Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-626/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Josipa Grubišić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1219/2024-8 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1219/2024-8 od 28. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 2.350,97 eura uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, do isplate.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, dok tužitelj, iako smatra da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, određeno ne navodi u čemu bi se iste sastojale, pa se ti žalbeni navodi ne mogu ispitati, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na te povrede.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.350,97 eura sa zateznim kamatama, sa osnova dijela invalidske mirovine i to u omjeru 20% zbog ozljede na radu utvrđene rješenjem tužitelja poslovni broj 796099 od 29. travnja 2011. (list 4-8 spisa) koji je tužitelj za razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. listopada 2023., isplatio svojem osiguraniku zbog umirovljenja zbog 20% ozljede na radu, a povodom ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. rujna 2001. koju je prouzročio osiguranik tuženika, te je njegova odgovornost za prometnu nezgodu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1477/12 od 14. studenog 2014. presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž 9993/14-2 od 8. ožujka 2017.
6. Iz provedenog postupka proizlazi da je osiguranik tužitelja HV ozlijeđen u prometnoj nezgodi 16. rujna 2001., koju je uzrokovao osiguranik tuženika SV, da je navedenim rješenjem HZMO osiguraniku tužitelja, kod kojeg je zbog 80% bolesti i 20% ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznata invalidska mirovina počevši od 16. rujna 2010. u iznosu od 2.389,95 eura mjesečno, te da je iz obračuna HZMO (list 34 spisa) razvidno da je u utuženom razdoblju isplaćeno ukupno 2.350,97 eura što čini 20% isplaćenog iznosa, a osnov i visinu tog potraživanja tuženik osporava.
7. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP/05), koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, kada je presudio kao u izreci osporene presude.
8. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
9. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen člankom 8. stavkom 1. ZOOP, koja glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11. Budući prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
12. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev 909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev 66/22-2 od 1. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022. kao i Rev 235/23-2 od 4. travnja 2023.
13. Kako je istovjetno pravno shvaćanje koje je zauzeto u ovom predmetu, zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 235/2023 od 4. travnja 2023. ujedno proizlazi da je takvo shvaćanje „prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom“ (točka 8. obrazloženja te odluke), to su neosnovani žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe ZOMO.
13.1. U konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika, kao društva za osiguranje, platiti tužitelju utuženi iznos, jer tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog 20% ozljede na radu (a što je između stranaka nesporno) pa upravo radi toga, u konkretnom slučaju niti ne postoji nikakva novčana razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju temeljem članka 27. ZOOP.
14. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.
15. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Sabina Dugonjić
