu u spisu broj : Kis-DO-15/2023, valja najprije reći da je građanskopravna odgovornost za postupke radnika u izvršavanju obveza njegovog radnog mjesta šira od kaznenopravne odgovornosti jer se kod postojanja građanskopravne odgovornosti ocjenjuju i ostale okolnosti konkretnog događaja i njihov utjecaj na ocjenu postupanja i ponašanja osobe uz koje se veže nastanak određenog događaja, a uključujući i one postupke koje ne rezultiraju počinjenjem kaznenog djela te su unatoč tome neprihvatljivi s aspekta građanskopravne odgovornosti (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-27/2018 od 16. siječnja 2018.) Osim toga, iz obrazloženja proizlazi da se istraga obustavlja jer iako je svjedok KL naveo da je vidio tužitelja na mjestu događaja da nije vidio da priča sa I. i II. okrivljenim, što bi upućivalo da tužitelj „drži“ straži, a što mu se i stavlja na teret, slijedom čega je tuženik i podnio prijedlog za preuzimanje kaznenog progona.

20. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio ponašanje tužitelja kao životno nelogično i neuvjerljivo jer nakon što je saznao da ga je KL inkriminirao i optužio da je držao stražu, da isti s njime nije kontaktirao niti pokušao kontaktirati i pitati ga za objašnjenje toga, jer je životno logično da bi u takvoj situaciji svatko otišao do osobe koja ga optužuje i od njega tražio objašnjenje, a ponašanje tužitelja u tom dijelu govori u prilog da je zasigurno počinio sporno djelo.

21. U odnosu na daljnje žalbene navode koji se tiču dokaza koje prvostupanjski sud nije proveo, za isto je dao razloge, odnosno dokaz uvidom u snimke nadzornih kamera u suskom postupku nije mogao biti proveden jer se prema iskazu tuženika snimke čuvaju 14 dana, nakon čega se brišu, a tužitelj nije tvrdio, a niti dokazivao da bi se snimke video nadzora čuvale duže vrijeme. To što tuženik nije izvršio uvid u snimke video nadzora prije donošenja odluke mogle bi se istom staviti na teret i mogle bi biti od utjecaja na ishod postupka samo kada ne bi bilo drugih dokaza koji dokazuju sudjelovanje tužitelja u spornom događaju, a što ovdje nije slučaj jer je postupanje tužitelja utvrđeno drugim dokazima, a isto tako neosnovani su i žalbeni navodi da budući da dokazi nisu osigurani te vrećice nisu sačuvane, nije poznat točan sastav, odnosno materijal od kojeg su vrećice izrađene te nije provedeno vještačenje ili barem pribavljeno mišljenje stručnjaka kako bi se utvrdio razlog pucanja plastičnih vrećica budući da je tijekom postupka utvrđeno i to pogotovo iz iskaza saslušanih carinskih djelatnika kada su naveli da su izašli te utvrdili da su vreće s alkoholom koje su bile smještene na stražnjem sjedalu probušene.

22. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima, tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno ispunjava svoje radne obveze te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se tužitelj nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - jer se već i ono što je učinio ili propustio učiniti, ne može okarakterizirati primjerenim ili discipliniranim te profesionalnim i odgovornim postupanjem, pa je njegovim propustima, pravilno dan značaj povrede koja po svojoj težini i karakteru opravdava pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu.

23. Slijedom toga su neosnovani žalbeni navodi u smislu nepostojanja težih razloga koji opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora o radu te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz i da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

24. Naime, tužitelj se, prema prosudbi i ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s preuzetim obvezama iz sklopljenog Ugovora o radu, odnosno nije uredno i savjesno obavljao rad te se nije ponašao takvim standardom ponašanja - jer je svojim pristupom poslu stvorio ono sa čime je nespojiva priroda njegovog posla na radnom mjestu "održavanje", slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da utvrđeno ponašanje tužitelja ipak ima značaj kršenja obveza iz radnog odnosa, takvog kršenja - da po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, ukazuje da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć i (time) opravdava tužitelju dani otkaz ugovora o radu. Konkretno, ono što je tužitelj činio i što mu je tuženik stavio na teret ne može se okarakterizirati primjerenim i savjesnim postupanjem jer je osiguravao realizaciju počinjenja nedopustivih radnji.

25. Žalbeni navodi tužitelja se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka, na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

26. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je dakle, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tužitelj svojim žalbenim navodima ne može dovesti u pitanje. Na tako, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. i 2. ZR kada je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza odbio te odlučio kao u izreci pobijane odluke.

27. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

29. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

30. Isto tako, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP ).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić