Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Na poslovni broj: Gž-1420/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja Istarski vodovod d. o. o. Buzet, Sveti Ivan 8, OIB 13269963589, kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv tuženice HCČ, ranije na adresi: [adresa], sada nepoznata boravišta, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremena zastupnica Marina Matanović, odvjetnica u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 12. veljače 2024., poslovni broj P-490/2023-5, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu od 12. veljače 2024., poslovni broj P-490/2023-5 u toč. I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja ovog suda posl. br. Pl 485/2022-2 od 27. rujna 2022. u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati 91,94 eura sa zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog iz rješenja ovog suda posl. br. Pl 485/2022-2 od 27. rujna 2022. u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 27,37 eura sa zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 134,39 eura sa zateznim kamatama. Pod toč. IV. izreke je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Pod toč. V. izreke je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u toč. I., III. i V. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu tuženica neosnovano i neobrazloženo ukazala u svojoj žalbi.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu dospjelih, a nepodmirenih usluga isporuke vode u razdoblju od srpnja 2021. do lipnja 2022. u visini od 91,94 eur.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 27. lipnja 2003. sklopile Ugovor o isporuci vode korisnicima vikend kuća i stanova za odmor temeljem kojeg se tužitelj obvezao tuženici isporučivati vodu za piće, kontinuirano putem vodovodne mreže na priključnom mjestu [adresa], počevši od 1. travnja 2003. do otkaza ugovora (čl. 1. ugovora), a tuženica se obvezala tužitelju da će račune za isporučene vodne usluge podmiriti do dana dospijeća. Također se tužitelj obvezao za isporučene vodne usluge tuženici ispostavljati račune prema očitanju vodomjera za utrošene količine vode. Nadalje, tužitelj je tuženici na ime isporučenih vodnih usluga u razdoblju od srpnja 2021. do lipnja 2022. izdao račune s specifikacijama isporučenih usluga (utroška vode) u ukupnom iznosu od 91,94 eur, pri čemu je tuženica na svakom od računa bila upozorena o postojećem ranije dospjelom dugovanju te su joj izdane opomene od 28. prosinca 2021. i 28. lipnja 2022. s popisom otvorenih računa i iznosom dugovanja s pozivom na podmirenje.

9. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je dokazao osnovu i visinu potraživanja, a tuženica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazala da je podmirila tužiteljevu tražbinu, niti djelomično, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao u pobijanoj odluci.

10. Žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao jer se radi o prigovorima zbog koje se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP).

11. Također, žalbeni navodi da ne postoje zakonske osnove za izdavanje platnog naloga propisane čl. 446. i 447. ZPP ovaj sud nije razmatrao jer ih tuženica prvi put iznosi u žalbi (čl. 352. st. 2. ZPP).

12. Nadalje, tuženica u žalbi prigovara da je pobijanom presudom neosnovano odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, odnosno zahtjev privremene zastupnice za naknadu troškova zastupanja, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023.

13. Međutim, žalba tuženice temelji se na pogrešnom tumačenju odluke Vrhovnog suda RH Rev-169/2021 od 11.01.2023. Naime, navedena odluka je i u skladu sa pravnim shvaćanjem koje je zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018. (broj: Su-IV 148/2018).

13.1. Takvim pravnim shvaćanjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, predviđena je obveza tužitelja da predujmi troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika, ali i da u konačnici plati njegove troškove, s time da troškovi predujma ulaze u parnični trošak koji tužitelj može potraživati od tuženika kojem je postavljen privremeni zastupnik i koje mu ih je tuženik dužan nadoknaditi.

13.2. Nadalje, prema mišljenju ovog suda, odvjetnik imenovan zastupnikom stranci u smislu čl. 84. ZPP-a ima pravo na nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, neovisno je li stranka koju zastupa uspjela u postupku ili ne.

13.3. Dakle, troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku. Nasuprot tome, privremeni zastupnik - odvjetnik ima pravo na naknadu troškova neovisno o uspjehu u sporu stranke koju zastupa.

14. U konkretnom slučaju, tuženica je podnijela prigovor u kojem je zatražila troškove prigovora od 99,54 eur (list 22 spisa), međutim kako nije uspjela u sporu, istoj ne pripadaju troškovi postupka u smislu čl. 154. st. 1. ZPP i u tom dijelu je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tuženice za naknadu troškova postupa i riješio kao pod toč. V. izreke pobijane presude. Također, kako tuženica ne prigovara određeno odluci o troškovima postupka u osnovi i visini, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka iz toč. III. izreke pobijane presude.

15. Međutim, prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima koji bi pripadali privremenoj zastupnici protivne strane, odvjetnici Marini Matanović, slijedom čega drugostupanjski sud u ovoj fazi postupka, može odlučivati samo o pravilnosti i zakonitosti odluke o troškovima postupka u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, kao što je prethodno obrazloženo.

16. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić