Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-209/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb- Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika AGROBURZA d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 16, OIB: 53425232703, kojeg zastupa punomoćnik Ozren Pučar, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 48/2023-8 od 29. studenog 2023., 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-48/2023-8 od 29. studenog 2023. u toč. I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-874/2022 od 07. studenog 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 698,15 EUR[1] /5.260,23 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna/24,89 EUR sa zateznom kamatom. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 51,43 EUR-a/387,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. IV. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

2. Protiv navedene presude pod toč. I., III. i IV. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ).

5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu tuženik neosnovano i neobrazloženo ukazuje u svojoj žalbi.

7. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu 698,15 eur s pripadajućim zateznim kamatama, sve s osnova isporučenog i utrošenog plina za grijanje sustava preko zajedničke kotlovnice za svibanj, rujan, listopad, i studeni 2021.

8. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- je na sjednici Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver od 29.7.2013. donesena Odluka o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja plina potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u "[adresa], a kojom se nalaže Upravitelju, Termo servis d.o.o., da s tužiteljem izmjeni Ugovor o opskrbi plinom koji se troši u zajedničkoj kotlovnici za grijanje prostora u poslovnom kompleksu Ksaver,

- da je Ugovor o opskrbi plinom izmijenjen na način da je kao kupac plina naveden „Zajednica suvlasnika Poslovnog kompleksa Ksaver zastupana po Upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb,

– da su upravitelj "Poslovnog kompleksa Ksaver" TERMOSERVIS d.o.o. i tužitelj sklopili novi Ugovor od 1. listopada 2013. u kojem je sadržano da se tužitelj, kao opskrbljivač plinom, obvezuje temeljem očitanih stanja plinomjera sačiniti obračun i ispostaviti kupcu (suvlasnicima) račun s dospijećem plaćanja,

- da je u čl. 16. Ugovora navedeno kako će opskrbljivač svakom suvlasniku (članu) kotlovnice dostaviti Ugovor o opskrbi plinom raspodjela troškova članova kotlovnice (kategorija poduzetništvo) izrađenih na temelju suglasnosti suvlasnika sa podacima o članovima kotlovnice i načinu raspodjele pripadnog troška plina očitanog na zajedničkom obračunskom mjernom mjestu koja je potpisana od najmanje 51% vlasnika suvlasničkih dijelova zgrade,

- da će tužitelju potpisani ugovor članovi kotlovnice vratiti uz napomenu da se taj ugovor smatra važećim ne samo ako kupac podmiruje prispjele obveze, već i onda ako u roku od trideset dana od dana zaprimanja ugovora pisanim putem ne iskaže primjedbe na ponuđeni ugovor ili izričito ne odbije ugovor,

- da je tuženik evidentiran kao korisnik temeljem dopisa punomoćnika tuženika odvjetničkog društva Travaš i partneri od 23. travnja 2019. kojim obavještava tužitelja da je došlo do promjene vlasnika poslovnog prostora sukladno ugovoru o kupoprodaji nekretnine,

- da je tužitelj odmah nakon obavijesti o promjeni vlasnika nekretnine tuženiku na adresu sjedišta društva dostavio UGOVOR O OPSKRBI PLINOM ČLANOVA KOTLOVNICE (kategorija PODUZETNIŠTVO) br. STP-TG2-ZG-TM7- 2019/95997 od 01. 05.2019.,

- da tuženik navedeni ugovor nije potpisao u roku od trideset (30) dana od dana zaprimanja ugovora,

- da tuženik u smislu čl. 219 ZPP-a nije dokazao da je pisanim putem iskazao primjedbe na ponuđeni ugovor ili da je izričito odbio, slijedom čega tuženika navedeni ugovor o opskrbi plinom od 1.10.2013. obvezuje jednako kao i ostale suvlasnike iz Zajednice suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver,

- da je zajednica suvlasnika poslovnog kompleksa [adresa], kao krajnji kupac, po upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb, sklopila ugovor o opskrbi plinom s tužiteljem, kao opskrbljivačem, na temelju kojega tužitelj isporučuje plin zajedničkoj kotlovnici poslovnog kompleksa,

- da tuženika obvezuje Međuvlasnički ugovor jer se odnosi na kotlovnicu koja se nalazi na [adresa], te su potpisnici vlasnici prostora koji se opskrbljuju plinom putem zajedničke kotlovnice, slijedom čega je irelevantno za meritum spora što se poslovni prostor nalazi na adresi [adresa].

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja primjenom čl. 61. st. 1. i 5. Zakona o tržištu plina (''Narodne novine'', broj 28/13, 14/14 i 16/17) i čl. 57., čl. 58. st. 3. Zakona o tržištu plina, kao i Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (''Narodne novine'' broj 43/09 i 87/12 – dalje: Opći uvjeti) zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Tuženik je u ovom postupku isticao da ga Odluka suvlasnika od 29. srpnja 2013. ne obvezuje, da s tužiteljem osobno nije sklopio ugovor o opskrbi plinom u smislu čl. 16. Ugovora od 1. listopada 2013., da se njegov poslovni prostor ne grije i da ne koristi usluge isporuke plina te da ispostavljeni računi nisu utemeljeni na ugovornom odnosu.

11. Međutim, tuženik uopće ni ne tvrdi, da se uz suglasnost ostalih suvlasnika izdvojio iz sustava zajedničke kotlovnice, kojoj tužitelj isporučuje javnu uslugu, dok iz računa koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima Savjet suvlasnika je ovlašten donositi odluke koje se tiču upravljanja "Poslovnog kompleksa Ksaver", a koje ovlaštenje se temelji na Ugovoru o upravljanju iz 2011. sklopljenog sa TERMOSERVIS d.o.o. (čl. 30. Ugovora). Navedeni Ugovor su skopili suvlasnici posebnih dijelova prostora koji ukupno imaju više od 50% ukupne površine (list 108-132 spisa).

12.1. S obzirom da je Odluku od 29. srpnja 2013. donio Savjet suvlasnika, tada isti obvezuje i ostale suvlasnike, tim više što su navedenu odluku donijeli suvlasnici s udjelom od 67,81%, a tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je taj udio manji. Pri tome je za pravilnost i zakonitost presude neodlučno što prvostupanjski sud nije utvrđivao što točno predstavlja "Poslovni kompleks Ksaver" jer je popis suvlasnika poslovnih prostora zajedno s njihovim suvlasničkim omjerom (uključujući i prednicu tuženika) dio Privitika 1. Ugovora o upravljanju iz 2011., a tuženik nije niti tvrdio da navedeni popis ne odgovara stvarnom stanju.

13. Nadalje, točno je da se Međuvlasnički ugovor ne nalazi u spisu, međutim navedeno nije odlučno za pravilnost i zakonitost presude jer se aktivna legitimacija tužitelja temelji na Odluci od 29. srpnja 2013., koju je donio Savjet suvlasnika kao i na Ugovoru o upravljanju "Poslovnim kompleksom Ksaver" iz 2011. S time u vezi valja istaknuti da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da činjenica da je tuženik bio vlasnikom poslovnog prostora na adresi [adresa], a računi i Ugovor o upravljanju 2011. se odnose na adresi [adresa], nije od utjecaja na meritum spora, jer se zajednička kotlovnica nalazi na adresi [adresa] za koju se ugovara isporuka plina.

14. Nadalje, isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima spori predmetnu tražbinu tužitelja navodeći da mu tužitelj nikada nije ponudio/dostavio pojedinačni ugovor o opskrbi plinom, a što je bio obvezan sukladno članku 4. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/13 i 74/17), budući da, iako je nesporno da tužitelj s tuženikom nije u pisanom obliku zaključio ugovor o opskrbi plinom, isto tako je nesporno da je tužitelj, preko zajedničke kotlovnice tuženiku pružio uslugu isporuke plina. U prilog tome da se tuženik smatrao korisnikom usluge tužitelja je i činjenica da je tuženik putem punomoćnika Dopisom od 23. travnja 2019. obavijestio tužitelja o promjeni korisnika na način da je on novi vlasnik poslovnog prostora.

14.1. Stoga, a s obzirom da je odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo, neosnovano tuženik spori postojanje pojedinačnog ugovora o opskrbi plinom između njega i tužitelja.

15. Isto tako, za istaknuti je da obveza tuženika na plaćanje predmetne tražbine proizlazi i iz odredbe članka 84. stavka 2. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) kojom je propisano da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

16. Nadalje, točno je da je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo pozvavši se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015), te odredbe Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba 5/92 i 3/93) jer navedeni propisi nisu bili na snazi u utuženom razdoblju. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom važećih u vrijeme sklapanja ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1. listopada 2013., stoga navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude.

17. Stoga, kako tuženik tijekom postupka niti ne osporava valjanost načina obračuna utrošenog plina po pojedinom poslovnom prostoru kao posebnom dijelu zgrade, prema odnosu ukupne površine svih poslovnih prostora te površine pojedinačnog poslovnog prostora, a nije uspješno osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, isti je u obvezi platiti utuženo potraživanje.

18. Odluka o troškovima se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.

19. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić